Lažna ili pogrešna etimologija (pseudoetimologija, paraetimologija ili paretimologija), poznata i kao pučka ili narodna etimologija, premda je to i jedan od naučnih lingvističkih termina, naziv je za često rašireno ali pogrešno verovanje o poreklu neke reči, koje često potiče iz nekih "zdravorazumskih" pretpostavki. Takve etimološke konstrukcije često imaju prizvuk urbanih legendi i mogu biti daleko živopisnije od standardnih etimoloških objašnjenja koja se mogu pronaći u rečnicima, kao što je, na primer, verovanje da reč "snob" potiče od prakse na Oksfordskom univerzitetu da se studentima koji nisu bili plemićkog porekla iza imena dodaje latinski akronim s. nob. (= sine nobilitate, tj. "bez plemstva"), dok zapravo ta reč najverovatnije označava obućara ili obućarskog šegrta, u kojem je značenju zabeležena 1781.[1][2] Istorijski gledano, pogrešne su etimologije, počev od antike pa kroz ceo srednji vek, nastajale iz neznanja, poglavito zbog nepoznavanja istorijske gramatike i komparativne lingvistike, dok se danas često razvijaju u nastojanju da se odbrane neke sumnjive istorijske ili pseudoistorijske teze. Na velikom broju takvih pogrešnih etimoloških konstrukcija zasniva se, na primer, srpska pseudonaučna "škola", koju predvodi Jovan I. Deretić i gde se, tako, veruje kako su Etrurci zapravo bili Srbi jer u Srbiji postoji grad Ruma, a na etrurskom se grad Rim nazivao ― Ruma; opovrgavanjem takvih hipoteza bavi se istoričar Radivoj Radić u svojoj knjizi Srbi pre Adama i posle njega.