Mira Stupica | |||
---|---|---|---|
Biografske informacije | |||
Rođenje | Miroslava Todorović 17. 8. 1923. Gnjilane, Kosovo, Kraljevina SHS | ||
Smrt | 19. 8. 2016. (dob: 93) | ||
Supružnik | Milivoje Popović – Mavid (1943-?) Bojan Stupica (1948–1970) Cvijetin Mijatović (1973-1993) | ||
Rodbina | Bora Todorović (brat) Srđan Todorović (nećak) | ||
|
Mira Stupica (Gnjilane, 17. avgust 1923 — 19. avgust 2016., Beograd) bila je jedna je od najcenjenijih srpskih i jugoslavenskih pozorišnih, filmskih i televizijskih glumica.
Debitovala je 1941. godine u pozorištu. Godine 1955. zajedno s Bojanom Stupicom odlazi u Zagreb, gde glumi u Hrvatskom narodnom kazalištu do 1957.[1], nakon čega se vraća u Beograd. Rad na filmu započela je 1951. godine, od kada je ostvarila oko 50 filmskih i televizijskih uloga.
Mira Stupica starija je sestra slavnog glumca Bore Todorovića i teta Srđana Todorovića i Dane Todorović.
Rođena je u Gnjilanu kao Miroslava Todorović u siromašnoj porodici[2]. Po odluci porodice upisala je Trgovačku akademiju u Beogradu, koja je nije interesovala, tako da je uskoro počela da beži iz škole i odlazi u pozorište[2].
Godine 1941. prvi put nastupa u pozorištu. Udala se za glumca Milivoja Popovića Mavida 1943. godine i kasnije je s njim dobila ćerku. Njen znatno plodniji period nastupa posle venčanja s Bojanom Stupicom, s kojim je radila u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, kao i u drugim pozorištima u SFRJ. Od 1955. do 1957. godine članica je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta, gde je premijerno igrala sestru Magdalenu/Gloriju u Gloriji Ranka Marinkovića. Igrala je i Ivanu (Jovanku) u Shawovoj Saint Joan i Grušu Vahandzu u Brechtovoj Der kaukasische Kreidekreis (Kavkaski krug kredom). Po povratku u Beograd nastavila je da glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, kao i u Beogradskom dramskom pozorištu.
Svoju prvu filmsku ulogu imala je u ekranizaciji Bakonja fra Brne u režiji Fedora Hanžekovića, 1951. godine. Od tada je dala pedesetak televizijskih i filmskih uloga, uvek ostajući verna pozorištu.
Posle smrti Bojana Stupice, koga i dalje veoma često pominje kao najznačajniju osobu i svom životu, udala se za političara Cvijetina Mijatovića, 1973.[3] Cvijetin Mijatović je kasnije postao predsednik predsedništva SFRJ. Mira je šaljivo prokomentarisala svom bratu, Bori Todoroviću, koji je kao mali želeo da se Mira uda za kralja: "U socijalizmu, nažalost, nema kralja, ali ja sam se udala za predsednika države. Razumi, uradila sam najviše što sam mogla, u datim okolnostima!"[2]
Tokom proslave 60 godina njenog profesionalnog rada, 2001. godine, kolege i koleginice su je prozvali "najvećom srpskom glumicom prošlog veka. Mira Stupica je odgovorila da titula ne pripada njoj, već da je najveća pozorišna srpska glumica "nepravedno zaboravljena" Žanka Stokić i predložila je osnivanje nagrade "Velika Žanka"[4]. Nagrada je počela da se dodeljuje 2003. godine, a Mira Stupica je doživotna predsednica žirija koji dodeljuje nagradu najistaknutijim glumicama srpskog pozorišta.
Godine 2000. objavila je svoje memoare "Šaka soli" (ISBN 86-7268-014-6). Knjiga je proglašena najčitanijom knjigom u 2001. godini[5].
Godine 1981. uručena joj je nagrada Dobričin prsten za životno delo i doprinos umetnosti pozorišne glume. Nagradu Pavle Vujisić za životno delo i doprinos umetnosti filmske glume dobila je 2007. godine na 42. Filmskim susretima u Nišu.