Irial Fáid ("prorok"),[1] najmlađi sin Érimóna i njegove supruge Tee je, prema srednjovjekovnim irskim legendama i tradiciji, bio veliki kralj Irske. Na prijestolje je došao ubivši u bitci kod Cul Marthe rođake Era, Orbu, Ferona i Fergnu, sinove Éber Finna, te tako osvetio smrt svoje polubraće Luignea i Laignea. Nakon toga je raščistio dvanaest ravnica, podigao sedam kraljevskih tvrđava i vodio četiri bitke protiv Fomorijanaca. Nakon deset godina vladavine je umro u Mag Muaideu, a naslijedio ga je sin Ethriel.
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Ér, Orba, Ferón i Fergna |
Veliki kralj Irske LGE u. prije 1182. pne. FFE 1269-1259. pne. AFM 1681-1671. pne. |
Slijedi: Ethriel |