Zakon o komunikacijama 1934. godine (engleski: Communications Act of 1934) je federalni zakon SAD kojim se reguliraju radio, televizijska i telekomunikacijska djelatnost. Izglasao ga je Kongres 18. juna 1934. godine, a na snagu je stupio 11. jula 1934. godine. Iako ga je predložila administracija tadašnjeg predsjednika Roosevelta, njime su uglavnom kodificirane odredbe ranijih, odvojenih zakonskih propisa - Mann-Elkinsovog zakona iz 1910. koji je regulirao telegrafiju i telefoniju, te Zakona o radiju iz 1927. godine kojim je uveo Federalnu komisiju za radio (FRC). Najvažnija odredba novog Zakona bilo je stvaranje Federalne komisije za komunikacije (FCC) koja je zamijenila FRC, ali i dobila široke ovlasti za nadgledanje i provođenje telekomunikacijskih procesa, uključujući preuzimanje nadzora nad telefonijom od Komisije za međudržavnu trgovinu (ICC). Tokom rasprave o donošenju su uticajni senatori Robert F. Wagner i Henry D. Hatfield predložili amandman kojim bi se u SAD uvela javna nacionalna radio-televizijska kuća po uzoru na druge države, ali on nije prihvaćen. Zakon je dan-danas na snazi, iako je veliki dio njegovih odredbi promijenio Zakon o telekomunikacijama 1996. godine.