| William de Corbeil | |
|---|---|
| nadbiskup Canterburyja | |
| Provincija | Canterbury |
| Dijeceza/eparhija | Biskupija Canterbury |
| Stolica | nadbiskup Canterburyja |
| Izabran | februar 1123 |
| Postavljen | 22. jul 1123 |
| Stolovanje završilo | 21. novembar 1136 |
| Prethodnik | Ralph d'Escures |
| Nasljednik | Theobald od Beca |
| Ostale funkcije | piror St Osytha |
| Redovi | |
| Konsekracija | 18. februar 1123 |
| Lični detalji | |
| Rođenje | o. 1070 |
| Smrt | 21. novembar 1136 Canterbury |
| Sahranjen | Canterburyjska katedrala |
William de Corbeil (francuski: Guillaume de Corbeil); o. 1070 - 21. novembar 1136) bio je nadbiskup Canterburyja od 1123. do smrti. O njegovom ranom životu i porijeku se malo zna, osim da je bio Francuz i imao dva brata. Nakon što je studirao teologiju postao je pisar durhamskih i londonskih biskupa, potom kanonik. Za nadbiskupa je izabran kao kompromisno rješenje između biskupa koji su htjeli ne-redovnika i redovnika koji su htjeli redovnika. Najveći dio stolovanja mu je obilježio dugotrajni sukob za primat sa nadbiskupom Yorka Turstanom, zbog koga je u nekoliko navrata putovao u Rim bez uspjeha pokušavši staviti na stranu papu; on je tek privremeno riješen kompromisnim rješenjem kojim je William imenovan papskim legatom. William se također nastojao boriti protiv simonije i strogim mjerama provesti svećenički celibat; u potonjem nije imao podršku engleskog kralja Henryja I, koji je preferirao oženjene svećenike koji kao kaznu plaćaju globu kraljevskoj blagajni. William je također dogradio Canterburyjska katedralu i sagradio do danas sačuvanu citadelu Rochesterskog zamka. Kralju Henryju je pred smrt svečano obećao da će podržati njegovu kćer Matildu kao nasljednicu prijestolja, ali je na kraju 1135. ipak okrunio Henryjevog nećaka Etiennea (Stephena). Zbog toga su kasniji historičari nazivali krivokletnikom. Umro je nedugo nakon Stephenovog dolaska na prijestolje.
| Rimokatoličke crkvene titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Ralph d'Escures |
nadbiskup Canterburyja 1123–1136 |
Slijedi: Theobald od Beca (1139) |