Кontrakcije materice pomažu bebi da zauzme pravilan položaj u materici (glavicom prema dole), i da se postepeno spušta prema porođajnom kanalu
Trudovi ili kontrakcije materice su ritmična stezanja i opuštanja materice, mišićnog organa u telu žene.[1][2] Svojim delovanjem trudovi pomažu bebi da zauzme pravilan položaj u materici (glavicom prema dole), i da se postepeno spušta prema porođajnom kanalu. Kao i da se uz njihovu aktivnu snagu završi porođaj ili pobačaj.
Porođajne trudove svaka žena oseća i opisuje drugačije, pa je ponekad teško predvideti njihov početaka i tok. Kad trudovi postanu učestaliji i budu u razmaku od 5 do 7 minuta, trudnica bez panike, polako može krenuti u porodilište.[3]
Pri kraju trudnoće bebina glavica koja se spušta prema grliću materice sve više pritiska njeno ušće, što uzrokuje odgovor na neurohormonske stimulanse — lučenje hormona estrogena, oksitocina i prostaglandina, kao i drugih jedinjenja. Njihovim delovanjem, glatka mišićna vlakna materice počinju da se stežu i savijaju. Nakon tih kontrakcija, grlić materice sve više sazreva i postaje prohodan kako bi propustio plod. Da u porođaju postoje samokontrakcije i plod bi bio potisnut naniže, ali bi se po njihovom prestanku ponovo vratio nagore.[4]
U fiziologiji kao normalan termin trudnoće kada dolazi do porođajnih trudova smatra se 41. nedelja nakon poslednje menstruacije. Međutim, trudovi mogu da izazovu porođaj već nakon 37. nedelje.
Trudovi se šire poput talasa: započinju polako, postepeno jačaju i postaju sve bolniji, i dosežu vrhunac. Nakon toga, postepeno se smanjuju i nestaju. Kako porođaj napreduje, kontrakcije postaju sve jače, pa vrhunac trudova nastupa pre i traje duže.
Za kontrakcije je karakteristična njihova frekvencija, ili učestalost (najmanje 2 za 10 minuta) u toku normalnog (fiziološkog) odvijanja porođaja, koje prati jak bol. Bol nastaje kao posledica:
rastezanja zida materice, posebno njenog donjeg dela, i pritiska na okolne nervne ganglije,
relativne ishemije (smanjenog dotoka krvi u krvne sudove) što izaziva bol.
Tonus ili napetost materičnog misića se registruje u vidu amplituda i može se meriti se na osnovu pritiska plodove vode u materici (u mirnom stanju iznosi 10 do 12 mmHg, a u toku normalne kontrakcije se penje do 50 mmHg stuba). Period između kontrakcija se naziva pauza. Ona sluzi
za oporavak i odmor krvnih sudova zida materice,i nastaje kao posledica smanjenog snabdevanja krvi tokom kontrakcija.
Aktivnost materičnog zida (kontraktibilnost) tokom trudova može da se otkrije kliničkim pregledom, ali je daleko efikasnija primena kardiotokografije, ultazvučna metoda, kojom se precizno registruju aktivnosti materičnog zida tokom trudova.
Jačina trudova definiše se:: frekvencijom, amplitudom (intenzitetom) i trajanjem kontrakcije.[5][6][7]
Normalna aktivnost materice
Smatra se da kod normalne aktivnosti materice, trudnica ima 5 ili manje trudova, u 10 minuta u vremenu od 30 minuta.
Tahisistolija
Tahisistolija je pojava više od 6 trudova unutar 10 minuta.
Amplituda kontrakcija
Amplituda kontrakcia može se kvantitativno procieniti samo pomoću katetera koji meri pritisak u plodovoj vodi. Na osnovu vednosti pritiskaa i broja trudova unutar 10 minuta može se kvantitativno izraziti aktivnost uterusa pomoću Montevideo jedinica (npr. 3 truda, intenziteta po 50 mmHg, unutar 10 minuta, predstavljalo bi aktivnost od 150 Montevideo jedinica).
Preterano jaki trudovi (previsokog intenziteta ili trajanja) mogu biti uzrok produžene fetalne hipoksije tokom porođaja, što se češće događa kada su trudovi farmakološki indukovani.
Trudovi mogu biti pripremni, prevremeni i porođajni.[8]
Pripremni trudovi — koje osećaju žene već nekoliko nedelja trudnoće: smatraju se nepravilnim kontrakcijama, koje izazivaju bol poput menstrualnih grčeva - u predelu bubrega ili donjeg dela leđa.
