SM UB-8

Karijera (Njemačko Carstvo)
Ime:	UB-8
Naručena:	15. listopada 1914.[1]
Brodogradilište:	Germaniawerft, Kiel[2]
Broj gradnje:	246[1]
Kobilica položena:	4. prosinca 1914.[1]
Porinuta:	travanj 1915.[3]
Stavljena u službu:	23. travnja 1915.[1]
Sudbina:	prodana Bugarskoj 25. svibnja 1916.[1]
Zapis o službi
Dio:	Njemačke carske mornarice Flotila Pola (svi–lip 1915.)[1] Flotila Konstantinopel (lip 1915. – svi 1916.)
Zapovjednici:	Ernst von Voigt (svibanj 1915. – svibanj 1916.)[1]
Operacije:	14 patrola[1]
Pobjede:	2 potopljena broda (20 645 BRT)[1]
Karijera (Bugarska)
Ime:	Podvodnik No. 18 (bug. Пoдвoдник №18)
Stečena:	kupljena 25. svibnja 1916.
Stavljena u službu:	25. svibnja 1916.
Sudbina:	predala se Francuskoj, rastavljena u Bizerti u kolovozu 1921.
Zapis o službi
Dio:	Bugarske ratne mornarice
Zapovjednici:	Nikola Todorov[4] Ivan Variklečkov
Opće karakteristike
Klasa i tip:	njemačka podmornica tipa UB I
Deplasman:	127 t (140 kratkih tona) na površini[2] 142 t (157 kratkih tona) ispod površine
Dužina:	28,09 m[5]
Širina:	3,20 m[5]
Gaz:	3,00 m[5]
Pogon:	1 propelersko vratilo 1 Daimlerov 4-cilindrični dizelski motor, 60 bhp (45 kW)[5] 1 Siemens-Schuckertov električni motor, 120 shp (89 kW)[5]
Brzina:	6,47 čvorova (11,98 km/h) na površini[2] 5,51 čvorova (10,20 km/h) ispod površine
Doplov:	1 650 nautičkih milja @ 5 čvorova na površini (3 060 km @ 9,3 km/h)[5] 45 nautičkih milja @ 4 čvora ispod površine (83 km @ 7,4 km/h)[5]
Testirana dubina:	50 metara[5]
Posada:	14[5]
Naoružanje:	2 pramčane torpedne cijevi od po 45 cm[5] 2 torpeda 1 strojnica od 8 mm
Bilješke:	vrijeme urona 33 sekunde[5]

SM UB-8 bio je njemačka podmornica ili U-boot tipa UB I u Njemačkoj carskoj mornarici (njem. Kaiserliche Marine) tijekom Prvoga svjetskog rata. Prodan je Bugarskoj 1916. godine i preimenovan u Podvodnik No. 18 (bug. Пoдвoдник №18), te je postao prva bugarska podmornica u povijesti.^[4]

UB-8 bio je naručen u listopadu 1914. godine, a položen je u brodogradilištu AG Wesera u Bremenu u studenome. UB-8 bio je nešto kraći od 28 metara duljine i deplasmana između 127 i 141 metričkih tona (140 i 155 kratkih tona) ovisno o tome je li nalazio na površini ili ispod nje. Nosio je dva torpeda u svojim dvjema pramčanim torpednim cijevima, a također je bio naoružan s palubnim strojnicama. UB-8 bio je originalno jedan od para brodova UB I poslanih Austrougarskoj ratnoj mornarici radi zamjene austrijskoga para poslanog na Dardanele, pa je razlomljen u sekcije i prevezen željeznicom do Pule u ožujku 1915. na sastavljanje. Porinut je i stavljen u službu kao SM UB-8 u Njemačkoj carskoj mornarici u travnju kad su Austrijanci odbili sporazum.^{[Note 1]}

Iako nakratko dio flotile Pole pri stavljanju u službu, UB-8 proveo je većinu svoje njemačke karijere patrolirajući Crnim morem kao dio flotile Konstantinopela. U-boot je potopio dva broda. Jednog od njih, SS Meriona, Britanski admiralitet maskirao je u bojnu krstaricu Kraljevske ratne mornarice kao dijela lažne operacije. U listopadu je pomogao odagnati rusko bombardiranje Bugarske.

U svibnju 1916. godine podmornica je prebačena u Bugarsku ratnu mornaricu kao Podvodnik No. 18 i stavljena u službu u ceremoniji kojoj je nazočio krunski princ Boris i princ Kiril. U Bugarskoj službi podmornica je patrolirala bugarskom crnomorskom obalom i u nekoliko prilika susretala se s ruskim plovilima. Nakon što je rat završio podmornica se predala Francuskoj u veljači 1919. godine i izrezana je u Bizerti u kolovozu 1921.

