Država | Švicarska | |
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Datum rođenja | 4. ožujka 1971. | |
Mjesto rođenja | Bern, Švicarska | |
Visina | 1.99 | |
Pozicija | lijevi vanjski | |
Ruka | desna | |
Profesionalni klubovi | ||
Godina | Klub | Uta. (gol.) |
1987 – 1994 | BSV Bern Muri | |
1994 – 1998 | TBV Lemgo | |
1998 – 2000 | Pfadi Winterthur | |
2000 – 2005 | TBV Lemgo | 270 (1261) |
2005 – 2006 | BSV Bern Muri | |
Reprezentacija | ||
Debi | 25. listopada 1990. | |
protiv | Mađarske | |
Godina | Uta. (gol.) | |
1990 – ???? | Švicarska | 169 (1093) |
Marc Baumgartner (Bern, 4. ožujka 1971.), umirovljeni švicarski rukometaš i reprezentativac te bivši pomoćnik izbornika rukometne reprezentacije Švicarske.
Rukometnu karijeru započinje sa 16 godina u lokalnom klubu BSV Bern Muri.[1] Vrlo brzo se pokazao kao izrazito opasan napadač te je 1992. i 1994. godine bio najbolji strijelac švicarske lige. Iste te 1994. godine, Baumgartner prelazi u njemački TBV Lemgo, za koji je igrao prvo do 1998. godine, a onda - nakon dvije godine u Pfadi Winterthuru - ponovo od 2000. do 2005. godine.[2] Ukupno je skupio 270 nastupa za klub i postigao 1261 gol.[1] Godine 2005. vratio se u BSV Bern Muri, gdje je igrao jednu sezonu prije nego se konačno umirovio;[3] karijeru je završio s 248 nastupa u švicarskoj ligi i 1563 postignuta gola.
Za reprezentaciju Švicarske debitirao je 25. listopada 1990. godine u utakmici protiv Mađarske, u kojoj je postigao čak 12 golova. Ukupno je za reprezentaciju nastupio 169 puta i postigao 1093 gola, po čemu je rekorder svoje reprezentacija. Iako s reprezentacijom nikada nije osvojio odličje, Baumgartner je bio prilično uspješan na reprezentativnom nivou. Na Svjetskom prvenstvu 1993. godine u Švedskoj, Baumgartner je izabran za najboljeg desnog vanjskog turnira, a s 41 postignutim golom na turniru podijelio je i titulu najboljeg strijelca s južnokorejskim reprezentativcem Yunom i mađarskim reprezentativcem Józsefom Élesom;[4] Švicarska je na tom turniru zauzela 4. mjesto. Nastupio je i na Olimpijskim igrama 1996. godine.
Postigračku karijeru obilježio mu je jednogodišnji posao pomoćnog trenera reprezentacije pod Draganom Đukićem od 2006. do 2007. godine, ali je dobio otkaz nakon godinu dana zbog financijskih razloga.[5][6]