Prevremeni trudovi — koji se mogu završiti sa i bez porođaja, smatraju se komplikacijama porođaja i trudnoće
Porođajni trudovi — od počeka nastupaju vrlo intenzivno i ritmično. Ako je pukao vodenjak, vrlo brzo mogu da uslede trudovi.
Kako su rani porođajni trudovi često slični pripremnim trudovima, diferencijalno dijagnostički treba imati ovo u vidu. Jedini siguran pokazatelj početka porođaja su pravi trudovi — kao bolno i učestalo stezanje materice, koje postaje pravilnije, koji se karakterišu:[9]
trudovi su sve jači,
trudovi traju sve duže,
razmaci između kontrakcija su sve kraći.
ne nestaju opuštanjem, promenom položaja ili aktivnostima,
ponekad su propraćeni želudačnom nervozom, grčevima ili prolivom.
najčešće ih karakterišu bolovi koji započinju u krstima i šire se prema napred, u donji deo stomaka i gornji predeo bedara.
Kao moguće komplikacije u kontrakcijama materice mogu se javiti; slabi i jaki trudovi, što zahteva adekvatan tretman po principima intenzivnog akušerskog nadzora.[10][11][12][13][14][15]
Slabi i retki trudovi
U toku porođaja moze doći do poremećaja ritma i intenziteta mišicne aktivnosti materice (kontrakcija), odnosno nastaje inercija - kada je njihov intenzitet ispod 25 mm Hg (normalno je 50 mm Hg) a učestalost ispod 2 puta u 10 minuta.[16]
Kako narušeni ritam trudova utiče na dalje napredovanje porođaja, odnosno izaziva njegov zastoj, kontrakcije se moraju stimulisati lekovima. Ta stimulacija se naziva indukcija (npr indukcija oksitocinom).[17]
Prejaki i učestali trudovi
Materica može da reaguje i prejakim kontrakcijama, kada je njihov intenzitet više od 60 mmHg , a učestalost preko 4 puta u 10 minuta. Kod ovakvog toka porođaja interveniše se lekovima koji smanjuju aktivnost zida materice. Ta terapijska mera se naziva blokada trudova - tokoliza.[18]
Indukcija i dedukcija porođaja, kod trudnicas sa napravilnim trudovima mora da seizvesti po principima intenzivnog akušerskog nadzora,[30] uz neprekidno praćenje kardiotokografijom, ultrazvukom, medikamenatima, a često se mora porođaj okončati operativnim putem - carskim rezom. Takvim pristupom u savremenom porodiljstvu ovi problemi se uspešno rešavaju.[31][32][33][34][35]
^AbouZahr C. Prolonged and obstructed labour. In: Murray CJL and Lopez AD, eds. Health dimensions of sex and reproduction: the global burden of sexually transmitted diseases, maternal conditions, perinatal disorders, and congenital anomalies. WHO, 1998.
^Shields, S. G., Ratcliffe, S. D., Fontaine, P., & Leeman, L. (2007). Dystocia in nulliparous women. American Family Physician, 75(11), 1671–1678. Retrieved February 23, 2017, from http://www.aafp.org/afp/2007/0601/p1671.html
^Lawrence A, Lewis L, Hofmeyr GJ, Styles C: Maternal positions and mobility during first stage labour. Cochrane Database Syst Rev (8):CD003934, 2013. Lawrence, Annemarie; Lewis, Lucy; Hofmeyr, G Justus; Styles, Cathy (2013). „Maternal positions and mobility during first stage labour”. Ур.: Lawrence, Annemarie. Cochrane Database of Systematic Reviews. стр. CD003934. PMID23959763. S2CID31930945. doi:10.1002/14651858.CD003934.pub3.
^Services, Department of Health & Human. „Pregnancy - obstetric emergencies”. www.betterhealth.vic.gov.au (на језику: енглески). Приступљено 2021-01-30.
^Malone, F. D.; Geary, M.; Chelmow, D.; Stronge, J.; Boylan, P.; d'Alton, M. E. (1996). „Prolonged labour in nulliparas: lessons from the active management of labour”. Obstetrics and Gynaecology. 88 (2): 211—5. PMID8692504. doi:10.1016/0029-7844(96)00185-8.
