Notes on Nationalism

"Crtice o nacinalizmu" (engleski: Notes on Nationalism) je esej kojeg je u maju 1945. napisao George Orwell i koji je objavljen u prvom broju britanskog magazina Polemic.

Orvel u ovom eseju diskutuje o pojmu nacionalizma i o njegovom efektu na ljude, konkretno opsesivnost, nestabilnost i ravnodušje prema stvarnosti.

Detalji eseja

[uredi | uredi kod]

Pisan krajem Drugog svjetskog rata, u vreme kada je Evropa upravo svedočila razornim posledicama političkih pokreta, Orvelov esej koristi nacizam kao primer kako nacionalizam može izazvati pustoš ne samo između grupa ljudi, već izazvati ignoranciju unutar takvih grupa; zatim poredi ovo sa drugim oblicima "nacionalističkih" ideologija kako bi stvorio uopšteni argument koji dovodi u pitanje funkciju nacionalizma.

Orvel definiše "nacionalizam" kao koncept "identifikovanja sebe sa jednom nacijom ili drugom jedinicom, stavljajući je van dobra i zla, ne priznavajući ikakvu drugu dužnost osim unapređenja njenih interesa". Slučajevi nacionalizma su vidljivi tokom cele istorije, a preovladavaju i u današnjem svetu. Nacionalizam ovde nije definisan samo kao svrstavanje uz neki politički entitet, već i uz religiju, rasu, ideologiju ili bilo koju drugu apstraktnu ideju. Među primere takvog oblika nacionalizma Orvel uključuje komunizam, politički katolicizam, cionizam, antisemitizam, trockizam i pacifizam[1]. Orvel pravi razliku između "nacionalizma" i "patriotizma": "patriotizam je po prirodi defanzivan... nacionalizam je, s druge strane, nerazdvojan od želje za moći"[2].

Nacionalistička misao

[uredi | uredi kod]

Orvel tvrdi da nacionalizam uvelike utiče na ljudske misli i dela, čak i svakodnevnom donošenju odluka i rezonovanju. Npr. na upućeno pitanje

"Od tri velika saveznika, koji je najviše doprineo padu nacizma?", ljudi bliski sa SAD, SSSR ili V. Britanijom bi stavili svoju zemlju na prvo mestu, pre nego bi potražili razloge takvog stava[3].

Diskutujući o dejstvu nacionalističkih osećanja na način razmišljanja, tvrdi se da nacionalizam izaziva nepoštenje u ljudima. Svaki nacionalist, pošto je izabrao jednu stranu, ubeđuje sebe da je njegova strana najjača, bez obzira na suprotne činjenice. Iz ovog osećaja superiornosti, ljudi se onda zalažu za i brane frakciju uz koju su. I najmanje omalovažavanje ili kritika od druge frakcije ih navodi da im odbruse ili čak nasilno reaguju, jer smatraju da služe nečem većem, što im daje osećaj sigurnosti, pa zato imaju obavezu da brane to.

Takođe mogu postati ignoranti do samoobmane, kako Orvel opisuje:

"Nacionalist ne samo da ne osuđuje zvjerstva koje počini njegova strana, već i posjeduje zavidnu sposobnost da za njih uopće i ne čuje. Cijelih šest godina je engleskim obožavaocima Hitlera polazilo za rukom da ne saznaju za postojanje Dachaua i Buchenwalda. A oni koji su najglasniji u osudama njemačkih koncentracionih logora često su sasvim nesvjesni, ili tek neznatno svjesni, da i u Rusiji postoje koncentracioni logori. Veliki događaji za koje se vezuje smrt miliona ljudi, kao što su glad u Ukrajini 1933, izmakli su pažnji većine engleskih rusofila.[4].

