Grand Budapest Hotel | |
---|---|
Režiser | Wes Anderson |
Producent | Wes Anderson Jeremy Dawson Steven M. Rales Scott Rudin |
Scenarist(i) | Wes Anderson |
Uloge | Ralph Fiennes F. Murray Abraham Mathieu Amalric Adrien Brody Willem Dafoe Jeff Goldblum Harvey Keitel Jude Law Bill Murray Edward Norton Tilda Swinton |
Muzika | Alexandre Desplat [1] |
Žanr | komedija |
Kinematografija | Robert Yeoman |
Montaža | Barney Pilling |
Produkcija | American Empirical Pictures Indian Paintbrush Babelsberg Studio |
Distributer | Fox Searchlight Pictures |
Premijera | 6. februar 2014. |
Trajanje | 100 minuta |
Zemlja | SAD Njemačka |
Jezik | engleski |
Budžet | 23 miliona eura [2] |
Zarada | 174.6 miliona dolara [3] |
Grand Budapest Hotel je filmska komedija snimljena 2014. koju je napisao i režirao Wes Anderson a priča je inspirisana djelima Stefana Zweiga. Glavnu ulogu tumači Ralph Fiennes kao portir hotela M. Gustave. Film je priča o avanturama ovog legendarnog portira jednog slavnog evropskog hotela između dva svjetska rata, i Zero Moustafe, koji radi kao lobi i postaje njegov najpouzdaniji prijatelj. Priča uključuje i krađu i pronalaženje renesanse slike od neprocjenjive vrijednosti i borbu za ogromno porodično bogatstvo u okruženju varljivog i dramatičnog kontinenta.[4]
Film je američke-njemačka koprodukcija koja je finansirana od strane njemačkih finansijskih kompanija i filmskih donatorskih organizacija. Film je snimljen u Njemačkoj.[5][6] Zaradio je opšte simpatije filmskih kritičara, a mnogi su ga uključili na kraju godine na listu najboljih 10 filmova godine.[7][8][9][10]
Film je sa 11 nominacija predvodio na 68. dodjeli nagrada BAFTA, više nego bilo koji drugi film, osvojivši nagrade BAFTA za najbolji film, BAFTA za najbolju režiju za Andersona i BAFTA za najboljeg glumca u glavnoj ulozi za Fiennesa.[11][12] Film je također dobio Zlatni globus za najbolji film - komedija ili mjuzikl i još je imao tri nominacije za Zlatni globus uključujući i najbolju režiju za Andersona.[13] Također je dobio devet nominacija za Oscara, kao jedan od najviše nominiranih, uključujući i onaj za najbolji film i režiju.[14] Na 87. dodjeli "Oscara" osvojio je ukupno 4 Oscara i to u kategorijama za najbolju scenografiju, originalnu muziku, kostimografiju i šminku.[15]
U sadašnje vrijeme, mlada tinejdžerka prilazi spomeniku na groblju posvećenom jednom piscu. U njenim rukama su memoari koje je napisao lik poznat samo kao "Autor" (Tom Wilkinson). Ona počinje da čita jedno poglavlje iz knjige. Autor počinje da pripovijeda priču o svom putovanju do Grand Budapest Hotela 1968. godine.
Smješten u izmišljenoj Republici Zubrowki, u jednoj evropskoj alpskoj državi pogođenoj ratom i siromaštvom, Mladi autor (Jude Law) otkriva da je zabačeni planinski hotel doživio teška vremena. Mnogi od njegovih sjajnih objekata su sada u lošem stanju, a gostiju je vrlo malo. Jednog popodneva Autor nailazi na starijeg vlasnika hotela, Zero Moustafu (F. Murray Abraham), i oni se dogovaraju da se sastanu kasnije te večeri. Za vrijeme večere u ogromnom hotelskom restoranu, gospodin Moustafa mu govori priču o tome kako je on preuzeo vlasništvo hotela i zašto ne želi da se zatvori.
