Lilijan Kuper | |
---|---|
![]() | |
Пуно име | Lilian Violet Cooper |
Датум рођења | 11. septembar 1861. |
Место рођења | Čatam, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Датум смрти | 18. avgust 1947. |
Место смрти | Kvinslend, Australij |
Родитељи | Henry Fallowfield Cooper Elizabeth Shewell |
Lilijan Kuper Vajolet (dr Lilian Violet Cooper, Čatam, 11. septembar 1861 — Kvinslend, 18. avgust 1947) bila je prva žena hirurg u državi Kvinslend (Australija), sa srpskom vojskom na Solunskom frontu učesnik Velikog rata, nosilac ordena Svetog Save.[1][2]
Rođena je 11. septembra 1861. godine u Čatamu, gradu u Ujedinjenom Kraljevstvu u Engleskoj, od oca Henrija Kupera pripadnika kraqevske mornarice, i majke Elizabete, rođena Ševal. Obrazovala se privatno, i vrlo rano posvetila medicini koju je zavolela u ranoj mladosti. Uprkos roditeljskom protivljenju, upisla je Londonsku školu medicine za žene 1886. godine, u kojoj je završila kurs u oktobru 1890. godine. Nakon položenih zajedničkih ispita na Kraljevskom koledžu lekara u Edinburgu, Kraljevskom koledžu hirurga u Edinburgu i Fakultetu lekara i hirurga u Glazgovu, dobila je licencu za rad u Edinburgu.[2][3]
Kraće vreme radila je kao pripravnik u Halsteadu u Eseksu. Potom je u maju 1891. godine otišla u Brizbejn, najnaseljeniji grad australijske države Kvinslend sa svojim dugogodišnjom prijateljicom Žozefinom Bejford. U junu je postala prva žena lekar registrirovana u Kvislendu. Zbog njene želje da radi sa alkoholičarima, dobila je otkaz ugovora i profesionalno je bojkotovana dve godine. Nakon toga dobila je dozvolu da se učlani u medicinsko društvo u Kvislendu 1893. godine.[2]
Dr Lilijan je 1896. godine bila prva žena koja konsultantkinja u Australiji, koja je imenovana za počasnog lekar u bolnici za bolesnu decu. Ona je takođe bila i konsultant u drugim bolnicama uključujući i bolnicu Mater Misericordiae u koja je radila od 1906. godine do penzionisanja 1945. godine.[4][5]
Kada je izbio Prvi svjetski rat, dr Lilijan je ponudila svoje usluge australijskoj vojsci. Rečeno joj je da lekarke nisu tražene na frontu i da treba da ostane kući i plete za vojnike. Ljuta što je njena ponuda za pomoć odbijena, dobrovoljno se javila Bolnici škotskih žena za službu u inostranstvu i sa Jedinicom „Amerika” godinu dana provela na Solunskom frontu, lečeći srpske vojnike u bolnici u Ostrvo, odmah iza prvih borbenih linija.[2]
Po povratku iz vojne službe vratila se medicinsku praksi i konsultantskom radu. Godine 1926. kupila je kuću pod nazivom Old St Mary's u Main Streetu, Kangaroo Point, Kvislend, Australija i tamo nastavila da živi. Stipendistica Royal Australasian College of Surgeons postala je 1928. godine.
Penzionisala se 1941. a preminula je u svojoj kući 18. avgusta 1947. Pokopana je na groblju Toowong sa anglikanskim obredima; njeno imanje, vredno 12.315 funti u Kvinslandu i 2896 funti u Novom Južnom Velsu, pripalo je uglavnom članovima njene porodice.[2]