Dizajn i konstrukcija

Njemačka karijera

U ranoj 1916. godini UB-7 i UB-8 još su uvijek kružili Crnim morem izvan Varne.^[6] Nijemci nisu imali dobru sreću na Crnom moru što nije imalo prioriteta za njih.^[6] Bugari, koji su uvidjeli vrijednost podmornica u odbijanju ruskih napada, započeli su pregovore o kupnji UB-7 i UB-8.^[7] Bugarski mornari su vježbali u paru brodova, a tehničari su poslani u Kiel na obuku u tamošnju njemačku podmorničku školu.^[4][8] Prijenos UB-8 Bugarskoj ratnoj mornarici zbio se 25. svibnja 1916. godine,^[4] no zbog neobjavljenih razloga u izvorima UB-7 ostala je pod njemačkom zastavom.^[7]

Bugarska karijera

Potpoljeni ili oštećeni brodovi

Brodovi koje je potopila ili oštetila SM UB-8^[9]

Datum	Ime	Tonaža	Nacionalnost
29. svibnja 1915.	MerionMerion	19.380	britanska
30. srpnja 1915.	Peter Melnikoff	1.265	ruska
	Ukupno:	20.645

Bilješke

1. "SM" označava "Seiner Majestät" (hrv. Njegovo Veličanstvo), a zajedno s U za Unterseeboot moglo bi se prevesti kao podmornica Njegova Veličanstva.

Izvori

1. Helgason, Guðmundur. „WWI U-boats: UB-8”. U-Boat War in World War I. Uboat.net. Pristupljeno 19. veljače 2009. 
2. Tarrant, str. 172.
3. ""6104979" (UB-8)" (potrebna pretplata). Miramar Ship Index. R.B. Haworth. Preuzeto 5. travnja 2009.
4. Йорданов, str. 130–145.
5. Gardiner, p. 180.
6. Gibson and Prendergast, str. 124–25.
7. Miller, str. 46–47.
8. Панайотов, Атанас. „Началото на подводното корабоплаване и началото на бойното използване на подводницата в българския военен флот” (Bulgarian). Съюз на подводничарите в Република България. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-27. Pristupljeno 5. travnja 2009. 
9. Helgason, Guðmundur. „Ships hit during WWI: Ships hit by UB 8”. U-Boat War in World War I. Uboat.net. Pristupljeno 5. travnja 2009. 

Bibliografija

• Bonsor, N. R. P. (1978) [1955]. North Atlantic Seaway (Enlarged and completely revised izd.). Saint Brélade, Jersey: Brookside Publications. ISBN 0905824016. OCLC 29930159. 
• Gardiner, Robert, ed. (1985). Conway's All the World's Fighting Ships, 1906–1921. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 9780870219078. OCLC 12119866. 
• Gibson, R. H.; Maurice Prendergast (2003) [1931]. The German Submarine War, 1914–1918. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 978-1-59114-314-7. OCLC 52924732
• Grant, Robert M. (2002) [1964]. U-boats Destroyed: The Effect of Anti-submarine Warfare, 1914–1918. Penzance: Periscope Publishing. ISBN 9781904381006. OCLC 50215640. 
• Йорданов, Николай (1999) (Bulgarian). Първата българска подводница ("The First Bulgarian Submarine"). кн. 3. София: Военно-исторически сборник. str. 130–145. 
• Karau, Mark D. (2003). Wielding the Dagger: the MarineKorps Flandern and the German War Effort, 1914–1918. Westport, Connecticut: Praeger. ISBN 9780313324758. OCLC 51204317. 
• Koburger, Charles W. (2001). The Central Powers in the Adriatic, 1914–1918: War in a Narrow Sea. Westport, Connecticut: Praeger. ISBN 9780275970710. OCLC 44550580. 
• Messimer, Dwight R. (2002). Verschollen: World War I U-boat losses. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 9781557504753. OCLC 231973419. 
• Miller, David (2002). The Illustrated Directory of Submarines of the World. St. Paul, Minnesota: MBI Pub. Co. ISBN 9780760313459. OCLC 50208951. 
• Sondhaus, Lawrence (1994). The Naval Policy of Austria-Hungary, 1867–1918: Navalism, Industrial Development, and the Politics of Dualism. West Lafayette, Indiana: Purdue University Press. ISBN 9781557530349. OCLC 59919233. 
• Tarrant, V. E. (1989). The U-Boat Offensive: 1914–1945. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 9780870217647. OCLC 20338385. 
• Williamson, Gordon (2002). U-boats of the Kaiser's Navy. Oxford: Osprey. ISBN 9781841763620. OCLC 48627495.