Magas (Kraljevina Alanija)

Za ostale upotrebe, v. Magas.

Magas
Zemlja	Kraljevina Alanija
Regija	Kavkaz
Civilizacija	Alani
Period postojanja	od 9. vijeka (?) do 1239.

Magas je bio glavni grad Alanije, srednjovjekovnog kraljevstva na Kavkazu. Grad je postojao negdje od 9. vijeka do 1239. kada je osvojen i razoren od Mongola. Njegov točan položaj je još predmet rasprave.

Položaj

Pored brojnih izvora, naročito islamshih i kineskih, koji spominju naselje, njegova točna lokacija ostaje neizvjesna. Istraživač Ibn Rusta^{[α 1]} arapski autor iz 10. vijeka, nas upućuje na lokaciju glavnog grada Alanije:

Izlazite lijevo (na zapad) iz kraljevstva Sarira i, nakon tri dana putovanja među planinama i livadama, stižete u kraljevstvo Al-Lān (Alan).

– Ibn Rusta^[1], 10. vijek

Neki autori daju prednost Sjevernoj Osetiji, a drugi ukazuju na Arhiz (ru. Архыз) u današnjoj Karačajevo-Čerkeziji, gdje još uvijek stoje tri crkve iz 10. stoljeća. Povjesničar John Latham Sprinkle^{[α 2]} poistovjetio je Magas s arheološkim nalazištem poznatim kao Iljičevsko gorodište^{[α 3]} u Otradnjenskom rajonu, Krasnodarski kraj.^[2]

Toponim

Ime se u arapskim izvorima navodi kao Maghas ili Ma'as, na perzijskom kao Magas ili Makas, a na kineskom kao Muzašan (木栅山).^[3]:2 Ime Magas je homonim perzijske riječi magas, što znači «letjeti», a srednjovjekovni pisci al-Mas'udi i Juvayni igrali su se riječima oko imena grada.^[3]:8 Kineska transkripcija Muzašan koristi znakove za planinu (mu, 木) i šumu (shan, 山) , što Latham-Sprinkle tumači kao moguću referencu na položaj grada na neravnom terenu.^[3]:10

Glavni grad Ruske Republike Ingušetije, Magas, nazvan je pri osnivanju u 1995. godini po alanskom povjesnom gradu Magasu.^[4]

Povijest

Mjesto Magas se prvi put spominje 943. godine.^[1][5]

Godine 1235. u Karakorumu, glavnom gradu Mongolskog Carstva, na Kurultaju je donesena odluka o potrebi veličanstven osvajačkog pohoda na istočnu Europu. Od svih gradova istočne Europe predviđenih za osvajanje, samo se Kijev i Magas spominju u mongolskim i kineskim kronikama.^[6][7][8]

Grad je u zimi između 1239. i 1240. godine mongolska vojska koju je predvodio Möngke-kan opsjednula i nakon žestoe borbe osvojila i potpuno uništila.^[9][10]

O primarnim izvorima

Glavni povijesni izvori za grad Magas su al-Mas'udijev Murūj al-Dhahab^{[α 4]} napisan negdje oko 940-ih, Žuinijev^{[α 5]} Tārīkh-i Jahāngushāy ^{[α 6]} iz 1250-ih, Hamadanijev^{[α 7]} Jāmi' al-Tawārīkh^{[α 8]} napisan oko 1310. i službena kineska povijest Yuán Šǐ (oko 1369) sastavljen u Carstvu dinastije Ming oko 1369.^{[3]:6, 9}

Al-Masʿūdī, koji je putovao Kavkazom 930-ih, napisao je da je Magas bio glavni grad Alana – koje zove al-Lān – iako je njihov neimenovani kralj povremeno putovao iz jedne rezidencije do druge.^[3]:7 Žuinijev izvještaj, napisan tri stoljeća kasnije, je najraniji koji spominje mongolsko osvajanje Magasa, mada autor ne daje točan datum za ovaj događaj.^[3]:8 Njegov izvještaj je u općem smislu prilično neprecizan i očito je krivo informiran o lokaciji Magasa, jer je pretpostavljao da se nalazi u Rusiji, a ne na sjevernom Kavkazu.^[3]:8 U opisu mongolskog osvajanja Magasa, Žuini piše da je grad bio dobro utvrđen i smješten u gustom šumovitom području, tako da su Mongoli morali krčiti staze kroz šumu za svoju tešku opsadnu opremu,^[3]:8 te da su Mongoli, nakon ulaska u grad, masakrirali su stanovništvo tako da od grada nije ostalo ništa osim muha.^[3]:8 Yuán Šǐ sadrži životopise zapovjednika koji su služili dinastiji Juan i pruža najdetaljniji prikaz opsade Magasa.^[3]:9 Konkretno, u životopisu Širi-Gambua, etničkog tangutskog zapovjednika koji se borio na strani Mongola, navodi se da je opsada započela u 11. lunarnom mjesecu 1239. godine, tj. od 27. novembra do 26. decembra, i završila se u 2. lunarnom mjesecu 1240. godine, tj. 6. do 24. februara.^[3]:9 Konačni napad na grad «izveli su nekoliko malih odreda» koji su očito bili sastavljeni od etnički raznolikih savezničkih trupa, a ne od samih Mongola — osim tangutskog Širi-Gambua, a Yuán Šǐ također spominje da su u opsadi bile prisutne kipčačke trupe, kao i jedna grupa Alana koji su bili saveznici Mongola.^[3]:10 Životopis Širi-Gambua također opisuje grad Magas kao «okružen visokim zidom i na snažnom prirodnom položaju».^[3]:9-10

