Timočani su južnoslovensko pleme koje je u ranom srednjem vijeku naseljavalo teritoriju istočne Srbije, zapadno od rijeke Timok (po kojoj su dobili ime ), kao i u dijelovima Srema i Banata.
Pretpostavlja se da su se tu došli u vrijeme doseljavanja Slovena na Balkan. Godine 805, za vrijeme vladavine kana Kruma, njihove oblasti postaju dio Prvog bugarskog carstva. Franački dvorski ljetopisac Ajnhard daje prvi pisani izvor o Timočanima, gdje je zabilježio njihov dolazak u gradu Heristal 818, kada su pred cara Luja Pobožnog izašli: „Legati Abodritorum ac Bornæ, ducis Guduscanorum et Timocianorum“ (izaslanici Braničevaca i Borna, knez Kučana i Timočana), u cilju traženja zaštite i sklapanja saveza protivu Bugara. Iste godine su zbog nepovoljne administrativne reforme kana Omurtaga, koja je direktno uticala na život i znatno ograničavala prava navedenih plemena, Timočani, zajedno sa još nekim pograničnim plemenima, digli su ustanak protiv Bugara, a 819. su se pridružili ustanku Ljudevita Posavskog. Poslije propalog pokušaja da diplomatskim sredstvima odmetnuta plemena vrati pod svoju vlast, kan Omurtag je na njih poslao dvije vojske, prvu 827. i drugu 829, nakon čega je to konačno uspio. Zapisani su i u jednom bugarskom izvoru „Pjesma o Asenu Prvom“ iz 12. vijeka, gdje se u borbi protiv Grka, pored Bugara pomenuti i Timočani.