Pactum Warmundi (sh. Warmundov sporazum) je bio sporazum sklopljen 1123. između križarske Kraljevine Jeruzalem i Republike Venecije, temeljem koga su Mlečani dobili cijeli niz trgovačkih i pravnih povlastica u Kraljevini u zamjenu za nastavak pružanja vojne i druge pomoći križarima.
Sporazum se nadovezivao na ranije sporazume donesene oko 1100. i 1100. Godine 1123. je njegovom sklapanju pridonijela i privremena kriza u kojoj se našla jeruzalemska država nakon zarobljavanja kralja Balduina II u artukidskoj zasjedi, odnosno fatimidska invazija koja je zaustavljena u bitci kod Jibne. U to se vrijeme pred obalama Levanta našla mletačka flota pod duždom Domenicom Micheleom, koja je porazila fatimidsku flotu i zaplijenila veliki brodova. Mlečani su se iskrcali u Akri odakle je dužd otišao na hodočašće u Jeruzalem. Tamo je proslavio Božić, a potom ugovorio tekst novog sporazuma sa regentom Guillameom I od Buresa i patrijarhom Warmundom (po kome je sporazum dobio ime).
Temeljem sporazuma je Mlečanima omogućeno da u svakom gradu Kraljevstva osim samog Jeruzalema imaju vlastitu crkvu, ulicu, kupalište, mlin i pekaru, kao i da koriste vlastite mjere i zakone u međusobnim sporovima, odnosno budu oslobođeni poreza u svim poslovima osim prijevoza hodočasnika u Svetu zemlju. Mlečani su zauzvrat morali pomoći križarima zauzeti jedan od dva proestala grada na obali Levanta pod fatimidskom vlašću - Askalon i Tir - gdje bi trebali dobiti trećinu vlasti i teritorija.
Križari se ispočetka nisu mogli dogovoriti koji će grad pokušati osvojiti, ali je na kraju kockom odlučeno da to bude Tir. Početkom 1124. je otpočela opsada nakon čijeg osvajanja su Mlečani dobili čak 21 selo u njegovoj okolici. Sporazum je kasnije ratificirao i Balduin nakon povratka iz zarobljeništva.
Odredbe sporazuma su se dosljedno poštovale za sve vrijeme postojanja Jeruzalemskog Kraljevstva do 1291. On je imao važnu ulogu u razvoju Venecije kao trgovačke i pomorske sile na Mediteranu.