Infantry Tank Mark IV Churchill (A22) | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 5 |
Dužina | 7.44 m |
Širina | 2.74 m |
Visina | 3.25 m |
Težina | 40 tona |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | 16-102 mm |
Osnovno naoružanje | 57 mm top |
Sekundarno naoružanje | 2x 7.92 mm mitraljez |
Pokretljivost | |
Pogon | Beford V12 benzinski 350 KS |
Brzina na cesti | 25 km/h |
Domet | 193 km |
Churchill (službeno eng. Infantry Tank Mark IV Churchill) je bio britanski teški pješadijski tenk u Drugom svjetskom ratu. Prvi je britanski tenk koji je projektiran za vrijeme rata.
Nasljednik Churchilla je trebao biti teški tenk Black Prince, ali projekt nije stigao dalje od prototipa.
Pet prototipa je izrađeno u Belfastu sredinom 1940. godine. Bili su dizajnirani po uzoru na Markove iz Prvog svjetskog rata, što je u ono vrijeme već bio zastarjeli koncept. Imali su dugo tijelo kako bi mogli prelaziti preko širih rovova i trebali su biti naoružani s dva 2-pounder topa montiranih na obje strane vozila, iako oni nikada nisu postavljeni. Koncept nije prihvaćen za serijsku proizvodnju, ali je nekim dijelom iskorišten na razvoju novog tenka, Churchill.[1]
Nakon početka rata, projektiranje svih tenkova je bilo požurivano, pa tako i Churchilla od kojeg su očekivanja bila velika. Projektantima je dan rok da u godinu dana dovrše proizvodni model novog tenka. Zbog toga je u prvim proizvodnim verzijama bilo mnogo mehaničkih problema i kvarovi su bili česti. Gabariti tenka su bili određeni mogućnostima tadašnje željezničke mreže. Prvi model je proizveden 1941. naoružan s 2 pounder topom montiranim u kupolu i 76,2 mm haubicom u prednjem dijelu tijela za blisku artiljerijsku podršku pješadije. Zbog debelog oklopa i solidne terenske pokretljivosti (iako spor) bio je jedan od najboljih britanskih tenkova u ratu. Tokom rata su ispravljani određeni nedostaci i tenk je poboljšavan. Verzija Churchill III se pojavila u martu 1942. i bila je naoružana većim 6-pounder topom montiranim u redizajniranu kupolu. Slijedile su daljnje poboljšane verzije, sve do Churchilla VII naoružanog s 75 mm topom i podebljanim prednjim oklopom, sada debljine do 150 mm. Jedan od posljednjih, Churchill VIII je bio naoružan haubicom kalibra 95 mm. Raniji modeli su također bili modernizirani i dodatno oklopljeni. U sjevernoj Africi, 120 Churchilla IV je naoružano topom kalibra 75 mm i Browning mitraljezima skinutih s onesposobljenih M4 Shermana. Nazvani su N.A. 75 i korišteni su u invaziji na Italiju. Tokom rata ukupno je proizvedeno 5640 tenkova.[1][2]
Churchilli su prvi puta korišteni u desantu na Dijep u augustu 1942., ali ti tenkovi (pretežito Churchilli I i III) se nisu mogli pokazati u borbi jer je većina desantnih čamaca bilo onesposobljeno prije dolaska do obale. Samo je nekoliko tenkova stiglo do obale. Velik broj Churchilla III je dopremljeno sovjetima u kolovozu 1942., a u listopadu tri su Churchilla korištena u bitci kod El Alameina. Njihovo borbeno djelovanje u Tunisu je bilo vrlo uspješno, kao i u Italiji. Nekoliko brigada sastavljenih od Churchilla (do maksimalno tri nakon iskrcavanja u Normandiji) je sudjelovalo u borbama na sjeverozapadu Europe, gdje se njihov debeo oklop pokazao vrlo korisnim, ali su njihovi topovi u odnosu na njemačke bili preslabi.[1]
Churchill je kao najpopularniji britanski tenk bio preinačen u mnoga posebna vozila za specijalne namjene. Neke od inačica su bile:[2]