Kritički aparat (latinski: apparatus criticus) naziv je za komentar koji prati tekst i sastoji se od materijala iz primarnih izvora. Kritički aparat često je rezultat kritike teksta. Mnoga izdanja koriste standardni oblik za kritički aparat, koji se može ilustrovati jednim stihom iz Hamleta, koji u Sabranim delima u oksfordskom izdanju iz 1998. izgleda ovako:[1]
Kritički aparat za ovaj stih mogao bi izgledati ovako:[2]
Kritički aparat tu čini nekoliko elemenata:
Da bi se uštedeo prostor, često navođeni izvori obično se daju u obliku skraćenica, koji se naziva siglum. U izdanjima Shakespeareovih dela F uvek označava Prvu foliju (First Folio), dok su iduće tri folije označene oznakama od F2 do F4. Slično tome, Q1 označava prvi quarto, Q2 drugi, a Q3 treći.
U datom primeru prva folija (F) i tri kvarta (Q1 do Q3) sadrže drugačija čitanja za navedeni stih. Priređivači teksta zaključili su da su sva četiri drevna izvora iskvarena, pa su umesto njihovih čitanja usvojili čitanje koje je predložio G. R. Hibbard. Drugi priređivači teksta ove drame mogu izabrati neko drugo čitanje za ovaj stih. Kritički aparat sažima sve tekstualne dokaze i omogućuje čitaocima da sami prosude je li priređivač napravio dobar izbor. Priređivač će ponekada dodati i komentar, u kojem će braniti svoj izbor te objasniti zašto je odbio druge varijante ili kako su drugi priređivači obradili taj deo teksta.
Ovakav se kritički aparat koristi za izdanja mnogih pisaca. U izdanjima koja obuhvataju sve poznate varijante jednog teksta (i koja se zovu variorum) kritički aparat se često štampa na dnu stranice. Ponekad se koristi trodelni format, gde se osnovni tekst štampa na vrhu stranice, varijante teksta na sredini, a komentar priređivača na dnu. Neki izdavači štampaju kritički aparat zasebno, u drugom delu knjige, pa osnovni tekst ostaje "čist".