Gavran, narativna poema američkog pisca Edgara Allana Poea. Prvi put je objavljena u januaru 1845. godine, a često je prepoznata po svojoj muzikalnosti, stiliziranom jeziku i natprirodnoj atmosferi. U ovoj poemi govori se o tajanstvenoj posjeti gavrana koji je razgovarao s razočaranim ljubavnikom, prateći kako se čovjekov spori pad pretvara u ludilo. Ljubavnik, često identificiran kao student, žali zbog gubitka svoje ljubavi, Lenore. Sjedeći na poprsju grčke boginje Atine, gavran čini to da dodatno uznemirava protagonistu svojim stalnim ponavljanjem riječi "nevermore" (bosanski: "nikad više"). U ovoj poemi pjesnik je koristio narodne, mitološke, religijske i klasične reference.
Edgar Allan Poe je tvrdio da je pjesmu napisao logično i metodično, s namjerom da stvori pjesmu koja će se dopasti ukusima publike i kritičara , kao što je objasnio u svojem daljnjem eseju "Filozofija kompozicije" iz 1846. godine. Pjesma je djelomično nadahnuta gavranom koji govori u romanu Barnaby Rudge Charlesa Dickensa. Poe posuđuje složeni ritam i metriku iz pjesme Elizabeth Barrett Browning pod nazivom "Lady Geraldine Courtship", te koristi unutrašnju rimu kao i aliteraciju u cijeloj poemi.
Poema pod nazivom "Gavran" je prvi put pripisana Edgaru Allanu Pou u štampi u nekadašnjem njujorškom časopisu New-York Mirror 29. januara 1845. Objavljivanje ove poeme učinilo je Poea popularnim tokom njegovog života, iako mu nije donijelo mnogo finansijskog uspjeha. Poema je ubrzo ponovo štampana, parodirana i ilustrirana. Mišljenja književnih kritičara podijeljena su oko književnog statusa pjesme, ali ona i dalje ostaje jedna od najpoznatijih poema ikad napisanih.