Luciano Delbianco | |
---|---|
saborski zastupnik | |
na dužnosti 1997. – 2000. | |
izborna jedinica | VIII. izborna jedinica |
1. župan Istarske županije | |
na dužnosti 1993. – 1997. | |
prethodnik | dužnost osnovana |
nasljednik | Stevo Žufić |
gradonačelnik Pule | |
na dužnosti 1993. – 1993. | |
prethodnik | dužnost osnovana |
nasljednik | Igor Štoković |
na dužnosti 2001. – 2005. | |
prethodnik | Giankarlo Župić |
nasljednik | Valter Drandić |
predsjednik Skupštine općine Pule | |
na dužnosti 1990. – 1993. | |
prethodnik | Ivica Percan |
nasljednik | dužnost ukinuta |
osobni detalji | |
rođen | 10. lipnja 1954. Pula, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija (sada Hrvatska) |
umro | 29. rujna 2014. (60 god.) Zagreb, Hrvatska |
mjesto pokopa | Monte Ghiro, Pula, Hrvatska |
nacionalnost | Hrvat |
politička stranka | Socijaldemokratska partija Hrvatske (1988. – 1993.) Istarski demokratski sabor (1993. – 1996.) Istarski demokratski forum (1996. – 2005.) |
supruga | Valnea Delbianco |
alma mater | Sveučilište u Zagrebu |
profesija | inženjer elektrotehnike |
Luciano Delbianco [luˈtʃano delˈbjaŋko] (Pula, 10. lipnja 1954. – Zagreb, 29. rujna 2014.), hrvatski doktor elektrotehnike, profesor visoke škole, političar.
Luciano Delbianco rodio se 10. lipnja 1954. u Puli.[1] Osnovnoškolsko obrazovanje dovršio je 1969., a srednjoškolsko je stekao na Tehničkoj školi u Puli 1973. godine. Iste godine upisao je studij elektroenergetike na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Akademski naslov inženjera elektrotehnike stekao je 1977., a dvije godine poslije upisuje poslijediplomski studij na istom smjeru na ovom fakultetu. Po završetku studija 1983. godine dobiva akademski stupanj magistra tehničkih znanosti u znanstvenom polju elektrotehnike. Od 1978. do 1989. radio je u tehničkom odjelu Elektroistre u Puli (Zajednica elektroprivrednih organizacija Hrvatske), gdje je obavljao posao inženjera za razvoj distributivnih mreža i posao tehničkog rukovodioca.[1]
U politiku je ušao 1988. godine kao potpredsjednik Skupštine općine Pule.[2] Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine na listi SDP-a postaje i predsjednik Skupštine općine Pule.
1991. godine, kao prvi čovjek grada i koordinator predsjednika skupština općina Istre postao je voditelj pregovaračkog tima pulske gradske uprave s JNA.[3] Budući da je Pula tada bila jedan od jačih garnizona JNA na Jadranu sa 12 tisuća vojnika svih rodova vojske (KoV, JRZ i JRM) i velikim brojem vojne tehnike, Delbianco je pregovarao sa zapovjednicima 5. vojno-pomorskog sektora, admiralima Pogačnikom, Barovićem i Rakićem, o mirnom odlasku JNA iz grada. Unatoč povremenim incidentnim situacijama, pokušajima izazivanja oružanog sukoba i napadima na općinski krizni štab sa sjedištem u Komunalnoj palači, uspjelo se postići da pripadnici JNA mirno napuste grad 15. prosinca 1991. Kao predstavnik grada Delbianco je u pregovorima postigao preuzimanje od JNA 78 vojnih objekata na 154 hektara površine i cijelog naoružanja Teritorijalne obrane.[3] Nakon mirnog odlaska JNA u Puli je na Delbianca pokušan atentat.[2]
Dužnost predsjednika Skupštine općine Pule obnašao je do 1993. godine kada je zbog zakonskih promjena administrativnog ustroja države postao prvi gradonačelnik Pule. Uoči lokalnih izbora 1993. prešao je s grupom SDP-ovaca u IDS.[4] Na izborima je pobijedio s gotovo 73 posto biračke potpore i tako postao prvi istarski župan.[4] Na parlamentarnim izborima 1995. izabran je za zastupnika u Zastupničkom domu Sabora RH,[2] no nastavlja obavljati dužnost župana. U siječnju 1996. dolazi do smjene smjene trojice direktora gradskih javnih poduzeća u Puli („pulski slučaj”) i zbog pritisaka u vezi s tim najavljuje u listopadu 1996. odlazak iz IDS-a i pristupanje novoj stranci.[2] Novu stranku, Istarski demokratski forum, osnovao je 14. prosinca 1996. na čelu koje ostaje do 2005. godine.[5] U siječnju 1997. na Županijskoj skupštini u Pazinu IDS-ovci su izglasali nepovjerenje županu pa Delbianco nije dočekao kraj mandata.[4] Na mjestu župana zamijenio ga je Stevo Žufić.[4] Godine 1997. bio je izabran za zastupnika u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora gdje je ostao do isteka mandata 2000.[1]
Krajem 1998. doktorirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s temom Doprinos istraživanju utjecaja otpornog uzemljenja zvjezdišta na visine prenapona i na sistem zaštitnog uzemljenja u razdjelnim mrežama, stekavši akademski stupanj doktora tehničkih znanosti.[1]
Poslije lokalnih izbora 2001. uspostavio je vlast u Puli u koaliciji sa Socijaldemokratskom partijom i Nezavisnom listom Loredane Štok i postao gradonačelnik Pule po drugi put.[5] Po završetku mandata 2005. godine napustio je politiku i potpuno se posvetio znanstvenom i nastavnom radu.[4]
Godine 2000. izabran je za docenta na Zavodu za elektrotehniku Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci gdje je sljedeće tri godine držao predmet „Izgradnja i montaža elektroenergetskih postrojenja”.[1] Na Visoku tehničku školu – Politehnički studij Pula prešao je 2004. godine u zvanju docenta. Ondje je 2005. izabran za prodekana, 2006. za znanstvenog suradnika, a 2007. za profesora predmeta „Elektrotehnika 1 i 2”.[1] Po prestanku obavljanja dužnosti prodekana 2008., bio je 2009. izabran za dekana Visoke škole i tu je funkciju obnašao do svoje smrti.[1]
Godine 2010. bio je izabran za docenta Europskog centra za mir i razvoj Sveučilišta za mir Ujedinjenih naroda, a 2011. za dekana Regionalnog centra u Puli ECPD-a.[1] Radeći na poslovima razvoja distributivnih mreža napisao je veći broj stručnih radova, surađivao je u izradi više studija, više puta bio član povjerenstva za obranu doktorske disertacije i mentor mnogim studentima. Bio je član nadzornog odbora Hrvatske elektroprivrede d.d. od 2000. do 2009. godine.[1] U puljskom triju „Kravate” svirao je harmoniku i pjevao, a posebno je bio upamćen njihov nastup u Areni u Puli u povodu 3000. obljetnice grada kada su odsvirali i otpjevali hit „Samo anđeli znaju”.[2]
Umro je 29. rujna 2014. u bolnici u Zagrebu nakon teške bolesti, u 61. godini života.[6]
političke službe | ||
---|---|---|
prethodnik Ivica Percan |
predsjednik Skupštine općine Pule 1990. – 1993. |
služba ukinuta |
služba stvorena | gradonačelnik Pule 1993. |
nasljednik Igor Štoković |
prethodnik Giankarlo Župić |
gradonačelnik Pule 2001. – 2005. |
nasljednik Valter Drandić |