^Elixhauser, A., & Wier, L.M. (2011). Complicating conditions of pregnancy and childbirth, 2008. HCUP Statistical Brief #113. Rockville, MD: Agency for Healthcare Research and Quality. Retrieved February 23, 2017, from http://www.hcup-us.ahrq.gov/reports/statbriefs/sb113.pdf (PDF 292 KB)
^Salhi BA, Nagrani S. Acute complications of pregnancy. In: Walls RM, Hockberger RS, Gausche-Hill M, eds. Rosen's Emergency Medicine: Concepts and Clinical Practice (9th изд.). Philadelphia, PA: Elsevier. 2018.:chap 178.
^World Health Organization (2007). Managing complications in pregnancy and childbirth: A guide for midwives and doctors. Retrieved February 16., 2017, from https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/43972/9241545879_eng.pdf (PDF 5.47 MB)
^Organization, World Health (2008). Education material for teachers of midwifery : midwifery education modules (2nd изд.). World Health Organization. стр. 38—44. ISBN9789241546669.. (PDF) . Geneva [Switzerland]: World Health Organisation. . Archived (PDF) from the original on 2015-02-21.
^Mercer BM, Chien EKS (2019). „Premature rupture of the membranes”. Ур.: Resnick R, Lockwood CJ, Moore TR, Greene MF, Copel JA, Silver RM,. Creasy and Resnik's Maternal-Fetal Medicine: Principles and Practice (8th изд.). Philadelphia, PA: Elsevier.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза):chap 42.
^Mercer BM, Chien EKS (2021). „Premature rupture of the membranes”. Ур.: Landon MB, Galan HL, Jauniaux ERM, et al,. Gabbe's Obstetrics: Normal and Problem Pregnancies (8th изд.). Philadelphia, PA: Elsevier.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза):chap 37.
^Harper LM, Tita A, Karumanchi SA (2019). „Pregnancy-related hypertension”. Ур.: Resnik R, Lockwood CJ, Moore TR, Greene MF, Copel JA, Silver RM,. Creasy and Resnik's Maternal-Fetal Medicine: Principles and Practice (8th изд.). Philadelphia, PA: Elsevier.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза):chap 48.
^Stranges, E., Wier, L. M., & Elixhauser, A. (2012). Complicating conditions of vaginal deliveries and cesarean sections, 2009. HCUP Statistical Brief #131. Rockville, MD: Agency for Healthcare Research and Quality. Retrieved February 23, 2017, from http://www.hcup-us.ahrq.gov/reports/statbriefs/sb131.pdf (PDF 291 KB)
^Newsome, Janice; Martin, Jonathan G.; Bercu, Zachary; Shah, Jay; Shekhani, Haris; Peters, Gail (2017). „Postpartum Hemorrhage”. Techniques in Vascular and Interventional Radiology. 20 (4): 266—273. PMID29224660. doi:10.1053/j.tvir.2017.10.007.
^Sibai BM (2021). „Preeclampsia and hypertensive disorders”. Ур.: Landon MB, Galan HL, Jauniaux ERM, et al,. Obstetrics: Normal and Problem Pregnancies (7th изд.). Philadelphia, PA: Elsevier.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза):chap 38.
^American College of Obstetricians and Gynecologists; Task Force on Hypertension in Pregnancy. Hypertension in pregnancy. Report of the American College of Obstetricians and Gynecologists' Task Force on Hypertension in Pregnancy. „Hypertension in pregnancy. Report of the American College of Obstetricians and Gynecologists' Task Force on Hypertension in Pregnancy”. Obstet Gynecol. 122 (5): 1122—1131. 2013. PMID24150027. doi:10.1097/01.AOG.0000437382.03963.88. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24150027/.
^American College of Obstetricians and Gynecologists (2016). Ob-gyns can prevent and manage obstetric lacerations during vaginal delivery, says new ACOG Practice Bulletin. Retrieved February 16., 2017, from http://www.acog.org/About-ACOG/News-Room/Ne="ws-Releases/2016/Ob-Gyns-Can-Prevent-and-Manage-Obstetric-Lacerations
^Baggish MS (2016). „Episiotomy”. Ур.: Baggish MS, Karram MM,. Atlas of Pelvic Anatomy and Gynecologic Surgery (4th изд.). Philadelphia, PA: Elsevier.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза):chap 81.
^Kilpatrick SJ, Garrison E, Fairbrother E (2021). „Normal labor and delivery”. Ур.: Landon MB, Galan HL, Jauniaux ERM, et al,. Gabbe's Obstetrics: Normal and Problem Pregnancies (8th изд.). Philadelphia, PA: Elsevier.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза):chap 11.