AGM-114 Hellfire

AGM-114 Hellfire
AGM-114 Hellfire
Upotreba
U službi	1984 - do danas
Korisnici	Sjedinjene Američke Države
Proizvodnja
Proizvođač	Lockheed Martin
Opis oružja
Težina	45.4 - 49 kg
Dužina	1630 mm
Kalibar	178 mm
Domet	500 m
Maks. domet	8 km
Brzina zrna	1.3 Mach

AGM-114 Hellfire je sofisticirana protivoklopna raketa. Hellfire je danas veliko dostignuće oružarnog sistema koji nudi mogućnosti djelovanja u svim terenskim uvjetima, danju i noću. Koristi se na nekim helikopterima među kojima je poznat AH-64 Apache.

Razvoj

Razvoj raketnog sistema Hellfire počeo je 1974. godine na zahtjev američke vojske za protivoklopnim projektilom koji se može lansirati sa helikoptera. Prvobitno je raketa Hellfire razvijena kao glavno naoružanje borbenog helikoptera Apache, da bi sa razvojem tehnologije i povećanih zahtjeva sa bojišta doživjela brojne transformacije i poboljšanja te bila instalirana na različite zrakoplovne, mornaričke i kopnene platforme. Početna verzija Hellfire razvijana je i usavršavana kroz četiri tehnološki različite generacije - od prve verzije sa AGM-114A, B i C, preko druge generacije s verzijom AGM-114F Interim Hellfire, treće sa verzijama AGM-114K, M i N do četvrte i najmodernije generacije koju predstavlja raketa AGM-114L Longbow Hellfire.^[1]

Opis

Sa stajališta načina vođenja, možemo reći da prve tri tehnološke generacije Hellfire (verzije AGM-114A, B, C, F, K, M i N) spadaju u drugu generaciju (poluautomatsko vođenje), dok najnovija verzija AGM-114L Longbow Hellfire spada u treću generaciju protivoklopnih vođenih raketa (automatsko vođenje). Kod druge generacije Hellfire raketa korišteno je poluautomatsko vođenje odnosno poluaktivno lasersko navođenje, koje se sastoji od sistema sa kojeg se raketa lansira i nišandžije koji preko optike s odgovarajućim uvećanjem, laserskim označivačem ili osvjetljivačem cilja, nišani laserskim kodiranim snopom odabrani cilj. Laserski snop se odbija od cilja te je identifikuje laserski detektor rakete Hellfire koja je lansirana s helikoptera Apache, pri čemu sistem za samonavođenje u raketi navodi istu na cilj, i to na onu tačku na cilju od koje se odbija laserski snop. Također jedan helikopter može ispaliti raketu dok drugi helikopter ili jedinice sa terena laserski označavaju cilj, dozvoljavajući helikopteru koji je izvršio ispaljenje da se potom odmah vrati u zaklon čime povećava sposobnost preživljavanja u neprijateljskom okruženju.^[1]