Pavao Štoos

Pavao Štoos, spomenik u rodnoj Dubravici

Pavao Štoos (Dubravica, 10. prosinca 1806. - Pokupsko, 30. ožujka 1862.) bio je hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj

U Zagrebu je završio bogosloviju, jedno je vrijeme bio biskupski tajnik, a od 1842. godine bio je župnik u Pokupskom.

Pavao Štoos je zapažena ličnost među hrvatskim domoljubima, autor je poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831, suradnik Gajeve Danice, patriot zabrinut zbog tuđinskog tlačenja i odnarođivanja domaćih ljudi (vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati). Štoos je pesimistički gledao na naše prilikei zemlju vidio u tamnici i mraku (srce od plača ne mrem zdržati).

Osim književnosti bavio se i glazbom i štampao 1858. Kitice srkvenih pjesama s npjevima. Autor je i pjesme Poziv u kolo ilirsko.

Godine 1862. imenovan je zagrebačkim kanonikom, ali je umro prije nego je primio svoju dužnost.