David Garrett (violinist)

David Garrett
Osnovne informacije
Rođenje (1981-09-04) 4. septembar 1981 (43 godine)
Aachen, Zapadna Njemačka
Žanroviklasična muzika / crossover
InstrumentiViolina
Karijera1988–
IzdavačiDecca, Deutsche Grammophon
Veb-sajtdavid-garrett.com

David Garrett (rođen kao David Christian Bongartz) njemački je violinist i nekadašnji Guinnessov rekorder u brzini sviranja na violini.

Lični život

[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Aachenu od oca Georga Bongartza (njemački pravnik i advokat)[1] i američke prima-balerine Dove Garrett.[2] Prihvatio je majčino djevojačko prezime kao pseudonim jer ga je "bilo lakše izgovoriti".[3]

Muzičko obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

Kad je imao četiri godine, otac je kupio violinu njegovom starijem bratu. David se zainteresirao za nju i ubrzo je naučio svirati. Godinu kasnije učestvovao je na jednom takmičenju i pobijedio. Do sedme godine studirao je violinu na konzervatoriju u Lübecku[3] a do 12. je već počeo sarađivati s poznatom poljskom violinisticom Idom Haendel, često putujući u London i druge evropske gradove kako bi se susreo s njom.[4] Nakon što je u 17. godini otišao od kuće, upisao se na Kraljevski muzički koledž (RCM) u Londonu[5], napustivši ga nakon prvog semestra. Na pitanje da li je bio izbačen s koledža odgovorio je: "Pa, 'izbačen' nije bio službeni termin... Uzajamno je dogovoreno da se ja i RCM rastanemo nakon prvog semestra. Jesam izostao s nekih časova, ali sam također i provalio u koledž kako bih dodatno vježbao i to nije pomoglo!" Godine 1999. preselio se u New York kako bi pohađao Juilliard School. Četiri godine kasnije pobijedio je na Juilliardovom takmičenju za novu kompoziciju s fugom u stilu Johanna Sebastiana Bacha.[1] Dok je bio na Juilliardu, studirao je u klasi Itzhaka Perlmana (jedan od prvih koji je to uradio[4]), a diplomirao je 2004.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Prvu Stradivarius violinu dobio je s 11 godina zahvaljujući njemačkom predsjedniku Richardu von Weizsäckeru, nakon što je nastupio pred njim.[6] S 13 godina snimio je 2 CD-a, pojavio se na njemačkoj i holandskoj televiziji i održao koncert u rezidenciji njemačkog predsjednika, Villi Hammerschmidt, na lični poziv Von Weizsäckera. U istoj dobi, kao najmlađi solist ikad, potpisao je ekskluzivni ugovor s Deutsche Grammophon Gesellschaftom.[2] U aprilu 1997, sa 16 godina, svirao je s Minhenskim filharmonijskim orkestrom pod dirigentskom palicom Zubina Mehte u New Delhiju i Mumbaiju na koncertima povodom obilježavanja 50. godišnjice nezavisnosti Indije.[7]

Dvije godine kasnije svirao je s Rundfunk-Sinfonieorchesterom u Berlinu pod dirigiranjem Rafaela Frühbecka de Burgosa i kritičari nisu štedjeli pohvale. To je dovelo do poziva za nastup na Expu 2000 u Hannoveru. U dobi od 21 godine pozvan je da nastupi na BBC Promsu, seriji koncerata koji se održavaju u Royal Albert Hallu u Londonu.

Dok je studirao na Juilliardu, zarađivao je za školarinu kao model, bibliotekar i ulični svirač.[8]

Garrett na nastupu u Kölnu 15. 1. 2010.

Garrettov album Encore iz 2008. imao je za cilj pobuđivanje zanimanja mlađe publike za klasičnu muziku. Izdanje sadrži aranžmane i njegove lične kompozicije zasnovane na djelima i melodijama koji su ga dosad pratili kroz život. Sa svojim bendom, koji se sastoji od klavijatura, gitare i bubnjeva, održava koncerte koji uključuju klasične sonate (u pratnji klavira), aranžmane i kompozicije, kao i rock-pjesme i muzičke teme iz filmova. U jesen 2007. italijanska firma Montegrappa (čije proizvode širom svijeta distribuira njemačka firma Montblanc), izabrala je Garretta za ambasadora za novu seriju naliv-perâ iz kolekcije Tributo ad Antonio Stradivari (U počast A. Stradivariju). Promocija je održana u više gradova, uključujući Rim, New York, Hong Kong, Berlin i London. Tom prilikom ponuđena mu je Stradivarijeva violina iz kolekcije Gli Archi di Palazzo Comunale. Također je nastupio na Royal Variety Performanceu 5. decembra 2011,[9] odsviravši svoju obradu Nirvaninog hita "Smells Like Teen Spirit".