Takvi ljudi postanu podložni pristrasnosti, jer priznaju samo informacije koje oni sami prosude istinitim, pri čemu emocije smetaju primanju činjenica. Veruju onome što u sebi odobre kao istinito, do tačke u kojoj i oni sami to smatraju apsolutnom istinom ili kako bi to Orvel rekao:

Vjerovatnije je da oni vjeruju da je njihova verzija ono što se zaista dogodilo na pravdi Boga, i da je prilagođavanje dokumentarne građe toj verziji opravdano.[5]

Orvel primećuje koliko intelektualaca može biti zavedeno nacionalizmom, uprkos njihove naizgledne sposobnosti da ocenjuju sopstvene odluke. Orvel tvrdi da su intelektualci stvorili većinu romantike ispisane o liderima poput Staljina, opisujući njihovu snagu, moć i poštenje. Intelektualci, ako i nemaju duboki osećaj privrženosti prema otadžbini ipak žude za takvim osećanjem, zato

On i dalje osjeća potrebu za Otadžbinom, i normalno je da će je potražiti negdje u inostranstvu. Kad je nađe, može se nesputano valjati upravo u onim emocijama od kojih se, kako sam vjeruje, emancipirao.[6]

U svom eseju Orvel daje tri karakteristike za koje smatra da opisuju one koji slede nacionalistička osećanja: opsesivnost, nestabilnost i ravnodušnost prema stvarnosti.

Nacionalisti opsesivno udovoljavaju svojoj frakciji:

Koliko je to moguće, niti jedan nacionalist gotovo nikad ne razmišlja, govori ili piše o bilo čemu drugom osim o superiornosti svoje vlastite strukture moći. Svakom nacionalistu je teško, ako ne i nemoguće, sakriti svoju odanost... on će [za svoju zemlju] uglavnom tvrditi da je ona superiorna, ne samo po svojoj vojnoj moći i političkim vrlinama, već i u umjetnosti, književnosti, sportu, strukturi jezika, fizičkoj ljepoti stanovnika, možda čak i po klimi, krajoliku i u kulinarstvu. Pokazat će veliku osjetljivost kad su u pitanju stvari kao što su pravilno postavljanje zastava, odnos veličina naslova i redoslijed kojim se zemlje spominju.[7]

Što se tiče nestabilnosti, Orvel smatra da nacionalizam može na razne načine postati ironičan. Mnogi slavljeni vođi dolaze spolja: Staljin iz Gruzije, Hitler iz Austrije itd. "Zadrti komunist koji se u roku od nekoliko sedmica pretvara u jednako zadrtog trockista uobičajen je prizor".

U vezi ravnodušja prema stvarnosti Orvel primećuje: "Neki nacionalisti nisu daleko od šizofrenije, žive sretno u snovima o moći i osvajanju koji nemaju nikakve veze sa stvarnim svijetom"[8]. Nacionalističko ponašanje sprečava ljude da uvide realni svet:

Djela se smatraju dobrima ili lošima, ne na osnovu vlastite meritornosti, već na osnovu toga ko ih je počinio, i gotovo da nema tog zlodjela – mučenja, uzimanja talaca, prisilnog rada, masovnih deportacija, zatvaranja bez suđenja, krivotvorenja, atentata, bombardiranja civila – koje ne mijenja svoju moralnu boju kada ga počini naša strana.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Orwell, George, "Notes on Nationalism", 1945, Paragraph 3
  2. ↑ Orwell, George, "Notes on Nationalism", 1945, Paragraph 2
  3. ↑ Orwell, George, "Notes on Nationalism", 1945, Paragraph 5
  4. ↑ Orwell, George, "Notes on Nationalism", 1945, Paragraph 13
  5. ↑ Orwell, George, "Notes on Nationalism", 1945, Paragraph 14
  6. ↑ Orwell, George, "Notes on Nationalism", 1945, Paragraph 11
  7. ↑ Orwell, George, "Notes on Nationalism", 1945, Paragraph 9
  8. ↑ Orwell, George, "Notes on Nationalism", 1945, Paragraph 15

Za tekst većine citata korišćen prevod "Crtice o nacionalizmu" Mirze Purića, objavljeno u Novim pogledima, Sarajevo, jesen 2006 (pogledaj Spoljne veze).

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]