Skup razuma (engl. Reason Rally) bio je skup za sekularizam i religijski skepticizam koji se 24. ožujka 2012. godine održao na Nacionalnoj esplanadi u Washingtonu, D.C.[1][2] Pokroviteljice skupa bile su glavne ateističke i sekularne organizacije u Sjedinjenim Državama, a sam je skup označen kao "Woodstock za ateiste i skeptike".
Prema službenom mrežnom mjestu, cilj Skupa razuma bio je "ujedinjenje, energiziranje i ohrabrenje sekularnih ljudi širom svijeta uz opovrgavanje negativnih mišljenja prisutnih u velikom dijelu američkog društva."[2] Na mrežnom mjestu predviđalo se da će to biti "najveći sekularni događaj u svjetskoj povijesti." Ne postoje službene procjene broja sudionika događaja na Esplanadi. The Atlantic je pisao o 20.000 ljudi koji su pohodili skup.[6]
Prema službenom mrežnom mjestu Skupa, događaj je imao tri glavna zadatka:[2]
ohrabriti sudionike (i one koji nisu mogli sudjelovati) da istupe "izvanormara" kao sekularni Amerikanci ili pristalice sekularne ravnopravnosti
opovrgnuti stereotipe ("Ne postoji nijedan 'istinski ateist'"). Poticalo se sudjelovanje neteista svih političkih uvjerenja, etniciteta, rodova i pozadina. Namjera je bila da se pokaže da su sekularni Amerikanci prisutni u svakoj velikoj demografskoj skupini.
jednakost pred zakonom. Sekularnim bi Amerikancima valjalo dopustiti da se natječu za javne službe i da adekvatno zastupaju neteiste, upravo onako kao što teisti u pojedinim službama zastupaju svoje birače. Neteisti zaslužuju mjesto za stolom jednako kao teisti; skup je trebao sekularne vrijednosti postaviti "na radar" američkih glasača.
Organizatori su rekli da je cilj skupa bio dvostruk: ujediniti pojedince sa sličnim vjerovanjima i pokazati američkoj javnosti da je broj ljudi koji ne vjeruju u Boga velik i da raste. Ove brojke moramo uzeti ozbiljno, izjavio je Paul Fidalgo, glasnogovornik Centra za propitivanje koji promiče znanstvenu metodu i rasuđivanje i jedna je od organizacija pokroviteljica skupa. “Mi nismo samo sitna marginalna skupina.”[7]
Prema izjavi glasnogovornika skupa Jessea Galefa, ove godine u fokusu je bila različitost sudionika, rekavši pritom da "mi ne možemo uspjeti ako dolazimo samo iz jedne demografske skupine". Uspoređujući skup iz 2012. s bezbožnim skupom iz 2002. kojem su prisustvovali uglavnom bijelci stariji od 40 godina, sudionici su sada bili "uglavnom mlađi od 30 godina, najmanje polovicu su činile žene i uključivali su ljude drugih rasa".[8]
Govorivši na NPR-u prije samog skupa, predsjednik Američkog ateista David Silverman izjavio je da se radi o događaju odrastanja za ateiste, "osvrtat ćemo se na Skup razuma kao na jedan od onih događaja u kojima se igra promijenila, kada su ljudi počeli gledati na ateizam i ateiste u drugačijem svjetlu".[9]
Pišući za The Guardian Sarah Posner tvrdi da je Skup razuma bio modeliran prema pokretu LGBT-a. Ohrabrivanje ljudi da 'istupe' o svojem nevjerovanju. Da rade na humanizaciji ateizma tako što će omogućiti "ljudima da personaliziraju nekoga za koga su oduvijek mislili da je 'drugačiji'" Jednom kad ljudi shvate da je njihov susjed, suradnik ili član obitelji ateist, to će biti uspjeh prema njihovu prihvaćanju. Politika je imala veliku ulogu u skupu prema Posneru, uzevši u obzir da postoji samo jedan izjašnjeni ateist u američkom Kongresu, još je puno posla koji valja učiniti.[10]
U Huffington Postu Staks Rosch hvalio je skup. Tvrdio je da se ateisti "suočavaju s velikom diskriminacijom i strahom od diskriminacije da će biti nadglasani" i da mnogi "strahuju da će ih se obitelji odreći, da će izgubiti posao ili da će jednostavno biti šikanirani od religioznih."[11]
David Niose, predsjednik Američkog humanističkog udruženja izjavio je da "sekularna demografska skupina ne tvrdi da ima monopol na racionalnost, no osjeća da ima nešto za ponuditi. Skupljajući se u Washingtonu, sekularni ne cmizdre o nekakvoj imaginarnoj viktimizaciji, već umjesto toga pokazuju glas koji je predugo bio ušutkavan."[12]