Priključio se sudijama u devetom godišnjem Independent Music Awardsu kako bi pomogao karijere nezavisnih muzičara.[10] Njegov naredni album, Legacy, izdan je 4. novembra 2011.[11] 19. maja 2012. nastupio je s njemačkim pjevačem Jonasom Kaufmannom na ceremoniji prije početka finala UEFA-ine Lige prvaka.[12] Za 2014. godinu najavio je novu crossover turneju.[13]

U filmu Đavolji violinist (2013), koji govori o životu Niccola Paganinija, imao je glavnu ulogu.

Nezgoda s violinom

[uredi | uredi izvor]

U decembru 2007, nakon nastupa u Barbican Hallu u Londonu, Garrett se okliznuo i pao na svoju ​​jedinstvenu violinu, koja mu je bila u kutiji na ramenu, smrskavši je u dijelove. Ispočetka se mislilo da je violina Stradivarijeva, ali je kasnije potvrđeno da ju je izradio Giovanni Battista Guadagnini. Tu violinu kupio je 2003. za milion dolara.[8] Troškovi njene popravke procijenjeni su na oko 117.000 dolara.[14]

Guinnessov rekord

[uredi | uredi izvor]

Kao kuriozitet, valja napomenuti da je Garrett u maju 2008. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrži violinist. Rekord, postignut u britanskoj TV-emisiji Blue Peter, sastojao se u tome da odsvira "Bumbarov let" Nikolaja Rimskog-Korsakova što je brže moguće, bez greške i pod uvjetom da melodija ostane prepoznatljiva u cijelosti. Taj rekord postavljao je dva puta. Prvi put trebalo mu je 66,56 sekundi ili 13 nota po sekundi. Rekord je popravio u maju 2008, u emisiji Guinness World Records – trebalo mu je 65,26 sekundi.

Diskografija

[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi

[uredi | uredi izvor]

Ostali albumi

[uredi | uredi izvor]

Saradnja

[uredi | uredi izvor]

DVD

[uredi | uredi izvor]
  • David Garrett: Live – In Concert & In Private (2009)
  • David Garrett: Rock Symphonies – Open Air Live (2011)
  • David Garrett: Legacy Live in Baden Baden (2011)
  • David Garrett: Music – Live in Concert (2012)
  • David Garrett: Unlimited – Live from the Arena di Verona (2021)

Priznanja i nagrade

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Adam Sweeting (1. 12. 2011). "David Garrett: the Beckham of the violin". The Daily Telegraph.
  2. ^ a b "Garretova biografija] na njegovom službenom sajtu".
  3. ^ a b Kevin L. Carter (9. 9. 2009). "String Theory: Is David Garrett the Next, Next Thing?". US 1. Arhivirano s originala, 26. 10. 2012. Pristupljeno 28. 11. 2012.
  4. ^ a b "Potpuna biografija D. Garretta". Mark Stephan Buhl Artists Management.
  5. ^ Sally Lee (13. 9. 2011). "Classic rock fuels the fingers of fury" (PDF). Fairfield Champion. Arhivirano s originala (PDF), 1. 12. 2011. Pristupljeno 30. 11. 2012.
  6. ^ "Classical Brits: don't hate them because they're beautiful". The Telegraph. 11. 5. 2008.
  7. ^ "MMMF India Events". Mmmfindia.org. Arhivirano s originala 9. 10. 2010. Pristupljeno 30. 12. 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  8. ^ a b Thomas Wagner (15. 2. 2008). "Violinist: Fall fractures $1M fiddle". RecordOnline.com. Arhivirano s originala, 21. 2. 2015. Pristupljeno 31. 12. 2021.
  9. ^ "Royal Variety Performance 2011 – Thank you!". Službena stranica Royal Variety Performancea. 8. 12. 2011. Arhivirano s originala, 6. 6. 2012. Pristupljeno 30. 12. 2012.
  10. ^ "9th Annual IMA Judges". Independent Music Awards.
  11. ^ "Legacy and Playing For My Life out Today!". Garrettov službeni sajt. 4. 11. 2011.[mrtav link]
  12. ^ "New Champions League theme version". UEFA.com. 19. 5. 2012.
  13. ^ "David Garrett Tourdates". Vorverkaufstarts.de. (de)
  14. ^ "'Beckham of violin' reveals accidental smashing of rare violin". CBC News. 13. 2. 2008.
  15. ^ "Frankfurter Musikpreis 2017 geht an David Garrett". neue musikzeitung (Press release) (jezik: njemački). Regensburg. dpa. 17. 2. 2017. Pristupljeno 12. 10. 2018.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: David Garrett (violinist)