Priča počinje 1932. godine za vrijeme slavnih dana hotela kada je mladi Zero (Tony Revolori) bio lobi dječak, tek što je stigao u Zubrowku nakon što je njegov rodni grad bio sravnjen i njegova cijela porodica pogubljena. Zubrowka je na ivici rata, ali to je od male važnosti za Monsieura Gustavea H. (Ralph Fiennes), koji je posvećeni concierge hotela. Vlasnik hotela je nepoznat, i samo prenosi važne poruke preko svog zamjenika advokata Kovacsa (Jeff Goldblum). Kada nije zauzet služenjem hotelske bogate klijentele ili upravljanjem osoblja hotela, Gustave se druži sa mnogim starijim ženama koje hrle u hotel da uživaju u njegovim "izvanrednim uslugama". Jedna od dama je Madame Céline Villeneuve "Madame D" Desgoffe und Taxis (Tilda Swinton), s kojom Gustave provodi noć prije njenog odlaska.
Mjesec dana kasnije, Gustave je obaviješten da je Madame D umrla pod nerazjašnjenim okolnostima. Zajedno sa Zero Mustafom, on žurno odlazi da prisustvuje čitanju testamenta, gdje Kovacs, kao zakonski izvršitelj volje, otkriva da je ona zavještala Gustavu vrlo vrijednu sliku, Dječak sa jabukom. Ovaj čin razljućuje njenu porodicu, koji su se nadali da će je oni naslijediti. Njen sin, Dmitri Desgoffe und Taxis (Adrien Brody) napada Gustavea. Uz pomoć Zero Mustafe, Gustave krade sliku i vraća se nazad u Grand Budapest Hotel, gdje sakriva sliku u hotelski sef. Tokom putovanja, Gustave sklapa savez sa Zerom: u zamjenu za njegovu pomoć, on ga proglašava svojim nasljednikom. Ubrzo nakon toga, Gustave je uhapšen i zatvoren zbog ubistva Madame D nakon iznuđenog svjedočenja Serge X-a (Mathieu Amalric), koji je bio batler Madame D. Po dolasku u zatvor, Gustave se nalazi u ćeliji sa prekaljenim kriminalcima, ali stiče njihovo poštovanje nakon što je "pretukao" jednog od njih zbog "osporavanja njegove muškosti".
Zero pomaže Gustaveu u bijegu iz zatvora iz Zubrowke slanjem kamenorezačkih alata skrivenih unutar torte koje je pravila Zerova zaručnica Agatha (Saoirse Ronan). Zajedno sa grupom osuđenika, uključujući i Ludwiga (Harvey Keitel), Gustave kopa svoj put iz ćelije. Grupa je zamalo bila osujećena u bijegu ali se jedan od njih žrtvovao kako bi neutralisao veliki odred stražara. Nakon što su se oprostili od Gustavea i Zeroa, Ludwig i njegova ekipa bježe automobilom. Gustave i Zero zajedno poduzimaju korake da dokažu njegovu nevinost.
J.G. Jopling (Willem Dafoe) hladnokrvni ubica koji radi za Dmitrija, proganja Gustavea i Zeroa. On ubija Kovacsa kad ovaj odbija raditi sa Dmitrijem. Gustave kontaktira Monsieura Ivana (Bill Murray), koji također radi kao concierge i član je društva ukrštenih ključeva, bratskog reda conciergea čija je misija pomoći drugim članovima. Uz pomoć Ivana, Gustave i Zero putuju u planinski samostan, gdje se susreću sa Sergeom, jedinom osobom koja može osloboditi Gustavea od optužbi za ubistvo, ali Sergea je zadavio Jopling prije nego što je mogao otkriti važnu informaciju u vezi sa drugom oporukom Madame D. Zero i Gustave kradu saonice i daju se u potjeru za Joplingom koji bježi iz samostana na skijama. Prilikom suočavanja na rubu litice, Zero gura ubicu u provaliju i spašava Gustavea.
