Split Pride manifestacija je za jednakopravnost pripadnika različitih seksualnih orijentacija i rodnih identifikacija koja se od 2011. godine održava jednom godišnje u Splitu. Navedeno javno okupljanje organizira se u znak sjećanja na stonewallske nemire koji se smatraju početkom suvremenog LGBTIQ+ pokreta u svijetu. Ovakve povorke u Republici Hrvatskoj održavaju se i u Zagrebu, Rijeci i Osijeku.
Najava održavanja te manifestacije u Splitu izazvala je negodovanje dijela tamošnje javnosti i kontroverzne izjave nekih javnih osoba[3][4] i osoba iz redova Katoličke crkve[5][6] koje je osudila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.[7] Tadašnji saziv gradskog poglavarstva nije podržao povorku.[8] Ipak, podršku su pružili brojni poznati Splićani kao Zlatko Gall, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Nikola Visković i dr.[9] U povorci su sudjelovali i predstavnici zajednica LGBT-a iz Zagreba te iz Crne Gore, Nizozemske i Srbije.[9]
Oko desetak tisuća protivnika povorke napalo je na splitskoj Rivi kamenjem i drugim predmetima oko dvjesto sudionika povrke. Ozlijeđeno je nekoliko ljudi te je policija odlučila prekinuti skup i evakuirati njegove sudionike.[10][11] Uz nekoliko lakše ozlijeđenih osoba povređena su i dva policajca. Podneseno je više od stotinu optužnih prijedloga od čega je DORH zaprimio kaznene prijave protiv 25 osoba.[12][13] Nasilje je izazvalo brojne osude u hrvatskoj i međunarodnoj javnosti te je o neredima izvijestilo i nekoliko svjetskih novinskih agencija.[14] Velik broj građana izrazio je solidarnost sa žrtvama napada pridruživši se zagrebačkoj povorci ponosa održanoj dva tjedna kasnije.
Organizatori povorke osudili su izjavu profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta Ante Mateljana o tome da je povorka "vrijeđanje kršćanskih vrednota" i "izrugivanje" te su ocijenili da se radi o otvorenom pozivu na nasilje prema sudionicima manifestacije.[32]
Treći Split Pride pod sloganom "Potpuna ravnopravnost" održan je 8. lipnja2013. u organizaciji udruga Kontre i Iskoraka iz Zagreba i novoosnovane udruge Rišpeta iz Splita.[33][34] Povorka se kretala tradicionalnom rutom od Đardina (Strossmayerova perivoja), ulicom kralja Tomislava i Marmontovom do Rive.[35] Osiguravalo ju je manje pripadnika redarstvenih snaga nego prethodnih godina te je prošla bez izgreda.[36][37] Splitska gradska vlast po prvi put je podržala manifestaciju. U povorci su sudjelovali gradonačelnikIvo Baldasar i dogradonačelnik Goran Kovačević, kao i Vesna Pusić i Arsen Bauk.[38][39]
Četvrti Split Pride održan je 7. lipnja 2014. u organizaciji udruge Rišpet iz Splita.[40][41] Slogan povorke ponovo je bio "Potpuna ravnopravnost", a središnji program održao se u Đardinu (Strossmayerov perivoj).[42] Povorka koju je osiguravalo oko 600 pripadnika snaga reda prošla je bez izgreda.[42]
Od veljače 2011., svakog 11. u mjesecu održavaju se razna javna događanja kao što su tribine,[43][44] radionice, filmske projekcije, izložbe[45][46] i ostalo.[22] Od 2014. godine uoči same povorke ponosa organizira se Tjedan ponosa (engl. Pride Week) s projekcijama dokumentarnih filmova, izložbama, radionicama i sličnih sadržaja.[40]
Uz zastave duginih boja sastavni dio svake povorke ponosa su i transparenti s različitim porukama. U Splitu su se mogli vidjeti sljedeći natpisi: Moj partner je moja obitelj, Različite ljubavi, jednaka prava, Jednake/-i pred zakonom!, Riva je moj dnevni boravak, I pederi su radnici, I mi plaćamo porez, Ljubi, ljubi pedera!, Stop diskriminaciji na sveučilištu, Kakva registracija, pa nisam auto, Moja savjest je čista, Svima ista prava, Došlo vrime da se cure žene, Mržnja nije obiteljska vrijednost, Ne kompromisu s ljudskim pravima, Ljudska prava ne mogu čekati, Svako misto svoju lezbu ima, Mama zbog koga si me se odrekla?[25][30][38][41][47]
U Rijeci je na dan održavanja Split Pridea 2012. održan March for Split/Rijeka vjeruje u ljepotu različitosti. U toj povorci sudjelovalo je više od 300 ljudi.[48]