Yuan He

Yuan He (源賀) (403 – 22. oktobar 479[1]), rođen kao Tufa Poqiang (禿髮破羌), formalno Princ Xuan od Longxija (隴西宣王), bio je velikodostojnik i vojskovođa kineske/Xianbei države Sjeverni Wei.

Bio je sin Tufa Rutana, posljednjeg princa države Južni Liang. Godine 414. državu Južni Liang je pokorila država Zapadni Qin pod Qifa Chipanom. Kada su godine 423. njegov brat Tufa Rutai i sestra princeza Tufa bez uspjeha pokušali ubiti Qifa Chipana, došlo je do masakra njegove porodice. Mladi Tufa Poqiang je prebjegao prvo u državu Sjeverni Liang, a potom na teritoriju države Sjeverni Wei gdje je ušao u službu cara Mingyuana. Brzo je napredovao, a Mingyuan, impresioniran njegovim sposobnostima ali i time da su dijelili iste Xianbei pretke, mu je promijenio ime u "Yuan Poqiang". Godine 439. je za Mingyuanovom nasljedniku caru Taiwuu služio kao vodič za vrijeme pohoda na Sjeverni Liang, zahvaljujući kome je ujedinjena Sjeverna Kina. Poslije se istakao u borbama protiv rouranskih nomada na sjeveru, i kineske dinastije Liu Song na jugu. Taiwu mu je odao počast promijenivši mu ime u "Yuan He", pri čemu je "He" značilo "čestitke".

Nakon što je dvorski eunuh Zong Ai godine 452. ubio cara Taiwua, Yuan He je na čelu dinastiji odanih dvorjana organizirao kontra-puč u kome je Zong Ai ubijen a na prijestolje doveden car Wencheng. Yuan He je za to dobio titulu princ od Xipinga i napredovao u dvorskoj službi, provevši značajne reforme krivičnog prava. Potom je nakon Wenchengove smrti 465. nastavio služiti njegovog sina Xianwena. Kada je Xianwen, koga su filozofske rasprave više zanimale od državnih poslova, izrazio želju za abdikacijom, Yuan He ga je 474. nagovorio da umjesto svom stricu prijestolje ostavi malodobnom sinu Tuoba Hongu koji je potom vladao kao car Xiaowen. Yuan He je nekoliko godina kasnije umro, ostavši u kineskim historijskim spisima zabilježen po svojoj efikasnosti, skromnosti i čestitosti.

Napomene i reference

[uredi | uredi kod]
  1. „兩千年中西曆轉換”. Arhivirano iz originala na datum 2022-08-14. Pristupljeno 2011-03-15.