Rudolf Matz (Zagreb, 19. kolovoza 1901. - Zagreb, 22. ožujka 1988.), hrvatski skladatelj, violončelist, pedagog i dirigent.
Bio je jedan od najaktivnijih pokretača glazbenoga života u Zagrebu, ostvario je iznimno opsežan opus, posebno u područjima komorne glazbe, osnovao je i vodio više glazbenih društava, orkestara, ansambla (ZOKOR)[1], zborova, a utemeljio je i udruženje glazbenih pedagoga Hrvatske i bio njegov predsjednik. U skladanju je kombinirao nacionalni smjer i impresionizam, a u kasnijem razdoblju djelomice i suvremene stilove. U mladosti je bio reprezentativac u atletici, član zagrebačkog HAŠK-a. Bio je višestruki državni prvak i rekorder na 100, 200 i 400 metara, te u štafeti 4 puta 100 metara.
Rudolf Matz bio je oženjen za Margitu Matz - hrvatsku čembalisticu i pijanisticu, inače prvu profesoricu glasovira hrvatske skladateljice Ivane Lang.
Posebno su važna njegova ostvarenja na području instruktivne literature, za glasovir, solfeggio i posebice violončelo, gdje se izdanjima posljednjega područja već niz godina koriste kao literaturom u cijelom svijetu.[2]
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.