Gepard (puška)
| Gepard | |
|---|---|
| Upotreba | |
| U službi | 1990 - do danas |
| Korisnici |  Mađarska |
| Proizvodnja | |
| Proizvođač | István Fellegi (Miskolc H) & Bátori Épszolg. Kft (Nyírbátor H) |
| Opis oružja | |
| Težina | 17.5 kg |
| Dužina | 1570 mm |
| Dužina cijevi | 1100 mm |
| Kalibar | 12.7x108 mm .50 BMG 14.5x114 mm |
| Domet | 2.000 m |
| Maks. domet | 2.500 m |
| Spremnik municije | 1, 5 metaka |
| Brzina zrna | 900m/s (.50 BMG) 860 m/s (12.7x108 mm) 1000 m/s (14.5 mm) |
Gepard predstavlja porodicu mađarskih teških snajperskih pušaka koje su namijenjene za uništavanje neoklopljenih i lako oklopljenih ciljeva. Ovo oružje se odlikuje velikim dometom, precizošću i velikom brzinom zrna. Puška je nastala na osnovi principa ranijih protivtenkovskih pušaka.
Opis
[uredi | uredi izvor]Prva verzija uvedena u upotrebu bila je M1 koja se odlikovala dugom cijevi, mršavom građom i sovjetskim kalibrom 12.7x108 mm kojeg je koristio teški mitraljez DŠK. Međutim verzija je imala loš princip paljbe, a on je bio repetirajući što je strijelcu zadavalo muke oko ponovnog punjenja po pitanju vremena. M1 u principu nije primarno namjenjena za vojsku već za specijalne policijske i antiterorističke jedinice. Ipak mađarska vojska je odlučila uvesti pušku u upotrebu, nakon korištenja ustanovljeno je da je bila suviše glomazna, jer strijelac nakon hitca mora mjenjati položaj, a u ovom slučaju je morao napuštati oružje kako se ne bi izlagao opasnosti nakon neprijateljskog otkrivanja.
Kasnije se razvija nova verzija M2 koja je pronašla upotrebu u zračnodesantnim jedinicama, zatim M3 verzija koja je posebnu pažnju privukla kalibrom od 14.5 mm.[1]
Korisnici
[uredi | uredi izvor]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Gander, Terry & Hogg,Ian."Janes:Guns Recognition Guide",4th ed,Harper Collins publisher.2005. ISBN 0-00-718328-3