Šansonijer (katalonski: cançoner, okcitanski: cançonièr, galicijski i portugalski: cancioneiro, italijanski: canzoniere ili canzoniéro, španski: cancionero) je manuskript ili štampana knjiga koja sadrži zbirku šansona ili polifonih i monofonih postavki pjesama, stoga doslovno "pjesmarica", iako se neki manuskripti tako nazivaju iako sadrže očuvan tekst, ali ne i muziku (na primjer, Cancioneiro da Vaticana i Cancioneiro da Biblioteca Nacional, koji sadrže glavninu galicijsko-portugalske lirike). Najvažniji šansonijeri sadrže liriku, poeme i pjesme trubadura i truvera srednjeg vijeka. Prije 1420. mnoge zbirke pjesama sadržavale su i svetu i svjetovnu muziku, pri čemu su izuzetak bile one koje su sadržavale djelo Guillaumea de Machauta. Oko 1420. godine, sveta i svjetovna muzika podijeljena je na zasebne izvore, tako da su velike horske knjige sadržavale svetu muziku, a manje šansonijere za privatnu upotrebu od strane privilegovanih. Šansonijeri su sastavljani prevashodno u Francuskoj, ali i u Italiji, Njemačkoj i na Pirinejskom poluostrvu.