Dolina vukova | |
---|---|
Izvorni naslov | Kurtlar Vadisi: Irak |
Režiser | |
Producent | Raci Şaşmaz |
Scenarist(i) | |
Uloge | |
Muzika | Gökhan Kırdar |
Žanr | |
Produkcija | Pana Film |
Premijera | 2006. |
Trajanje | 122 minute |
Zemlja | Turska |
Jezik | |
Prethodnik | Valley of the Wolves |
Dolina vukova ili Dolina lavova (turski: Kurtlar Vadisi: Irak) jest turski ratni film snimljen 2006. godine. Baziran je na istoimenom serijalu u kojem su glavne uloge ostvarili Nefise Karatay i Gürkan Uygun. Film počinje pisanjem pisma generala turske vojske njegovom prijatelju, koji u njemu spominje zarobljavanje 11 turskih vojnika od strane vojske SAD-a. U nekim dijelovima filma prikazane su slične torture prema zatvorenicima koje su američki marinci sprovodili u zatvoru Abu Ghraib, a iste scene su prikazane i u filmu Put za Guantanamo. Ovaj film često se spominje kao turski Rambo.[1]
Budžet filma iznosio je 10,2 miliona dolara i najskuplji je film u historiji turske kinematografije. Film je zaradio 27,9 miliona dolara – 25,1 milion u Turskoj i 2,8 miliona u Evropi.
Film počinje sa scenom koja se zaista dogodila, 4. jula, 2003. godine 11 turskih vojnika, pripadnika specijalne jedinice, i 13 civila je zarobljeno i stavljena im je vreća na glavu. Akciju je prdvodio američki komandant 1773. Airbonea, Pukovnik William C. Mayville (u filmu Sam William Marshall, kojeg je glumio američki glumac, zvijezda filma Titanic, Billy Zane) na sjeveru Iraka u mjestu Sulaymaniyah. Turski vojnici su mislili da su zarobljeni od strane NATO alijanse.
To hapšenje u Turskoj je nazvano "Hood event". Vojnici su bili razoružani, a na glave su im stavljene vreće kao zatvorenicima zatvora Guantanamo, zatvorenici su tako proveli šezdeset sati.To je prvi put da se desio sukob između dvije NATO članice. SAD je poslao poruku izvinjenja i osudila incident, Donald Rumsfeld je kasnije pokušao da riješi problem, ali u Turskoj i dalje oštro osuđuju SAD zbog incidenta.
Jedan od turskih oficira posramljen time što su ga američki vojnici tako ponizili, počinjava samoubistvo. U filmu, jedan od članova specijalnih trupa Turske, Suleyman Aslan je toliko osramljen zbog poniženja koje je doživio i on počini samoubistvo nakon što je napisao pismo svom prijatelju Polatu Aldemaru (uloga Necati Şaşmaz, na plakatu većim dijelom prikazano njegovo lice).
Aldemar je bivši turski tajni agent koji je bio upravo završio zadatak koji je trebao uraditi. Potresen prijateljevim iskustvom, Aldemar putuje u Irak sa još tri saradnika da pobijedi američkog komandanta čije su akcije navele njegovog prijatelja na ubistvo.
Na ulazu u mjesto Sulaymaniyah, Aldemar i njegovi prijatelji ubijaju tri Iračko Kurdske vojnika paravojske nazvane "Peshmerge".
Oni postavljaju eksplozive na nosive stubove jednog uglednog hotela. Oni pozivaju vlasnika hotela i zaprijete mu da će raznijeti hotel ukoliko se ne pojavi Sam William Marshall, koji je bio odgovoran za incident sa turskim vojnicima. On pristaje i dolazi u hotel. Polat traži od njega da stavi vreću na glavu i da izađe iz hotel ispred kojeg su se nalazili mediji, i da izjavi nešto u vezi sa Polatovim mrtvim prijateljem. Također Polat od njih zatraži da još sa nekoliko svojih vojnika izađe ispred hotela. Marshall odbija i dovodi grupu djece kao ljudski štit. Aldemar odlazi iz hotela, ali obećava Marshallu da se neće predati.
Marshallove trupe upadaju na jedno arapsko vjenčanje zbog navodnog hvatanja terorista. Slavlje tradicionalno počinje paljbom iz puške. Vojnik koji je prisluškivao vjenčanje naređuje vojnicima da napadnu slavlje izjavom "Sada pucaju iz pušaka, i sad su teroristi". Mali dječak sa proslave Ali slučajno povuče jednom vojniku cijev od puške. Vojnik mahinalno zapuca, ubijajući Alija pred očima njegovih roditelja. Ostali vojnici panično počinju pucati po gostima, pogađaju mnogo ljudi, i bacaju bombu na kuću, također ubijaju nekolicinu žena i djece (pogledaj kontraverze, ispod). Preživjele muškarce stavljaju u kontenjer na kamionu i šalju ih u zatvor Abu Ghraib (pretpostavka, jer zbog sličnih tortura pretpostavljeno je da se radi o Abu Ghraibu). Tokom vožnje jedan od vojnika zatraži od vođe akcije (Marshallov čovjek) da malo izrači kontenjer kako se zatvorenici nebi ugušili. Tada jedan od Marshallovih ljudi uzima pušku i zapuca u pravcu kontenjera, kako "bi im ostavio otvore za zrak". Nakon toga on mu ironično odgovara "Vidi sada se neće ugušiti". Kada mu vojnik kaže da će ga prijaviti zbog incidenta, Marshallov čovjek ga ustrijeli.
U Abu Ghraibu vrše različite torture nad zarobljenicima sa vjenčanja.Stavljaju ih u udubljenja gdje ih sa vatrogasnim crijevima poljevaju vrelom vodom.
Kasnije u jednoj sceni prikazuje se egzekucija jednog zapadnog novinara kojeg želi smaknuti jedan šeih.Šeih daje priliku novinaru da ga ubije davajući mu sablju, ali novinar odbija da to uradi.
Djevojka Leyla kojoj su ubili muža na vjenčanju želi da postane bombaš-samoubica, ali od toga je odgovara ranije spomenuti šeik. Ona odlazi da spriječi njenog prijatelja, oca ubijenog Alija da raznese se pred Marshallom. Također su se nalazili i Aldemarovi ljudi koji su pokušali da snajperom ubiju Marshalla, ali ne učine to spašavajući Lejlu.
Aldemar i njegov tim pokušavali su da ubiju Marshalla bombom koju su postavili u klavir koji su mu poslali kao "poklon" (ova metoda je bila primjenjena i na Sadamu Huseinu). Ali bomba eksplodira kad nešto slučajno na nju pada kada Marshall nije bio tu.
Aldemar odlazi sa Leylom u džamiju da upozna šeika. Marshall šalje trupe da raznesu selo gdje ta džamija i kreće s njima da bi ubio Aldemara. Džamija i cijelo selo biva uništeno. Zajedno uspjevaju ubiti Marshalla, ali Marshall ubija Leylu.
Film je kontraverzno prikazao vojsku SAD-a i lika jevreja koji je prodavao organe zatvorenika.
Scenarist filma Bahadir Ozdener je odbranio film od kritika izjavom:
"Naš film je politička akcija. Možda je 60 ili 70 procenata filma istinito. Turska i SAD su članice NATO-a, ali Turska želi reći nešto njihovom prijatelju. Mi želimo reći to je pogrešno"
Režiser filma, Serdar Akar, je izjavio da film treba uspostaviti dijalog između religija.[2]
Ime filma rijetko u kojoj zemlji gdje je distribuiran je ostalo isto.