Gustave Le Bon | |
---|---|
Rođenje | Nogent-le-Rotrou, Francuska | 7. maj 1841.
Smrt | 15. decembar 1931 Pariz, Francuska | (90 godina)
Gustave Le Bon (7. maj 1841. Nogent-le-Rotrou - 15. decembar 1931., Pariz) se smatra osnivačem psihologije masa. Njegov utjecaj na Sigmund Freuda (Zigmund Frojd) i Max Webera (Maks Veber) kao i na naciste je bio značajan. Njegove teze su bile zasnovane pretežno na sopstvenom iskustvu. I danas se vodi debata u socijalnoj psihologiji oko njegovog značaja.
Le Bon je doživio krizu tokom februarske revolucije 1848. kao i pariske komune 1871. Oba događaja su imala centralan značaj za njegov kasniji rad. Nakon završetka studija medicine radio je u vojsci kao doktor. Od 1881 putuje kroz Sjevernu Afriku i Indiju gdje pravi studije oko njihovih stanovnika. U periodu 1881-1891 objavio je više djela u kojima se pozabavio antropologijom, arheologijom i etnologijom a pored toga pisao je o značaju mase i energiji.
Između 1894-1903 slijede studije o narodima, grupama i masama ljudi među kojima je najpoznatija Psihologija masa" (1895).Ovo djelo ga je učinilo najznačajnijim sociologom svog vremena. U dobokoj starosti se Le Bon počeo baviti hijerarhijom ljudskih rasa (ne na biološkoj osnovi nego na kulturnoj baštini), spolovima, inteligencijom i političkim strujama.
U ovom djelu Le Bon veoma negativno stoji naspram ljudske mase i njenom ponašanju. Koristi argumente konzervativne francuske elite gleda s visine na narod i socijalističke struje. Pesimistično se žali, da će mase koje su prema njemu isključivo razarajuće, biti upotrijebljene od strane političkih struktura. Le Bonu se nije sviđalo vrijeme promjena i dolazećih institucija, jer je bio mišljenja da zakoni i država ne mogu ponašanje naroda izmijeniti.
Centralna ulogu igra podsvijesno ponašanje ljudi. Naglasio je da se tada još nije dosta znalo o ljudskoj prirodi.
U djelu se bavi i temama komfora, otuđivanja i vođenja. Le Bon je smatrao da pripadnici visoko razvijene kulture, u masi gube svoju kritičnost, pa se i sami počinju primitivno ponašati. Utopljen u masu pojedinac postaje lakomislen i "zaražen" od strane drugih. Ove karakterstike čovjeka je kasnije preuzeo za svoj rad i sam Sigmund Freud, smatrajući čovjeka iracionalnim, ako podliježe podsvjesnom ponašanju. Prema Freudu, ideja stvara instituciju a ne obrnuto.
Le Bon prikazuje kako politička mišljenja i religije mogu zavladati ljudima. Opisuje koje su dogme (učenje) neophodne, kao i kakve osobine treba imati veliki vođa. Naglašava da razum, školska nastava kao i kućni odgoj imaju veoma slab utjecaj na masu u poređenju s gestovima, sloganima kao i obmanama.
Na kraju svog djela Le Bon skeptično podvrgava birače i parlamente ispitivanju. Veoma ih je negativno ocijenio, u stilu Oswald Spenglera prikazuje da se historije piše emocijama i kulturom kao i nacijom. Sve to prema Le Bonu nema racionalnu podlogu ali veliku ulogu u pisanju historije igraju duhovne elite.
.
Sve ove teze Le Bon zasniva događajima iz antičkog doba, francuske revolucije i vladavinom Bonaparte.
Djelo je štampano u velikom broju i prevedeno na 10 jezika. Prihvatano je kao standardno djelo psihologije masa i imalo je znatan utjecaj na Max Webera, koji se izričito poziva na Le Bona. Adolf Hitler je imao neposredno znanje o tom radu. Njegovi govori na sjednicama, dok je pripadao njemačkoj radnoj stranci (DAP, kasnije NSDAP), pokazuju da je bar čuo za tu knjigu. Knjiga je bila citirana u nekoliko njemačkih novina on je koristio te citate.
Znatan utjecaj imalo je i na Sigmunda Freuda koji se veoma intenzovno s tim pozabavio. U svom eseju Psihologija masa i ja analiza (njem. Massenpsychologie und Ich-Analyse) Freud se 1921/22 složio s nekim tezama osim onim o osobinama vođe.
Psihoanalitičar i socijalista Wilhelm Reich ne spominje uopšte Le Bona u svome djelu Psihologija mase u fašizmu (Die Massenpsychologie des Faschismus). Hannah Arendt spominje ga 1951. pohvalno u svom djelu Elementi i porijeklo totalitarizma (njem. Elemente und Ursprünge totaler Herrschaft).
No moderna literatura, koja se bavo naciaolnim socializmom ga uopšte ne spominje. Ekonom Josef Schumpeter citirao ga je djelimično.[1].
Prema Brockhausu, velikom izdavaču literature, današnja nauka je ispravila Le Bonove teze. Posebno u pogledu na vođu s tim da je masa itekako stanju da razlikuje.
Prema Le Bonu rasa se odlikuje kroz psihološke i anatomske osobine. Uz to dolazi i utjecaj prirodne okoline. "Više rase" su, shodno tome, sklone imati određeni broj ljudi s bolje razvijenim mozgovima. Tzv. "niže rase" se odlikuju tome da ja mozak kod svih isto razvijen. Što se više neka rasa razvija utoliko svo pojedini u njoj pokušavaju nadmašiti jedni druge.
Svaki rat je, prema Le Bonu, u svrhi bio rasni rat. "Zasnivanje rase" proizilazi iz "zajedničke duše". To se postiže ukrštavanjem i razmnožavanjem ljudi iz iste okoline u periodu više vjekova.
Ukoliko jedan narod postigne najveći vrh vog postojanja, njegov nestanak je siguran, ukolike se dozvoli utjecaj "stranih faktora". Rase se ne razvijaju prirodnim putem, već vještački pod utjecajem historijskih događaja. Samo "nove rase" se mogu prilagoditi promijenu okoline, "stare rase" su osuđene na propast.[2]
Crnac je prema Le Bonu, zbog "zaostalosti svog mozga", osuđen zauvijek ostati na nivou varvara. U historiji nema dokaza da su crnci išta sami stvorili, naprotiv ako su se miješali s nekom više razvijenom, oni su istu vraćali na nivo varvara.[3]