Nazad u Grand Budapest Hotelu, pošto je izbijanje rata neizbježno, vojska upravlja hotelom i tako pretvarajući ga u kasarnu. Teškog srca Gustave obećava da više nikada neće preći prag. Agatha im se pridružuje i pristaje da krišom uđe i ukrade sliku, ali Dmitri je otkriva. Zatim slijede potjera i haotični obračun prije nego je Gustaveova nevinost napokon dokazana otkrićem primjerka druge oporuke Madame D, koju je prekopirao Serge prije nego što je bio ubijen, i koju je naknadno sakrio u stražnjem dijelu slike. Ova oporuka važi samo ako je Madame D ubijena. Identitet ubice Madame D i kako je Gustave dokazao da je nevin nisu razjašnjeni iako se ranije u filmu na Joplingovom stolu vide sumnjive boce sa oznakom "strihnin". Oporuka također otkriva da je ona vlasnik Grand Budapest Hotela. Ona ostavlja veći dio svog bogatstva, hotela i slike Gustaveu, čineći ga bogatašem; on postaje vlasnik hotela, i imenuje Zeroa kao novog conciergea.
Nakon rata u kojem se podrazumijeva da je Zubrowka izgubila, zemlja je okupirana. Tokom vožnje vlakom preko granice, vojnici pregledaju putne isprave Gustave-a i Zero-a. Zero tvrdi da su vojnici ubili Gustavea zato što je branio Zeroa kojega su vojnici pokušali uhapsiti zbog imigrantskog statusa, kao što je to bio učinio prilikom vožnje vlakom na početku filma. Agatha i njen novorođeni sin obolijevaju od "pruskog gripa", i umiru dvije godine kasnije. Zero nasljeđuje bogatstvo koje Gustave ostavlja iza sebe i obećava da će nastaviti tradiciju Grand Budapest Hotela, ali komunisti preuzimaju Zubrowku i zub vremena polahko počinje da uzima svoj danak. Zero je prisiljen da dadne ostavštinu kao "doprinos" vlastima i tako spriječi odumiranje hotela. Ironično, slika oko koje su se Zero i Gustave borili tako očajnički sada se nalazi na zidu, zaboravljena i iskrivljena.
Nazad u 1968. godinu, g. Moustafa priznaje autoru da pravi razlog što on ne može donijeti odluku da zatvori hotel nema nikakve veze s njegovom lojalnošću prema Gustaveu, već zato što je to njegovo jedino sjećanje na voljenu Agathu i najbolje godine njegovog života. Mladi Autor kasnije odlazi za Južnu Ameriku i nikada se ne vraća u hotel. Zero umire ubrzo nakon toga.
Godine 1985., autor dovršava svoje memoare u društvu svog unuka.
Po povratku u sadašnjost, djevojka nastavlja sa čitanjem ispred kipa Autora, kao znak da će priča o Zerou, Gustaveu i hotelu i dalje živjeti.
Andersonov scenarij je bio inspirisan sa nekoliko djela austrijskog pisca Stefana Zweiga, a posebno sa romanima Dvadeset četiri sata u životu žene (1927), Čuvajte se sažaljenja (1939) i svojoj autobiografiji Svijet prošlosti (1934-1942). Film je u potpunosti snimljen na lokacijama u Njemačkoj, uglavnom u Görlitzu i drugim dijelovima Saske, kao i u studiju Babelsberg.[17] Glavno snimanje je počelo u januaru 2013. godine na lokacijama u Berlinu i Görlitzu.[18] Jedna od glavnih lokacija bila je napuštena robna kuća u Görlitzu, koja je imala ogroman atrij, jedna od rijetkih robnih kuća u Njemačkoj koje su preživjele Drugi svjetski rat. To je poslužilo kao atrij za predvorje hotela. Snimanje se zaključilo u martu 2013. Anderson je snimao film u tri filmska omjera, 1.33, 1.85, 2.35 : 1, po jedan za svaki vremenski period.[19] Za široki snimak hotela, Anderson je koristio tri metra visoki ručno napravljeni minijaturni model. On je smatrao da bi publika prepoznala da je snimano vještački, kompjuterski generiranim efektima ili na drugi način, "poseban stil izvještačenosti koji ja volim koristiti je staromodni," izjavio je Anderson.