Dinastija Abbasija je vladala od 750. - 1258. i 1261. - 1517., što znači 764 godine sa prekidom. Ukupno je brojala 54 halife.
Abasidi su svrgnuli sa vlasti Emevijje i zauzeli prijesto na osnovu krvne veze sa Poslanikom Muhammedom. Poticali su od Muhamedovog najmlađeg amidže Abas ibn Abdulmutaliba.[1] Smatrali su da imaju veće pravo na prijestol nego Emevije . Prvo što su uradili je premiještanje prijestonice u Bagdad čime su i ugodili i približili se Perzijskom carstvu koje im je pomoglo pri dolasku na vlast. Zahvaljujući ovome došlo je do zauzimanja vladarskih pozicija i od strane ne-Arapa, što je kasnije omogućilo da istaknuti muslimani koji nisu imali nikakvih veza sa vladarskim pozicijama postanu uticajne vojskovođe, emiri ili veziri.
Abasidi su većinom bili orijentisani na vladanje unutar imperije, a ratovi za proširivanje carstva većinom nisu bili vođeni. Carstvo je bilo veliko i morali su postaviti regionalne vladare, međutim problemi su nastali u njihovoj borbi za vlast i želji da i njihove pozicije budu nasljedne. Jedan od ovih poduhvata je rezultirao i sada poznatom titulom sultana. Naime, već u 11. vijeku Mahmud od Gazne se proglasio sultanom svoje teritorije odbijajući na taj način bilo kakvu vezu sa Abbasijama, pa i formalnu koja se relizirala u nazivima titula.
Zadnji Abasid, El-Muste'sim, potomak Poslanikove loze je ubijen 1258. Ubio ga je Hulagu Khan nakon osvajanja Bagdada. Međutim, vladavina Abasida se nastavila i iako su izgubile stvarnu vlast nad zemljom, sve do halife Selima I smatrali su se vladarima, prvenstveno u vjerskim pitanjima. Do kraja svoje dinastije djelovali su iz Egipta (1261.-1517.) pod vlašću Memluka.
U ranom periodu vladavine je došlo do prvog značajnijeg raskola između muslimana Sunita i Šita. Prvenstveno, Abasidi su zanijekali Šite jer su podržavali emevijsku vlast a nijekali abasidsko pravo na prijesto putem krvne veze sa Poslanikom. Rezultat su bili mnogi konflikti između ovih dvaju grupa koji su završili osnivanjem nezavisne države Šita u sjevernoj Africi 801. godine.
U vrijeme abasidske vladavine, u 9. vijeku osnovana je snažna memlučka vojska. Cilj je bio podržavanje Abbasija i održavanje njihove vlasti. Sačinjavali su je većinom Turci, ali i nešto Slavena i Barbara. Iako su omogućili dinastiji Abasida da riješe unutrašnje i vanjske probleme, oni su ih i svrgnuli sa vlasti i osnovali moćno Osmansko carstvo.
U doba vladavine Abasida hilafet je dobio internacionalni karakter, pružen je doprinos prevođenju knjiga sa drugih jezika, prvenstveno grčkog pa baš zahvaljujući njima uspjela su se sačuvati djela velikih mislioca poput Platona i Aristotela. Postigli su značajna dostignuća vezana za medicinu, a najznačajnija djela su prevođena na latinski i hebrejski. Proučavali su ljudsku anatomiju i uzroke bolesti. U tom periodu je djelovao i Ibn Sina. Bavili su se astronomijom, razvili algebru. Doprinijeli su i na drugim poljima nauke, između ostalog i napravili jedan od prvih, ako ne i prvi globus.