BMP-2 | |
---|---|
![]() | |
Svojstva | |
Posada | 3+7 |
Dužina | 6.72 m |
Širina | 3.15 m |
Visina | 2.45 m |
Težina | 14.3 tone |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | 33 mm max. |
Osnovno naoružanje | 30 mm top 2A42 |
Sekundarno naoružanje | mitraljez 7.62 mm PKT |
Pokretljivost | |
Pogon | dizel motor UTD-20/3 300 KS |
Suspenzija | torzijske poluge |
Brzina na cesti | 65 km/h |
Snaga/težina | 21 KS/t |
Domet | 600 km |
BMP-2 je naziv za sovjetsko borbeno vozilo pješadije, BMP-2 je nastao kao pokušaj da se na bazi iste koncepcije napravi borbeno vozilo pješaštva koje će imati bolje karakteristike od prethodnika, BMP-1.
Od 1972. godine pokrenut je razvoj unaprijeđene verzije BMP-1. BMP-1 se pokazao osjetljivim na kalibar .50 mitraljeza sa strane i straga. To se pokazalo u Jomkipurskom ratu. Izraelske snage su zarobile ili uništile 40 do 60 Egipatskih BMP-1 i 50 do 60 sirijskih BMP-1. Veliki broj sirijskih tenkova imao je mehaničkih problema. Top od 73 mm dokazao se neprecizan na udaljenostima većim od 500 metara. Ipak BMP-1 je pokazao da ima vrlo dobru pokretljivost zahvaljujući malom pritisku na tlo.
Za daljnji razvoj su bila napravljena četiri prototipa:
Komandir je na svim prototipovima smješten unutar kupole, a kupola je redizajnirana da primi dva čovjeka. Time je dobijen dodatni prostor za posadu.
Top od 73 mm nije služio svrsi nakon razvijanja sendvič (Chobham) oklopa na zapadnim tenkovima. Top od 73 mm taj oklop nije mogao probiti. Veći top bi bio nepraktičan i smanjila bi se pokretljivost BMP-a. Odabran je automatski top promjera 30 mm 2A42. Ovaj top može gađati niskoleteće helikoptere i sporije avione, a ima i veći broj ispaljenih granata u minuti. Za uništavanje oklopnih vozila i tenkova postavljen je lanser raketa kao i kod BMP-1.
BMP-2 kao glavno oružje koristi 30 mm 2A46 top koji se upotrebljava protiv za borbu protiv lahko oklopnih ciljeva, niskoletećih aviona i helikoptera, neprijateljskih utvrđenih ciljeva itd. Top je ugrađen u dvočlanu kupolu u kojoj sjede komandir (desno) i topnik (lijevo). Najveća elevacija topa je 74 stepena. Kupola je veća od one na BMP-1 i pokretana je elektromotorom. Upravo su veličina topa i kupole najveće promjene u odnosu na BMP-1. Top može imati više vrsta paljbe od pojedinačne paljbe i od automatske paljbe od 200 do 300 granata u minuti ili brža varijanta od 500 granata u minuti. Koriste se visokoeksplozivna-označavajuća (HE-T) i pancirnoprobojna-označavajuća (AP-T). Obje granate imaju početnu brzinu od 970 m/s. AP-T granata može probit homogeni čelični oklop debljine 55 mm na udaljenosti od 500 metara. Učinkovit domet topa protiv zemaljskih ciljeva je 1000 metara, a protiv zračnih nešto veći od 1200 metara. Borbeni komplet sadrži 500 granata. Top je u potpunosti stabiliziran što znači da se može otvarati paljba iza pokreta. Zbog lošeg sistema upravljanja paljbom (SUP) paljba iz pokreta je neprecizna. Na krov kupole postavljen je lanser za protivoklopne automatske vođene rakete 9M113 Konkurs (NATO: AT-5 Spandrel). Lanser se može okretati za 360 stepeni, a po elevaciji od -5 do +15 stepeni. Maksimalan domet rakete Konkurs je 4000 metara, a probojnost 800 mm čeličnog oklopa. Najveći nedostatak lansera je da se mora puniti izvan vozila.[1]
Uz tri člana posade BMP-2 prevozi i sedam članova desanta. Šest vojnika sijedi u stražnjem dijelu vozila dok jedan sjedi između vozača i kupole. Na svakom boku nalaze se tri puškarnice s nišanskim periskopom zakošeni prema prednjem dijelu vozila. Na dvostrukim vratima na stražnjem dijelu vozila nalazi se još jedna puškarnica. Vatrena moć može se pojačati ugradnjom PVO raketnim sistemima SA-14 ili SA16.
Tijelo i kupola BMP-2 napravljeni su od zavarenih čeličnih ploča maksimalne debljine 33 milimetara. (debljina je između 15 i 20 mm). Ovaj oklop ne štiti od protivoklopnog oružja. Oklop štiti posadu od municije lakših mitraljeza i krhotina granata, dok udar protivoklopne rakete unište BMP-2 i cijelu njegovu posadu. Najveći nedostatak oklopne zaštite pokazao se u Afganistanu kada su sovjetski BMP-2 bili izloženi raketama RPG-7 i ostalim protivoklopnim oružjima koja su ih s lahkoćom uništavala.
Motor je kao i kod BMP-1 smješten u prednjem desnom dijelu i isti je kao i kod BMP-1. To je četverotaktni šestocilindrični dizel motor s turbo punjačem UTD-20. Razvija 300 KS pri 2600 okretaja u minuti. Najveća cestovna brzina je 65 km/h, a po terenu 45 km/h. S 462 litre goriva prijeđe do 600 km ravne ceste ili 500 km kada vozi po težem terenu. Može savladati vodenu zapreku uz kratku pripremu (podizanje valobrana na prednjoj oklopnoj ploči) i plovi brzinom od 7 km/h.[2]
Ruske oružane snage su na svojoj verziji naručile i novi motor UTD-23 s 360 ks, dodatni pasivni oklop i klima uređaj.