Iskustvo

Iskustvo se odnosi na događaje svjesnosti uopće, tačnije na percepciju, ili na praktično znanje koje proizvode ovi svjesni procesi. Shvaćeno kao svjestan događaj u najširem smislu, iskustvo uključuje subjekt kojem se prezentiraju različiti predmeti. U tom smislu, viđenje žute ptice na grani predstavlja subjektu objekte "ptica" i "grana", odnos između njih i svojstvo "žuto". Mogu biti uključeni i nestvarni predmeti, što se dešava kada doživljavate halucinacije ili snove. Kada se shvati u ograničenom smislu, samo se čulna svijest računa kao iskustvo. U tom smislu, iskustvo se obično poistovećuje sa percepcijom i suprotstavlja se drugim tipovima svesnih događaja, kao što su razmišljanje ili imaginacija. U malo drugačijem smislu, iskustvo se ne odnosi na same svjesne događaje, već na praktično znanje i poznavanje koje oni proizvode. U tom smislu, važno je da direktan perceptivni kontakt sa spoljašnjim svijetom bude izvor znanja. Dakle, iskusan planinar je neko ko je zaista proživio mnogo planinarenja, a ne neko ko je samo pročitao mnogo knjiga o planinarenju. Ovo je povezano i sa ponavljanjem prošlih poznanstava i sposobnosti naučenim kroz njih.

Mnoge naučne debate o prirodi iskustva fokusiraju se na iskustvo kao svjesni događaj, bilo u širem ili ograničenom smislu. Jedna važna tema u ovoj oblasti je pitanje da li su sva iskustva namjerna, tj. usmjerena su na objekte različite od njih samih. Druga debata se fokusira na pitanje da li postoje nekonceptna iskustva i, ako postoje, kakvu bi ulogu mogla imati u opravdavanju vjerovanja. Neki teoretičari tvrde da su iskustva „transparentna“, što znači da ono što iskustvo doživljava zavisi samo od sadržaja predstavljenih u ovom iskustvu. Drugi teoretičari odbacuju ovu tvrdnju ističući da nije važno samo ono što je predstavljeno, već i kako je predstavljeno.

U akademskoj literaturi raspravlja se o velikom broju tipova iskustava. Perceptivna iskustva, naprimjer, predstavljaju vanjski svijet putem podražaja koje registruju i prenose osjetila. Iskustvo epizodnog pamćenja, s druge strane, uključuje ponovno proživljavanje događaja iz prošlosti. U imaginativnom iskustvu, objekti se predstavljaju bez namjere da pokažu kako stvari zapravo jesu. Iskustvo razmišljanja uključuje mentalne reprezentacije i obradu informacija, u kojima se ideje ili prijedlozi zabavljaju, prosuđuju ili povezuju. Zadovoljstvo se odnosi na iskustvo koje daje dobar osjećaj. Usko je povezano sa emocijskim iskustvom, koje ima dodatne evaluativne, fiziološke i bihevioralne komponente. Raspoloženja su slična emocijama, s jednom ključnom razlikom što im nedostaje specifičan objekat koji se nalazi u emocijama. Svjesne želje uključuju iskustvo želje za nečim. Oni imaju centralnu ulogu u iskustvu djelovanja, u kojem se formiraju namjere, planiraju tokovi akcije i donose se i ostvaruju odluke . Neobično iskustvo odnosi se na rijetka iskustva koja se značajno razlikuju od iskustva u običnom budnom stanju, kao što su religiozno iskustvo, vantjelesno iskustvo ili iskustvo bliske smrti.

O iskustvu se raspravlja u raznim disciplinama. Fenomenologija je nauka o strukturi i sadržaju iskustva. Koristi različite metode, poput epoha ili identične varijacije. Senzorno iskustvo je od posebnog interesa za epistemologiju. Važna tradicijska rasprava u ovoj oblasti tiče se toga da li je svo znanje zasnovano na čulnom iskustvu, kako tvrde empiristi, ili ne, kako tvrde racionalisti. Ovo je usko povezano s ulogom iskustva u nauci, u kojoj se kaže da iskustvo djeluje kao neutralni arbitar između konkurentskih teorija. U metafizici iskustvo je uključeno u problem uma i tijela i teški problem svijesti, a oba pokušavaju da objasne odnos između materije i iskustva. U psihologiji, neki teoretičari smatraju da se svi koncepti uče iz iskustva, dok drugi tvrde da su neki koncepti urođeni.

Definicija

Termin "iskustvo" povezan je sa nizom blisko povezanih značenja, zbog čega se u akademskoj literaturi nalaze različite njegove definicije. Iskustvo se često shvata kao svjestan događaj. Ovo je ponekad ograničeno na određene tipove svijesti, poput percepcija ili čula, kroz koje subjekt postiže znanje o svijetu.^[1] Ali u širem smislu, iskustvo uključuje i druge tipove svjesnih događaja osim percepcije i osjeta.^[2][3] Ovo je slučaj, naprimjer, za iskustvo razmišljanja ili iskustvo sanjanja.^[4] U drugačijem smislu, "iskustvo" se ne odnosi na same svjesne događaje, već na znanje i praktično znanje koje oni nose sa sobom.^[1][5][6] Prema ovom značenju, osoba sa radnim iskustvom ili iskusan planinar je neko ko ima dobro praktično poznavanje dotične oblasti. U tom smislu, iskustvo se ne odnosi na svesni proces, već na rezultat tog procesa.