Voditelj skupa Paul Provenza naznačio je problem "antireligioznosti" u svojoj uvodnoj objavi rekavši: “Danas se ne nalazimo ovdje da udaramo po nečijoj religiji… ali, hej, ako se dogodi, dogodi se.”[20]
Ključni govornik Richard Dawkins govorio je o razlikama između SAD-a i UK-a u kojem ne postoji odvojenost crkve od države. "Američki je ustav dragocjeno blago, zavist svijeta". Pohvalio je veličinu gomile na skupu nazvavši je "veličanstvenim i nadahnjujućim prizorom". Rekao je da vjeruje da će se na ovaj skup ubuduće gledati kao na nagovještajnu točku koja "nije daleko" od one kada će "toliko mnogo ljudi istupati [kao ateisti] da ću 'ja također moći istupiti'... mi smo puno brojniji nego što to itko može shvatiti", razum za Dawkinsa označava "osnivanje vlastita života na dokazu i na logici koja je način na koji se deduciraju posljedice".[21] Potaknuo je sudionike da se suoče vjernicima u onome što je nazvao njihovim "najpasurdnijim" vjerovanjima (npr. transupstanciji) izjavivši: "Izrugujte ih, ismijte ih u javnosti. Nemojte potpasti pod konvenciju da smo svi mi previše pristojni da govorimo o religiji. Religija iznosi specifične tvrdnje o svemiru koje valja potkrijepiti i osporiti."[19][22][23][24]
Razbijač mitovaAdam Savage izjavio je. "Glumim znanstvenika na TV-u, imam strahopoštovanje za one koji to rade u stvarnosti." O znanosti i razumu raspravlja tako što kaže: "Sve što imamo, a čini naše živote mogućim postoji samo zato što su ljudska bića... donijela pretpostavke zasnovane na tim testovima i zatim ih na njima poboljšala. To je razum. Čovječji kapacitet da stvori smisao o svijetu." Zaključio je da "kroz pažljivu empirijsku analizu i puno razmišljanja koje netko oprezno traži za mene... zaključio sam da osoba koja bilježi rezultat zapravo sam - ja sâm."[25]
Provenza je, pozvavši Jessicu Ahlquist, izjavio da "za ustrajanje na svojim vjerovanjima i pravima zajamčenim Ustavom... pretrpila [je] puno mržnje." Ahlquistin govor sadržavao je zahvalu ateističkoj zajednici na potpori koju su joj pružili. Osjećala je da su studenti zaista važan dio ovoga pokreta: "Ono što sam uradila može uraditi svatko".[26]
Blogerica Greta Christina, autorica Zašto ste vi ateisti tako ljutiti?: 99 stvari koje rasrde bezbožne, iznijela je skraćeni popis stvari koje su je razljućivale, zaključivši: "Ateisti nisu ljutiti zato što smo sebični ili ogorčeni ili neveseli. Ateisti su ljutiti zato što imamo sućut. Ateisti su ljutiti zato što imamo osjećaj za pravdu. Ateisti su ljutiti zato što vidimo milijune ljudi kojima je religija grozno naškodila i naša srca idu upravo njima i osjećamo se motiviranima da učinimo nešto za to."[27]
David Silverman, predsjednik Američkih ateista, poticao je ateiste da istupe iz ormara radi smanjenja ateofobije: "Da ateisti nisu bili uormareni, bilo bi nas teže mrziti jer naposljetku ne možeš mrziti ono što već voliš."[28]
Mađioničar Penn Jillette koji je govorio na prethodno zabilježenoj snimci izjavio je: "Mogu iznijeti argument... da su jedine osobe s istinskim moralom zapravo mi sami, ateisti. Mi činimo dobro jer je dobro i pravedni smo jer je pravedno, a ne činimo to radi nagrade ili kazne. Mi imamo ljubav jedni za druge, imamo zajednicu, imamo milosrđe...". Jillette je rekao publici da se "poveže zajedno i pokaže da je dobro biti ateist".[29]
Bill Maher koji se javio s udaljena mjesta izjavio je: "Kada dođe do razgovora o religiji, mi nismo dva lica istog novčića, i ne morate staviti svoj nerazum na istu policu s mojim razumom. Vaše stvari [religija] moraju ići tamo iznad, na policu sa Zeusom, i Thorom, i Krakenom. Sa stvarima koje nisu zasnovane na dokazu, sa stvarima o kojima religiozni ljudi nikad ne mijenjaju svoje mišljenje, bez obzira što se dogodilo."[30]