Culex tritaeniorhynchus

Culex tritaeniorhynchus
Naučna klasifikacija edit
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Diptera
Porodica: Culicidae
Rod: Culex
Vrsta:
C. tritaeniorhynchus
Binomno ime
Culex tritaeniorhynchus
Giles, 1901
Sinonimi
  • Culex biroi Theobald, 1905
  • Culex summorosus Dyar, 1920

Culex tritaeniorhynchus je vrsta komarca i glavni vektor arbovirusa japanskog encefalitisa.[1] Rod ovih komaraca poreklom iz severne Azije i severoistočnih i podsaharskoh oblasti Afrike.[2] Ženke komaraci, koje su snažno antropofilne, ubadaju i hrane se krvlju velikih životinja, uključujući i krupnu stoku i svinje. U nedostaku životinja hrane se i krvlju čoveka.[3]

Staništa i distribucija

[уреди | уреди извор]
Pirinčana polja su idealno stanište za Culex tritaeniorhynchus

Staništa Culex-a tritaeniorhinchus-a su prvenstveno u ruralnim područjima bogatim stokom, sa niskim rastinjem, slatkovodnim močvarama i navodnjavanim pirinčanim poljima, ali se ova vrsta može nastaniti i u bunarima, jezerima, jarcima, kao i u urbanim sredinama (u neposrednoj blizini ljudske populacije), u rezervoarima za skladištenje vode i u kućama.[4][5]

Prazne košuljice larvi komaraca

Culex-a tritaeniorhinchus je izuzetno čest i široko rasprostranjena vrsta komaraca. Može se naći u svim oblastima sa srednjom temperaturom koja se kreće od + 8,2 do + 28,9 °C, čija nadmorska visina ne prelazi 838 m.[6]

Prisustvo Culex-a tritaeniorhinchus-a na osnovu istraživanja s početka 21. veka, otkrivena su u sledečim zemljama: Angola, Bangladeš, Kambodža, Kamerun, Centralnoafrička Republika, Kina, Džibuti, Egipat, Etiopija, Gabon, Gambija, Gana, Grčka, Hong Kong, Indija , Indonezija, Iran, Irak, Izrael (i Pojas Gaze i Zapadna obala), Japan , Jordan, Kenija, Južna Koreja, Laos, Liban, Liberija, Madagaskar (uključuje Glorioso, Juan De Nova Is. I Mayotte), Malezija, Maldivi, Mauricijus, Mikronezija, Federalne države, Mozambik, Mijanmar (Burma), Nepal, Nigerija, Pakistan, Filipini, Rusija, Saudijska Arabija, Senegal, Singapur, Somalija, Šri Lanka, Sirija, Tajvan, Tanzanija, Tajland, Togo, Turska, Turkmenistan, Vijetnam.[7]

Tamninijom bojom (1) označena su područja koja će verovatno imaju odgovarajuće stanište za ovu vektorsku vrstu, dok su svetlijom bojom (0) označene područja koja su manje pogodna staništa.

Značaj

[уреди | уреди извор]

Culex tritaeniorhynchus je najvažniji vektor ljudskih infekcija. Ovi komarci se uglavnom razmnožavaju u ruralnim područjima, posebno u poplavljenim pirinčanim poljima, i pretežno su egzofilni i zoofilni, preferirajući da se hrane krvlju svinja i ptica, a u manjoj meri i ljudskom krvlju. Domaće svinje i ptice, kao što su čaplje i druge ptice močvarice, najvažniji su domaćini koji pojačava virulentnos virusa. Međutim, najvažniji izvor ljudskih infekcija povezan je sa ciklusom prenosa komaraca i svinja. Infekcija kod ptica je obično neprimerena, ali se abortus javlja kod zaraženih trudnih krmača. Smatra se da su ljudi i konji krajnji domaćini.

Izvori

[уреди | уреди извор]
  1. ^ Self, L. S.; Shin, H. K.; Kim, K. H.; Lee, K. W.; Chow, C. Y.; Hong, H. K. (01. 01. 1973). „Ecological studies on Culex tritaeniorhynchus as a vector of Japanese encephalitis”. Bulletin of the World Health Organization. 49 (1): 41—47. ISSN 0042-9686. PMC 2481081 Слободан приступ. PMID 4363396. 
  2. ^ Clements, Alan (2012). The Biology of Mosquitoes, Volume 3 Transmission of Viruses and Interactions with Bacteria. CABI. ISBN 978-1845932428. 
  3. ^ Reuben, R (1994). „Illustrated keys to species of Culzx (Culex) associated with Japanese Encephalitis in Southeast Asia (Diptera: Culicidae)” (PDF). Mosquito Systematics. Архивирано из оригинала (PDF) 04. 03. 2016. г. Приступљено 14. 10. 2015. 
  4. ^ Reuben, Rachel (30. 10. 1971). „Studies on the Mosquitoes of North Arcot District, Madras State, India Part 5. Breeding places of the Culex vishnui group of species”. Journal of Medical Entomology. 8 (4): 363—366. ISSN 0022-2585. PMID 4400663. doi:10.1093/jmedent/8.4.363. 
  5. ^ Kanojia, Phool Chand; Paingankar, Mandar S.; Patil, Avinash A.; Gokhale, Mangesh D.; Deobagkar, Dileep N. (01. 01. 2010). „Morphometric and allozyme variation in Culex tritaeniorhynchus mosquito populations from India”. Journal of Insect Science. 10 (1): 138. ISSN 1536-2442. PMC 3388975 Слободан приступ. PMID 20883134. doi:10.1673/031.010.13801. 
  6. ^ Miller, Robin H.; Masuoka, Penny; Klein, Terry A.; Kim, Heung-Chul; Somer, Todd; Grieco, John (2012-06-19). "Ecological Niche Modeling to Estimate the Distribution of Japanese Encephalitis Virus in Asia". PLoS Negl Trop Dis. 6 (6): e1678.
  7. ^ Elbers, A (2015). „Mosquitoes and Culicoides biting midges: vector range and the influence of climate change” (PDF). Rev. Sci. Tech. Off. Int. Epiz. Приступљено 14. 10. 2015. 

Literatura

[уреди | уреди извор]
  • Kono R, Kim KH. Comparative epidemiological features of Japanese encephalitis in the Republic of Korea, China (Taiwan) and Japan. Bull World Health Organ. 1969;40(2):263–277. [PMC free article] [PubMed]
  • Ree HI, Chen YK, Chow CY. Methods of sampling population of the Japanese encephalitis vector mosquitoes. A preliminary report. Med J Malaya. 1969 Jun;23(4):293–295. [PubMed]

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]