Vladimir Minorski^{[α 9]} je tvrdio da se još jedna, iskrivljena referenca grada može naći u Hudud al-Alamu^{[α 10]}, anonimnom perzijskom zemljopisnom tekstu iz 10. stoljeća.^[3]:7-8 Iako ne spominje izravno Magas, tekst sadrži jedan odlomak u kojem se tvrdi da su ljudi iz Sarira, istočnog susjeda Alanije, ostavljali hranu kako bi izbjegli da ih izjedu divovske muhe od veličine jarebice.^[3]:7-8 Minorski je to protumačio kao moguću i pomalo zbunjenu referencu na sarirske danke gradu Magasu, na temelju imena koje je homofon za riječ «muha» na perzijskom.^[3]:8

Drugi povijesni izvori koji spominju Magas, ili jednostavno prepisuju podatke iz ranijih djela, kao Hamavijev Mu'jam al-Buldān^{[α 11]}, ili samo usputno spominju grad, kao Tajna povijest Mongola iz 13. stoljeća.^[3]:7

Bilješke

1. Abū ʿAlī Aḥmad ibn ʿUmar b. Rusta (10. vijek), perzijski istraživač i geograf koji je pisao na arapskom.
2. John Latham-Sprinkle, povjesničar sa Univerziteta u Gentu.
3. ru. Ильичёвское городище
4. ar. مُرُوج ٱلذَّهَب وَمَعَادِن ٱلْجَوْهَر
5. Atâ-Malek Juvayni (fa. عطاملک جوینی, fl. 1226–1283), srednjevjekovni perzijski povjesničar.
6. fa. تاریخ جهانگشای
7. Rašīd al-Dīn Hamadānī (fa. رشیدالدین فضل‌الله همدانی fl. 1247–1318), državnik, istoričar i ljekar u mongolskoj Perziji.
8. ar. جامع التواريخ fa. مجموعه تاريخ
9. Vladimir Fjodorovič Minorski (Владимир Фёдорович Минорский, 1877–1966), ruski orijentalist.
10. Puni naslov djela: ar. حدود العالم من المشرق إلى المغرب
11. ar.معجم البلدان

Izvori

1. Minorski, 1963, str. 192.
2. Verstraete, Alexander. „Location metropolis Magas from the Middle Ages after 200 years of searching deciphered: "Everyone was looking in the wrong place".”. vrt.be/vrtnws. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
3. Latham-Sprinkle, John (2022). The Alan Capital *Magas. Pristupljeno 28. 4. 2023. 
4. Zajac, Dmitrij Viktorovič (2001). „Maghas – "The Sun City" – New Capital of Ingushetia”. Arhivirano iz originala na datum 2. 5. 2013. 
5. Agusti 2003: str. 569
6. Bičurin 1829: str. 274
7. Kozin, 1941 & 189, 192 sfn error: no target: CITEREFKozin1941189,_192 (help)
8. История Ингушетии, 2013, str. 125.
9. Minorski 1952: str. 221-238
10. Hrustaljev 2015: str. 201—203

Bibliografija

Primarna literatura

• al-Masʿūdī, Murūj al-Dhahab (940-e)
• Žuini, Tārīkh-i Jahāngushāy (1250-e)
• Hamadānī, Jāmi' al-Tawārīkh (oko 1310)
• Yuán Šǐ (oko 1369)

Sekundarna literatura

• (en) Latham-Sprinkle, John (2022). „The Alan Capital *Magas: A Preliminary Identification of Its Location”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London 85 (1): 1–20. DOI:10.1017/S0041977X22000453. Pristupljeno 28. 4. 2023. 
• (en) Minorski, Vladimir Fjodorovič. „Hudud Al-Alam. The Regions of the World: A Persian Geography of 372 A.H.”. Caucasica III: 233-234. 
  • (en) Minorski, Vladimir (1937). Hudud Al-Alam. The Regions of the World: A Persian Geography of 372 A.H. Oxford: Oxford University Press. 
• (en) Minorski, Vladimir (1952). „The Alan Capital Magas and the Mongol Campaigns”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies XIV (2): 221—238. 
• (ru) Minorski, Vladimir (1995). История Ширвана и Дербента. Moskva. str. 1963. 
• (ru) Agusti, Alemanj (2003). Аланы в древних и средневековых письменных источниках. Moskva: Менеджер. 
• (ru) Hrustaljev, Denis Grigorjevič (2015). Русь и монгольское нашествие. Sankt Peterburg: Евразия. 
• (ru) Kozin, Sergej Andreevič (1941). «Сокровенное сказание»: монгольская хроника 1240 г.. Moskva – Lenjingrad. 
• (ru) Bičurin, Nikita Jakovlevič (1829). История первых четырех ханов из дома Чингисова. Sankt Peterburg. 
• (ru) Dolgieva, M. B.; Kartoev, M. M.; Kodzoev, N. D.; N. D., T. H. (2013). История Ингушетии. Rostov na Donu: Южный издательский дом. str. 600. ISBN 78-5-98864-056-1.