Estrogen

Estradiol.
Jedna hidroksil ne grupa je vezana za D prsten, a 'di' se odnosi i na tu grupu i na A prsten (sasvim lijevo).
Estriol.
Dvije hidroksilne (-OH) grupe su vezane za D prsten (sasvim desno).
Estron.
Keton (=O) grupa je vezana za D prsten.

Estrogen ili oestrogen (grč.οἶστρος - oistros = doslovno znači "polet ili inspiracija", ali figurativno seksualnu strast ili želju[1] + sufiks –gen = proizvođač nečega) je glavni ženski hormon, koji je odgovoran za razvoj i regulaciju ženskog reprodukcijskog sistema i sekundarnih spolnih obilježja. Naziv estrogen se može odnositi i na bilo koju tvar, prirodnu ili sintetsku koja oponaša efekte prirodnog hormona.[2]

Estrogeni su grupa steroidnih hemijskih spojeva, koji su tako nazvani prema značaju u estrusu sisara (menstruacijskom ciklusu kod žena).[3][4] To su prirodni ženski spolni hormoni,a koriste se i kao kontracepcijsko sredstvo i zamjenska hormonska terapija kod žena u menopauzi.

Budući da su nepolarizirani, steroidni hormoni lahko difuzijom prolaze kroz ćelijsku membranu u ćeliju, gdje se vežu za odgovarajuće estrogenske receptore.[5]

Glavni estrogeni

[uredi | uredi izvor]

Postoje tri glavna estrogena koja se prirodno nalaze kod žena:

U ljudskom tijelu estrogeni nastaju iz androgena uz katalitsko djelovanje enzima. Od prve menstruacije (menarha) do menopauze, glavni hormon je 17β-estradiol, a u menopauzi u tijelu se javlja više estrona. Estradiol nastaje iz testosterona i estrona, koji nastaju od androstendiona. Najjače estrogensko djejstvo ima estradiol (12 puta jači od estradiola, a 80 puta od estriola) zbog čega se smatra glavnim estrogenom. Estriol je oksidacijski proizvod estrona i estradiola.

Razlika u hemijskoj strukturi između estrogenima je u broju ili vrsti hemijske grupe na D prstenu (na slikama: krajnja desna). "Triol" sadrži dvije hidroksilne grupe (-OH), jedan "diol", a estron ima keto-grupu (=O) na D prstenu.

Sinteza estrogena

[uredi | uredi izvor]
Steroidogeneza – na donjem desnom kraju prikaza nalaze se estron i estradiol.

Testosteron nastaje tokom procesa koji se označava kao steroidogeneza, a holesterol je prva molekula u pripadajućem nizu reakcija.

Najveća količina estrogena proizvodi se u nastajućem folikulu jajnika, žutom tijelu i posteljici. Folikulostimulirajući hormon (FSH) i luteinizirajući hormon (LH) podstiču proizvodnju estrogena u jajnicima. Određenu manju količinu estrogena proizvode i jetra, nadbubrežne žlijezde i dojke (ti takozvani sekundarni izvori estrogena jako su važni kod žena u menopauzi). Sinteza estrogna u jajnicima počinje u teka (spremišnim) ćelijama unutrašnje teke (folikulski sloj jajnika), sintezom androstendiona iz holesterola. Androstendion je supstanca blagog androgenog učinka. Taj spoj prelazi baznu membranu i ulazi u susjedne zrnaste (granulske) ćelije jajnika gdje se pretvara u estron i estradiol, direktno ili preko međuprodukta testosterona. Hemijsku promjenu testosterona u estradiol i androstendiona u estron katalizira enzim aromataza.

Tokom menstruacijskog ciklusa, razine estradiola variraju, a najviše su pred samu ovulaciju.

Fiziološko djelovanje estrogena

[uredi | uredi izvor]
Referentni rangovi za test krvi na prisustvo estradiola, primarnog tipa estrogena – tokom menstruacijsog ciklusa.

Estrogeni se nalaze u tijelu jedinki oba spola, pri čemu kod ženki (žena) u mnogo većoj količni. Kod muškarca, estrogen regulira određene funkcije spolnog sistema , koje su značajne za sazrijevanje sperme, kao i za zdrav spolni nagon.

Fiziološki učinak kod žena:

[7]

Medicinska primjena

[uredi | uredi izvor]

Estrogeni djeluju na funkcijuih mnogih tjelesnih organa, pa je pri njihovoj primjeni u liječenju potreban oprez, zbog mogućih popratnih pojava. Dokazano je da vanjska primjena estrogena povećava rizik za nastanak raka dojke ili raka endometrija maternice. Nije zanemariv ni njihov učinak na krvne sudovwe i faktore zgrušavanja, što može dovesti do srčanog udara, duboke venske tromoboze ili plućne embolije.[8]

Liječenje hormonskim nadomještanjem

[uredi | uredi izvor]

Zajedno sa ostalim hormonima, estrogeni se koristi kod žena u menopauzi, kao prevencija osteoporoze, kao i simptoma menopauze kao što su valovi vrućine („valunzi“), noćno znojenje, nesanica, palpitacija, glavobolja, tjeskoba, depresija, umor, malaksalost. Kontraindikacije pri upotrebi estrogena kao sredstva za liječenje hormonskim nadomještanjem su tromboembolija i tumor dojke.

Hormonska kontracepcija

[uredi | uredi izvor]

Osnovni mehanizam djelovanja estrogna (zajedno sa progesteronom) u hormonskoj kontracepciji je negativna povratna sprega na lučenja FSH i LH iz hipofize, zato što djeluju i na hipotalamus, izazivajući izostanak ovulacije (FSH i LH su potrebni za ovulaciju) u jajniku.

Ostala primjena u medicini

[uredi | uredi izvor]

Estrogeni se upotrebljavaju i u liječenju atrofije vagine, hipoestrogenizma (posljedica hipogonadizma, kastracije), amenoreje, dismenoreje, i oligomenoreje. Mogu se koristiti i za zaustavljanje laktacije nakon poroda.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ http://www.perseus.tufts.edu/hopper/morph?l=oistros&la=greek. Greek Word Study Tool: oistros, Perseus Project, Perseus Digital Library.
  2. ^ Estrogen (CHEBI:50114)http://www.ebi.ac.uk/chebi/searchId.do?chebiId=50114%7Cwebsite=ChEBI.
  3. ^ Britannica Educational Publishing (2011): The endocrine system. Britannica Educational Publishing. ISBN 9781615307319.
  4. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  5. ^ Noble J. (1987): Textbook of general medicine and primary care. Little Brown & Co, IS BN-13: 978-0316611503; ISBN 0316611506 .
  6. ^ Sembulingam K., Sembulingam P. (2012). Essentials of medical physiology. JP Medical Ltd., ISBN 9789350259368.
  7. ^ Koerner F. C. (2009): Diagnostic problems in breast pathology. Elsevier Health Sciences. ISBN 1416026126.
  8. ^ Porth C. (2011): Essentials of pathophysiology: Concepts of altered health states. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9781582557243.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]