Riječ "iskustvo" dijeli zajednički latinski korijen s riječju "eksperimentacija".^[7]

Transparentnost

Među teoretičarima iskustva postoji neslaganje oko toga da li je subjektivni karakter iskustva u potpunosti određen njegovim sadržajem. Ova tvrdnja je nazvana „transparentnost iskustva".^[8] U njemu se navodi da kako je proći kroz iskustvo zavisi samo od stavki koje su u njemu predstavljene. To bi značilo da su dva iskustva potpuno slična ako imaju isti sadržaj.^[3][9] Razni filozofi su odbacili ovu tezu, često uz argument da nije važno samo „šta“ je predstavljeno već i „kako“ je predstavljeno. Naprimjer, svojstvo zaobljenosti može se prikazati vizualno, kada se gleda u sferu, ili haptički, kada se sfera dodiruje.^[10] Zagovornici teze o transparentnosti ističu da se razlika između iskustava u ovakvim primjerima može objasniti na nivou sadržaja: jedno iskustvo predstavlja svojstvo vizuelne zaokruženosti, dok drugo predstavlja zaokruženost.^[10] Drugi protivprimjeri uključuju zamagljen vid, gdje se zamućenost vidi kao pogrešna reprezentacija bez predstavljanja samog viđenog objekta kao zamućenog.^[11] Tvrdilo se da samo univerzalije prisutne u iskustvu određuju subjektivni karakter iskustva. S ovog gledišta, dva iskustva koja uključuju različite pojedinosti koje instanciraju potpuno iste univerzalije bila bi subjektivno identična.^[3]

Tipovi iskustva

Percepcija

Perceptivno iskustvo odnosi se na "neposrednu svijest o postojanju stvari izvan nas".^[12][13] Ova reprezentacija spoljašnjeg svijeta dešava se putem stimulansa koje registruju i prenose čula.^[14] Perceptivno iskustvo javlja se u različitim modalitetima koji odgovaraju različitim čulima, npr. kao vizuelna percepcija, auditivna percepcija ili haptička percepcija.^[15] Obično se smatra da su predmeti koji se percipiraju na ovaj način obični materijalni objekti, poput kamenja, cvijeća, mačaka ili aviona koji se predstavljaju kao javni objekti koji postoje neovisno o tome kako ih um percipira.^[12][14] Ovo je u suprotnosti, naprimjer, sa načinom na koji su objekti predstavljeni u imaginativnom iskustvu. Još jedna karakteristika koja se obično pripisuje perceptivnom iskustvu je da se čini da nas ono dovodi u „direktan dodir“ sa objektom koji predstavlja. Dakle, percepator obično nije svjestan kognitivnih procesa počevši od stimulacije osjetilnih organa, nastavljajući u prijenosu ovih informacija u mozak i završavajući obradom informacija koja se tamo događa.^[12][14] Iako je percepcija obično pouzdan izvor informacija za praktična pitanja naših svakodnevnih poslova, ona također može uključivati "lažne informacije" u obliku iluzija i halucinacija.^[12][14] U nekim slučajevima, nepouzdanost percepcije je već naznačena unutar samog iskustva, naprimjer, kada percepator ne uspije identificirati objekt zbog zamućenosti vizija.^[14] Ali takve indikacije se ne nalaze u svim obmanjujućim iskustvima, koja mogu izgledati jednako pouzdana kao i njihovi tačni pandani.^[12]

Ovo je izvor takozvanog "problema percepcije". Sastoji se u činjenici da se do sada pripisivane osobine percepcije čine nespojive jedna s drugom, čineći tako okarakterisanu percepciju nemogućom: u slučaju zabludnih percepcija, percepciji se mogu predstaviti objekti koji ne postoje, što bi bilo nemoguće da su u direktnom kontaktu sa prikazanim objektima.^[12] Predložena su različita rješenja ovog problema. Teorije senzornih podataka, naprimjer, smatraju da mi percipiramo čulne podatke, poput mrlja boja u vizualnoj percepciji, koji postoje čak i u iluzijama.^[16] Oni time poriču da su obične materijalne stvari objekti percepcije.^[17] Disjunktivisti, s druge strane, pokušavaju riješiti problem poricanjem da istinite percepcije i iluzije pripadaju istom tipu iskustva.^[18] Drugi pristupi uključuju adverbijalizam i intencionalizam.^[16][17] Problem s ovim različitim pristupima je u tome što nijedan od njih nije u potpunosti zadovoljavajući jer se čini da svaki od njih protivrječi nekom tipu introspektivnog dokaza o temeljnim karakteristikama perceptivnog iskustva..^[14][17]

U raznim disciplinama

Fenomenologija

Fenomenologija je nauka o strukturi i sadržaju iskustva. Proučava fenomene, tj. pojavu stvari iz perspektive prvog lica.^[2][19] Na ovaj način se istražuje veliki broj iskustava, uključujući percepciju, pamćenje, maštu, misao, želju, emocije i djelovanje.^[20] Prema tradicijskoj fenomenologiji, jedna važna struktura koja se nalazi u svim različitim vrstama iskustva je intencionalnost, što znači da je svo iskustvo „iskustvo nečega“.^[2][19] U tom smislu, iskustvo je uvijek usmjereno na određene objekte pomoću svojih reprezentativnih sadržaja. Iskustva se u značajnom smislu razlikuju od objekata iskustva jer iskustva nisu samo predstavljena, već se kroz njih živi.^[20] Fenomenologija se takođe bavi proučavanjem uslova mogućnosti fenomena koji mogu različito oblikovati iskustvo za različite ljude. Ovi uslovi uključuju utjelovljenje, kulturu, jezik i društveno porijeklo.^[2][19]

Postoje razni različiti oblici fenomenologije, koji koriste različite metode.^[19][20] