Medalje | ||
---|---|---|
plivanje | ||
Mediteranske igre | ||
MI Napulj 1963. | 400 m slobodno[1] | |
MI Napulj 1963. | 1500 m slobodno[1] |
Veljko Rogošić (Kaštel Lukšić, 21. srpnja 1941.[2] − Split, 7. kolovoza 2012.[3]), jugoslavenski i hrvatski plivač, višestruki državni rekorder na 200 m delfin, 400 i 1500 m slobodno, te svjetski prvak u maratonskom plivanju. Sportaš koji je obilježio hrvatsko i svjetsko daljinsko plivanje[4].
Rođen je 21. srpnja 1941. u Kaštel Lukšiću gdje je živio do 1963. godine[2]. Pohađao je srednju školu za brodograđevnog tehničara, a potom studij organizacijskih znanosti. Radio je kao profesor za rehabilitaciju povrijeđenih[2]. Sa suprugom Željkom vjenčao se 1963. godine i imaju dvoje djece, sina Veljka (r. 1964.) i kći Vedranu (r. 1967.)[5]. Tijekom Domovinskog rata služio u podvodnim diverzantima Hrvatske ratne mornarice[5]. Iz Splita u rodni Lukšić vratio se 1997. godine[2]. Umro je u splitskoj bolnici 7. kolovoza 2012. godine[3].
Plivačku karijeru Rogošić je započeo 1959. u PK Jadran iz Splita čijim je članom bio do 1973. godine[6]. Prvi državni rekord oborio je 2. kolovoza 1960. u Borovo, na disciplini 400 m slobodno[6]. Zabilježio je 203 nastupa za državnu reprezentaciju Jugoslavije, 142 puta bio je državni prvak u različitim disciplinama, te je 51 put obarao državne rekorde na disciplinama 1500 i 400 m[6]. Kapetanom državne reprezentacije bio je punih 15 godina[6].
Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. i Tokyju 1964. godine, no nije se kvalificirao u finale[6]. Na Mediteranskim igrama ostvario je najveće međunarodne uspjehe osvajanjem srebrnog odličja na 400 m slobodno odnosno brončanog na 1500 m slobodno u Napulju 1963. godine[1]. Također, učestvovao je i na igrama u Tunisu 1967. i VI. Izmiru 1971. godine[6]. Ostali međunarodni uspjesi uključuju peto mjesto na Europskom prvenstvu u Leipzigu 1962. godine na 1500 m slobodno s novim državnim rekordom, te dvostruko zlato i rekord na 200 m delfin na Balkanskim igrama[6]. Na europskoj rang-listi više je godian zauzimao drugo mjesto na 200 m delfin[6].
Plivanjem na duge staze Rogošić se počeo baviti u djetinjstvu, isplivavajući dionice duge 5 km od Kaštel Lukšića do Čiova[5]. Takmičarskim plivačkim maratonima počeo se baviti u ranim 30-im godinama prilikom zalaska profesionalne plivačke karijere, a prvi maraton bila je dionica Supetar-Split iz 1971. godine[6]. Iste je godine u talijanskom Riccioneu osvojio prvu titulu svjetskog prvaka, a od 1971. do 1974. godine proglašavan je za najboljeg maratonca svijeta[5]. Pobjeđivao je na mnogim svjetskim plivačkim maratonima koji uključuju Saguenay, Aleksandriju, Sydney, Cookov prolaz, Jangce, Tai, Mar del Platu, te Ontario gdje je postavio svjetski rekord[5]. Pobjednik je i prvog Starogradskog plivačkog maratona (Faros) održanog 1976. godine[7].
Rogošić je isplivao i više sponzoriranih plivačkih maratona među kojima su najpoznatiji:
Dionica | Udaljenost | Vrijeme | Datum | Bilješka |
---|---|---|---|---|
Vis-Split | 53,8 km | 14 h 35' | 4. srpnja 1975. | [8] |
La Manche | 32 km | 11 h 27' | 14. kolovoza 2004. | prvi hrvatski podvig[9] |
Savudrija-Prevlaka | 1000 km | ? | 2005. | etapno plivanje[5] |
Grado-Riccione | 225 km | 50 h 10' | 29.-31. kolovoza 2006. | mjereno GPS-om, Guinnessov rekord[10] |
Tunis-Sicilija | 171 km | 50 h 26' | 20.-22. srpnja 2008. | prvi pothvat na dionici[11] |
Godine 2004. preplivao je La Manche u 63. godini života i time postao prvi Hrvat i najstariji čovjek kojem je to uspjelo[9]. Iduće godine plivao 1000 km od Savudrije do Prevlake i postavio svjetski rekord u etapnom plivanju[5].
O Veljku Rogošiću napisano je pet knjiga nekomercijalnog karaktera[12]:
O maratonskom plivaču snimljen je i dokumentarac Jači od mora kojeg je režirao Nikola Babić, te radio-drama Maratonac[12]. Velika popularnost koju je imao 1960-ih i 1970-ih godina dovela ga je na televizijske ekrane; bio je na glavnim likom reklame za Pipi (piće tvrtke Dalmacijavino) u kojoj pjesmu pjeva Đorđi Peruzović[13]. Glumio je u sveukupno 127 državnih i stranih reklama[12].
Neke od Rogošićevih nagrada, priznanja, povelja i plaketa uključuju[12]: