Kvint Novije

Kvint Novije (lat. Quintus Nonius), bio je rimski komediograf iz 1. veka pne., čije je stvaralaštvo bilo na vrhuncu u doba Sule.[1] Pisao je atelane, odnosno drame koje su on i njegov savremenik Lucije Pomponije iz sfere pučke improvizacije preneli u književnost dajući im umetničku stilizaciju i istovremeno zadržavajući njihov farsični karakter i tradicionalne tipske likove.[2] [3] Često ga spominje Nonije Marcel, a povremeno i drugi rimski gramatičari i antikvari.[4] Ciceron hvali neke Novijeve šale,[5] a Makrobije ga spominje kao cenjenog pisca čije su "male atelane" (atellaniolae) bile dobro primljene kod publike.[6]

Od Novijevog dela sačuvalo se oko 100 stihova i četrdesetak naslova:[7]

Seoske teme
  • Agricola ("Ratar").
  • Asinus ("Magarac").
  • Bubulcus cerdo ("Mali orač").
  • Equuleus? ("Konjić").
  • Gallinaria ("Kokoška").
  • Lignaria? ("Šuma").
  • Picus ("Detlić").
  • Vindemiatores ("Vinogradari").
Zanatlije i druga zanimanja
  • Fullones ("Valjaoničari").
  • Fullones feriati ("Dokoni valjaoničari").
  • Praeco posterior ("Budući glasnik").
  • Togularia? ("Mala toga").
Tipski karakteri
  • Bucculo ("Žderko").
  • Duo dossenni ("Dva Grbavka")
  • Macci ("Budaline").
  • Maccus caupo ("Budalina krčmar").
  • Maccus exul ("Budalina u izgnanstvu").
  • Mania medica? ("Lekarsko ludilo")
  • Pappus praeteritus ("Preplašeni Starkelja").
  • Sanniones? ("Lakrdijaši").
Različite teme
  • Decuma ("Desetak").
  • Depatici?.
  • Dotata ("Miraždžijka").
  • Exodium ("Eksodij").
  • Funus? ("Pogreb").
  • Gemini ("Blizanci").
  • Hetaera? ("Hetera").
  • Malevoli ("Zavidnici").
  • Milites Pometinenses? ("Vojnici iz Pomecije").
  • Mortis et vitae iudicium ("Rasprava između smrti i života").
  • Optio ("Izbor").
  • Parcus? ("Škrtac")
  • Pedius ("Uš").
  • Philonicus ("Filonik").
  • Quaestio ("Tužba").
  • Surdus ("Gluv").
  • Tripertita ("Trodelna").
  • Virgo praegnans ("Trudna devica").
  • Zona ("Pojas").
Mitološka tematika

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Simon Hornblower & Antony Spawforth, The Oxford Classical Dictionary, 3rd ed., 2003, s.v. Novius.
  2. ↑ William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Novius (1). (en)
  3. ↑ Vladimir Vratović, "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, Mladost, Zagreb, 1977, str. 221.
  4. ↑ Aul Gelije, Atičke noći, XV, 12.
  5. ↑ Ciceron, O govorniku, II, 285–286.
  6. ↑ Makrobije, Saturnalije, I, 10.
  7. ↑ Maurice Meyer, Études sur le théâtre latin, Paris, 1847. (fr)