Stjepan Planić
Stjepan Planić (Zagreb, 27. prosinca 1900.- Zagreb, 26. prosinca 1980.), hrvatski arhitekt.
Jedan je od najznačajnijih modernih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća. Tekstovima i predavanjima zastupao je suvremenost u građevnim konstrukcijama i arhitektonskom izrazu, povezujući ih s društveno-gospodarskim uvjetima i humanističkim zadaćama arhitekture. U prvim se projektima prepoznaju uticaji njemačkoga ekspresionizma, a njegova arhitektura 1930-ih uklapa se u struju europskoga funkcionalizma. Na izrazito originalan način sintetizirao je višestruko iskustvo moderne [1]
Najviše je djelovao na području Zagreba, ali je zapažena ostvarenja ostavio i u drugim dijelovima Hrvatske (Čakovec, Kalnik, Požega, Jadranovo, Novi Vinodolski, Vis).
Planić 1920. godine završava Državnu tehničku školu u Zagrebu te počinje raditi u arhitektonskom birou Rudolfa Lubinskog, a nakon odsluženja vojnog roka prelazi u građevinsku tvrtku Ivančević i Wolkenfeld gdje radi do 1927. godine kada otvara vlastiti arhitektonski biro koji obavlja manje poslove. Istovremeno sa radom u vlastitom birou pohađa arhitektonsku školu Drage Iblera koju završava 1931. godine.
Tijekom 1930ih sudjeluje u više velikih natječaja na području Zagreba od kojih se posebno ističu oni za Sokolski dom ('30 - '31), Bolnica na šalati, Židovska bolnica ('31.) i Tomislavov dom ('34-'35).
Uz sudjelovanje na natječajima za veće projekte, projektira i mnoge obiteljske kuće (oko 600 projekata), koje odlikuju raznovrsna nekonvencionalna rješenja i funkcionalno oblikovani ugrađeni namještajkuće od kojih se posebno ističu dvojna vila Belaj u Nazorovoj ulici, okrugla vila Furhmann na Gornjem prekrižju (1935.) i vila Cuvaj u Zamenhofovoj ulici.
Nakon drugog svjetskog rata nastavlja s radom i projektiranjem,često u državnoj službi, ali zbog izmjenjenih okolnosti nije u mogućnosti sudjelovati u izgradnji i nadzoru svojih projekata koliko i prije. Poseban je pečat dao u poslijeratnoj izgradnji Novakove ulice u kojoj je izmeđuostalih građevina 1966. projektirao kuću-kocku obloženu ljubičastom opekom. U mirovinu odlazi 1970. godine, ali nastavlja s projektiranjem kuća, uglavnom vikendica na jadranskoj obali.
Dobitnik je nagrade za životno djelo Viktor Kovačić.
Zgrade
- Stambena zgrada Mokrović, Zagreb, Draškovićeva 47, 1932
- Stambeno - poslovna zgrada "Napretkova zadruga", Zagreb, Bogovićeva 1, 1936
- Stambeno - poslovna zgrada "Vakufska palata", Banja Luka, Ulica Marije Bursać, 1938
Kuće
- Obiteljska kuća i atelje Planić, Zagreb, Radnički dol 27, 1932
- Villa Roth, Zagreb, Davor 6, 1933
- Villa Fuhrmann, Zagreb, Gornje Prekrižje 30, 1935
- Vila Cuvaj, Zagreb, Zamenhoffova 17, 1937
- Vila Belaj, Zagreb, Nazorova 54, 1937
- Najamna vila Malojčić-Grilec-Vinković, Zagreb, Nazorova 60, 1941 - 42
- Vila Pfluger, Gornje Prekrižje 21
Potpuni popis projekata publicirao je Institut za povijest umjetnosti.
- Stjepan Planić Arhivirano 2008-04-24 na Wayback Machine-u
- Biografija i popis projekata na www.hart.hr Arhivirano 2007-09-28 na Wayback Machine-u
- Nacional: Arhitekt koji je oblikovao moderni Zagreb Arhivirano 2008-01-18 na Wayback Machine-u
