Već viđeno | |
---|---|
Režija | Goran Marković |
Producent | Aleksander Stojanović |
Scenario | Goran Marković |
Uloge | Mustafa Nadarević Anica Dobra Bogdan Diklić Goran Sultanović Gordana Gadžić Mihajlo Bata Paskaljević |
Muzika | Zoran Simjanović |
Fotografija | Živko Zalar |
Montaža | Snežana Ivanović |
Datum(i) premijere | veljača 1987. |
Trajanje | 102 min. |
Zemlja | SFR Jugoslavija |
Već viđeno na Internet Movie Database |
Već viđeno srbijanska/jugoslavenska je psihološka tragedija-drama koja pri kraju prelazi u žanr horora i trilera iz 1987. godine koju je režirao i napisao Goran Marković. Glavne uloge tumače Mustafa Nadarević, Anica Dobra, Bogdan Diklić i Goran Sultanović. Radnja se odvija oko glazbenog instruktora koji ima avanturu sa jednom djevojkom koja ga potom brzo zaboravi, dok se on zaljubio. Njeno odbijanje i njegova trauma iz djetinjstva na kraju dovode do tragedije. Film je osvojio Zlatnu arenu za najbolji film u Puli.
Britanski filmski institut uključio je Već viđeno na listi 100 najboljih europskih filmova strave.[1] Također je jedini srbijanski film koji je zastupljen u prestižnoj enciklopediji horor filma Overlook Film Encyclopedia: Horror iz 1994. autora Phila Hardyja.[2]
Mladić ulazi u kazalište gdje prečuje kako nakon podugog kašnjenja izvođač još uvijek kasni. Radi njegove zamjene, iz ludnice je dovezen ostarjeli pijanist Mihailo koji odsvira i zadivi publiku. No mladić ga se prisjeća od djetinjstva...1971., Mihailo je nekada bio vrhunski pijanist, ali je odlučio radije živjeti tihim životom kao nastavnik klavira u obrazovnom centru. Kolege ga smatraju čudakom, ali ga ostavljaju na miru da živi svoj usamljenički život. U obrazovnom centru pojavi se mlada djevojka, Olgica, koja je nova profesorica baleta. Ona iz dosade odluči imati seks za jednu noć s Mihailom, te ga potom brzo ostavi, iako se on zaljubio u nju. Otkriva da je vrlo ćudljive naravi jer živi u malom stanu sa ocem alkoholičarom i mlađim bratom koji si ne može priuštiti operaciju oka te stalno odlazi u njenu sobu. Tako jednom prilikom njen brat naiđe na Mihaila i Olgicu usred seksa te pobjegne napolje. To Mihaila podsjeti na vlastito djetinjstvo kada je uhvatio oca kako ima aferu sa drugom ženom, nakon čega su se njegovi roditelji razveli. Jedan instruktor karatea već se najavljuje kao novi kandidat za Olgicinog ljubavnika.
Kada se na Olgicin poticaj uspije organizirati doček štafete u obrazovnom centru, praćen velikom pozornošću medija, ona nagovara Mihaila da mora odsvirati na klaviru. Međutim, usred TV prijenosa uživo, u prisustvu jugoslavenskih visokih dužnosnika, on odbija jer se prisjeća incidenta iz djetinjstva kada su nove jugoslavenske vlasti osudile njegovog oca samo stoga jer je nastavio svirati glasovir tijekom Drugog svjetskog rata, što je protumačeno kao suradnja sa silama Osovine, stan im je konfisciran a majka mu je tada umrla od stresa. Nakon fijaska, Olgica je ljuta i odlazi imati seks sa novim ljubavnikom. Mihailo se osjeća izdanim, poludi, uzme mač i otiđe do njenog stana. Tamo ubija njenog oca, odsjeće ruku Olgicinog ljubavnika, kojeg potom dokrajči te ubija i nju, ali stiže policija te ga uhiti. Sve je to vidio njen mali brat, koji se sada mladić u kazalištu te prepoznaje Mihaila. Na kraju ga odluči zadaviti kad je ovaj nasamo, ali film ne pokazuje da li je to doista i učinio.