Tomislav Radić | |
---|---|
rođen | 8. prosinca 1940. Zagreb, Kraljevina Jugoslavija |
umro | 7. ožujka 2015. (74 god.) Zagreb, Hrvatska |
zanimanje | filmski redatelj, scenarist |
aktivne godine | 1972. – 2015. |
Tomislav Radić (Zagreb, 8. prosinca 1940. – Zagreb, 7. ožujka 2015.), jugoslavenski i hrvatski filmski redatelj i scenarist.[1]
Radić se rodio 8. prosinca 1940. u Zagrebu. Diplomirao je 1962. na Filozofskom fakultetu, a 1973. režiju na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu.[2]
Svoje ime kao kazališni redatelj izgradio je 1960-ih, a najveći uspjeh postigao je scenskom produkcijom Stilskih vježbi Raymonda Queneaua, koje se bez prekida izvode u sklopu programa Teatra &TD u Zagrebu od 1968. do danas.[2]
Potom se okrenuo televiziji te režirao nekoliko dokumentaraca i dramskih serija za TV Zagreb prije snimanja svojeg prvog igranog filma Živa istina (1972.). Nastavio je režirati igrane filmove i televizijske drame tijekom sljedećih desetljeća. Najbolje su mu ocijenjeni filmovi Što je Iva snimila 21. listopada 2003. (2005.) i Kotlovina (2011.), koji su na festivalu hrvatskog nacionalnog filma, Festivalu igranog filma u Puli, osvojili svaki Veliku zlatnu arenu za najbolji film.[2]
U njegovu bogatu stvaralačkom opusu, sačinjenu od nekoliko desetaka naslova, ističu se dokumentarni filmovi Istrani, Lica, Put, Živjeti u Imotskom, Hrvat na Kosovu, televizijski film I tako dalje, kazališne predstave Stilske vježbe, Kate Kapuralica, Gospodsko dijete, Čaruga, Emigranti, Kafetarija, Ifigenija u Aulidi, Kako voli druga strana, Hedda Gabler, Bard i igrani filmovi Živa istina, Timon, Luka, Anđele moj dragi, Holding, Što je Iva snimila 21. listopada 2003., Tri priče o nespavanju i Kotlovina.[2]
U dvadeset godina profesorskog i dekanskog rada na Akademiji dramske umjetnosti, od 1977. do 1997., Tomislav Radić odgojio je naraštaje hrvatskih glumaca. Osam godina bio je glavni urednik Dramskoga programa HTV-a, od 1998. do 2000.[2]
Za svoj rad nagrađen je nizom nagrada na filmskim festivalima u zemlji i inozemstvu te državnim nagradama i odličjima.[2]
Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju.[2]