[20] On je već ranije koristio minijature u svojim filmovima The Life Aquatic with Steve Zissou, i puno više u filmu Fantastični g. Fox. U dizajniranju hotela, Anderson i scenograf Adam Stockhausen su uradili opsežno istraživanje, razgledajući stare slike hotela i evropskih odmarališta u Kongresnoj biblioteci, kao i stvarne lokacije kao što je pastelno ružičasti Palace Hotel Bristol,[21] prikazan u filmskoj reklami i Grandhotel Pupp u banjskom gradu Karlovy Vary, Češka i Hotel Gellért u Budimpešti.[22][23]
Slika iz filma, Dječak sa jabukom, renesansnog umjetnika Johannesa Van Hoytla mlađeg, je fiktivna slika koju je naručio Anderson i naslikao Michael Taylor. Trebalo je četiri mjeseca da bi se slika pripremila za film.[24] Čokolada Herr Mendlove kurtizane proizvela se u lokalnoj pekari u Görlitzu i trebala je da ima poseban izgled. Anderson je radio sa pekarom kako bi usavršio konačan izgled čokolade.[25] Lažne novine u filmu imaju uglavnom originalni tekst, i koristile su neke odlomke iz tri članka Wikipedije.[26]
Vizualne efekte je uradila njemačka kompanija VFX Company Luxx Studios.[27]
Filmsku muziku je komponirao Alexandre Desplat, koji je ranije radio sa Andersonom na filmovima Fantastični g. Fox i Moonrise Kingdom. U koprodukciji sa Andersonom radio je muzički supervizor, Randall Poster, koji je također radio na filmu Moonrise Kingdom. Originalnu muziku komponirao je Desplat, a u filmu se mogu čuti ruske narodne pjesme, komadi Öse Schuppela, Siegrieda Behrenda, i Vitalija Gnutova,[28] u izvedbi Državnog ruskog narodnog orkestra Osipov.[29] Ukupno 32 kompozicije, sa orkestralnim elementima, instrumentima s klavijaturom, imaju eklektičke varijacije i centralne melodijske teme. Flamenko gitara se koristila u "Uvertiri: M. Gustave H" i crkvene orgulje u "Last Will and Testament". Muzička kutija se može čuti kako svira "Up the Stairs / Down the Hall", zatim mračni klavirski stil u kompoziciji "Mr. Moustafa". Čembala i žičani instrumenti ističu se u baroknom komadu, "Koncert za lutnju i žičane instrumente I. Moderato".[30] Otvarajuća pjesma, jodlanje "Rothe-Zäuerli" iz Appenzella koju izvode Ruedi i Werner Roth, može se naći na albumu "Appenzeller Zäuerli" folk grupe Öse Schuppela.[31]
16. oktobra 2013. godine, najavljeno je da će film biti pušten 7. marta 2014. godine.[32] U novembru 2013. godine, najavljeno je otvaranje filma za 64. Berlinski filmski festival u februaru 2014. godine.[33] U Berlinu, film je osvojio nagradu žirija Srebrnog medvjeda.[34] Grand Budapest Hotel je pušten na DVD-u i Blue-rayu 17. juna 2014. godine.[35]
Grand Budapest Hotel je dobio pohvale kritike, posebno za vizualni stil filma i Fiennesovu glavnu ulogu. Filmski preglednik Rotten Tomatoes daje filmu 92% "Certified fresh" rejting, s prosječnom ocjenom 8.4/10, na osnovu recenzija 226 kritičara sa sljedećim zaključkom: "Tipično moderan, ali varljivo misaon, Grand Budapest Hotel Wesa Andersona koristi još jednom kitnjasto vizualno okruženje za istraživanje duboko emocionalne ideje." [36] Metacritic daje filmu ocjenu 88 od ukupno 100, na osnovu 48 kritika, što ukazuje na "univerzalno priznanje".[37] Mnogi ga ocjenjuju kao jedan od najboljih filmova u 2014. godini.[38][39][40][41]
