Demićka

Demićka
Demićka ispod sela Dunući
(iz administrativne cjeline Radohova)
Države Bosna i Hercegovina
Dužina8 km
IzvorObronci Vlašića,
ispod Djevojačke Ravni
NV izvora1110 m
UšćeVrbanja (Šiprage)
SlivCrnomorski sliv
PritokeDjevojački, Svinjčijski i Smrički potok, Brestovača i Demićki potok.
Ušće Demićke u Vrbanju

Dèmićka je najsnažnija lijeva pritoka Vrbanje, u koju se uliva u Šipragama.[1] Izvire na južnim padinama Zastijenja (lokalizam: Zāstinje; 1230 m n/v), na vodno bogatom dijelu podvlašićkog platoa. Izvorište je na nadmorskoj visini od oko 1110 m, a u vodotoku do Dunića stijena na nekim mapama se označava kao Grozničavica. Ukupno je duga oko 8 km.[2][3] Većina jačih pritoka joj dolazi sa jugoistoka, tj. sa padina Oblog brda (1127 m) i Bunijevca (907 m): Djevojački, Svinjčijski i Smrčki potok te Brestovača. Sa sjeverozapada, tj. Radohove (vrh Kape: 1230 m) ima samo jednu veću pritoku: na mapama bezimeni Demićki potok.

U njegovom relativno malom području, sa ovog međurječja, osim nje, otiču i mnoge pritoke Vrbanje (Ćorkovac, Sadika, Duboka i Ugra (sliv Kobilje i drugi potoci). Ispod Dunića stijena, ulazi u kraći kanjon (dubine do oko 300 m u odnosu na selo Duniće,[4] a zatim protiče ispod sela Dèmići (po kojem je i imenovana), a prije ušća ulazi u ljevkastu dolinu oko Vrbanje.[5]

Iz ptičje perspektive, usječeni kanjon ispod Dunića stijena je toliko neupadljiv[6] da su partizani (za vrijeme 6. neprijateljske ofanzive, 1943/1944), na šumovitim padinama u klisuri Dèmićke uspotavili 12. divizijsku bolnicu Petog korpusa (u dvije barake i zemunicama). Ona se tu održala sve do taktičkog premještanja na drugu lokaciju (4. januara 1944). Tu se održala uprkos višekratnog bombardovanja obližnjih Šipraga (zbog nepreciznog lociranja glavnog cilja – Bolnice).[7][8] Predostrožnosti radi, tada je oko 600 ranjenika i bolesnika premješteno u sela Stopan i Loziće, a zatim u Palivuk, Čudnić i Kruševo Brdo[potrebna odrednica]. Nakon odlaska njemačkih i četničkih jedinica, ova "pokretna bolnica" brzo se vratila u Šiprage (15. januara 1944).[9] Preminuli ranjenici i drugi bolesnici su kasnije, iz primarnih grobnica (u šumi), premješteni u zajedničko Partizansko groblje u Šipragama (lokalitet: Zagradine).

Austrougarske vlasti su, na području Šipraga, svojevremeno izgradile mrežu uskotračnih pruga. Primarna namjera im je bila da izgradnjom pruge, uz posredovanje Zemaljske vlade u BiH, intenziviraju eksploataciju šumskog blaga i ostalih prirodnih resursa. Pruga je dolazila iz Kotor-Varoši, a na području Šipraga se račvala u nekoliko pravaca. Uz Demićku je išla do šumskog radilišta ispod Dunića stijenâ (825 m n/v). Na trasi demontirane pruge šezdesetih godina prošlog vijeka je izgrađena lokalna cesta do Brestovače za više okolnih sela.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski alas Bosne i Hercegivine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo
  2. ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  3. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  4. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 15. 5. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. ^ [1][mrtav link]
  6. ^ [2]
  7. ^ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd
  8. ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština općine Prnjavor, Banja Luka.
  9. ^ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]