Polemije Silvije (latinski: Polemius Silvius, 5. stoljeće n.e.) bio je autor jednog julijanskog kalendara s komentarima, u kojima je pokušao integrirati tradicionalni rimski festivalski ciklus s novim kršćanskim svetim danima.[1] Njegov kalendar, koji se naziva i laterculus ili fasti, datira iz 448-449. g. n. e.[2] Djelovao je na jugoistoku Galije.[3]
Polemije je pripadao kršćanskoj kulturnoj eliti,[4] djelujući unutar carske birokracije u Galiji pod Valentinijanom III.[5] Bio je prijatelj Hilarija iz Arlesa.[6] Galska kronika iz 452. spominje ga u svezi s 438. godinom i naziva ga "mentalno poremećenim".[7]
Polemije je dodijeljen Euheriju, biskupu u Lyonu (drevnom Lugdunu), kome je izradio kalendar.[8] Budući da su fiksni kršćanski blagdani još uvijek bili malobrojni, Polemije se suočio s izazovom da ispuni konvenciju tradicionalnog rimskog kalendara imenovanim blagdanima pritom ga "čisteći" od rimskih carskih i drugih festivala koji se danas smatraju "poganskim".[9] Iako je Filokalov kalendar 354. godine slobodno zabilježio tradicionalne vjerske praznike, do Polemijeva vremena kršćanska je država počela donositi zakone protiv drugih religija i odvajati rimsku vjersku baštinu od kulture i građanskog života poganskog Carstva.[10] Polemije, koji je vjerojatno konzultirao Filokalov kalendar,[11] popunio je praznine oznakama vezanih za meteoroške pojave i godišnja doba te "egipatskim danima",[12] tj. danima koji se smatraju nepreporučljivima za nove pothvate i određene medicinske zahvate.[13] Beda Časni bio je među onima koji su crpili informacije iz Polemijevog kalenadara. [14]
U Polemijevom kalendaru riječ ludi, "igre" na klasičnom latinskom, zapravo se odnosu na kazališne predstave, dok se circences koristi za utrke dvokolica.[15] Njegovo djelo sadrži značajne primjere galoromanskog jezika, regionalne varijacije latinskog jezika, te primjere sačuvanih galskih riječi.[16]
Oblik koji je Polemije uglavnom koristio slijedio je konvencije rimskih kalendara, s danima poredanim u paralelne stupce pod nazivom mjeseca, pri čemu je svaki dan bio zabilježen u zasebnom retku. Stupac 1 sadrži dane u mjesecu. Stupac 2 identificira sve posebne dane, ne samo tradicionalne rimske i kršćanske blagdane, već i rođendane careva, te dane kada su konzuli i pretori stupili na dužnost. Stupac 3 daje vremenske uvjete; na uključivanje vremenskih uvjeta možda je utjecala Kolumelina rasprava o poljoprivredi iz 1. stoljeća n.e.[17] Polemije je unio i podatke iz vlastitih istraživanja, kao što su rođendani Cicerona, Vergilija,[18] i izvesne Faustine, koja je bila divinizirana supruga (diva) nekog cara iz dinastije Antonina.[19]
Budući da je rimski kalendar tradicionalno imao didaktičku svrhu, [20] Polemijev lateculus daje i nekoliko drugih popisa i tablica u kronografskom prikazu mjeseci:
Izgubljeni dijelovi poznati su samo iz uvodnog sinopsisa.[22] Za svaki mjesec kalendar daje i ekvivalentne hebrejske, egipatske, atenske i grčke nazive.[23]
Polemije Silvije napisao je i popis kasnorimskih provincija, koji je Otto Seeck dodao svom izdanju djela Notitia dignitatum. [24] Ovaj je popis je čuven po tome što navodi šest provincija u rimskoj Britaniji: šesta je sumnjiva "Orcades provincia".[25]