Todd McCarthy iz magazina Hollywood Reporter dao je filmu pozitivnu ocjenu, rekavši da je "na vrlo privlačan mada pretjeran način, njegov senzibilitet i značenje veoma mnogo podsjećaju na ranije, elegantnije doba, što znači da će najdublje namjere filma prosto preletjeti daleko iznad glava najmodernijih ljubitelja filma." [42] Dave Calhoun iz magazina Time Out dao je filmu četiri od ukupno pet zvjezdica, rekavši "da je film, neka vrsta detektivske priče koja izaziva smijeh i stvara energiju što ga čini Andersonovim najzabavnijim filmom još od filma Rushmore." [43] Jocelyn Noveck iz Associated Pressa dao je filmu tri i po zvjezdice od ukupno četiri, rekavši: "Na kraju ipak je Fiennes taj koji ostavlja najveći utisak. Njegova stilizirana, vatrena izvedba, hladna duhovitost i vesela vulgarnost ispunjavaju radnju filma. Ovo neka utemelji dalju Fiennes-Andersonovu saradnju." [44] Joe Neumaier iz New York Daily News dao je filmu tri od ukupno pet zvjezdica, rekavši "da je magija svih Andersonovih filmova u odabiru glumačke ekipe. Fiennes, sa svojom zapaljivom izvedbom i tankim brkovima, je urnebesan, dotjeran i potpuno je savršenstvo." [45] Kate Erbland sa Film.com dala je filmu 8.2 od ukupno 10 poena, rekavši "Anderson je izgubio malo od svoje hirovite prirode u kasnijem dijelu filma, ali prvih pola sata filma predstavlja jednu od njegovih najvećih i najdražih postavki, ali sve se, naravno, urušilo sa ubistvom, haosom i lošim popravkama." [46] A. O. Scott iz New York Timesa dao je filmu pozitivnu ocjenu, rekavši "Ovaj film se na prekrasan način izrugiva historiji, pretvarajući sve užase u niz gracioznih šala i nestašnih pokreta. Možete ovo nazvati bjekstvom od stvarnosti, ako želite. Možete također misliti o ovom filmu kao nekoj vrsti osvete." [47]
Peter Howell iz Toronto Stara dao je filmu četiri od ukupno četiri zvjezdice, rekavši "Cijeli film je kao jedan ogroman, bogato ukrašeni kolač, napravljen od strane ovog najstrožeg filmskog majstora. A kako je samo ukusan ovaj kolač!" [48] James Berardinelli iz ReelViews ocjenjuje da film "nudi privlačnu preko 90 minuta dugu nekonvencionalnu, komedijom-obojenu avanturu koja se poziva na brojne klasične filmove, a da pritom razvija stil i narativni pristup na svoj vlastiti način." [49]
Sa svojim kino izdanjem, Grand Budapest Hotel je zaradio preko 59 miliona dolara u Sjevernoj Americi i 115.5 miliona širom svijeta sa ukupno 174.6 miliona naspram budžeta od 26,7 miliona dolara.[50] Ovo je bio najuspješniji Andersonov film u Velikoj Britaniji, dostigavši prvo mjesto na kino blagajnama tokom treće sedmice sa bruto zaradom 6.3 miliona funti sterlinga.[51]
Film je dobio ukupno 9 nominacija u sljedećim kategorijama: najbolji film, režiju, originalni scenarij, fotografiju, montažu, scenografiju, kostimografiju, šminku i originalnu muziku. Na 87. dodjeli Oscara 22. februara 2015. biće odlučeno da li će ovaj film osvojiti ijednu od nominiranih kategorija.
Na 72. dodjeli Zlatnog globusa održanoj 11. januara 2015. film je osvojio nagradu u kategoriji za najbolji film - komedija ili mjuzikl. Wes Anderson je bio nominiran u kategoriji najboljeg režisera i najbolji scenarij, dok je Ralph Fiennes imao nominaciju za najboljeg glumca.
Film je osvojio ukupno 5 nagrada BAFTA u kategorijama za najbolji originalni scenarij (Wes Anderson), najbolju originalnu muziku (Alexandre Desplat), najbolju šminku (Frances Hannon), najbolju kostimografiju (Milena Canonero), najbolju scenografiju (Adam Stockhausen, Anna Pinnock). Film je također imao još 6 nominacija u raznim kategorijama uključujući i nominaciju Wesa Andersona za nagradu "David Lean" za režiju.
Na filmskom festivalu u Berlinu film je osvojio Srebrnog medvjeda, dok je za Zlatnog medvjeda imao nominaciju.[52]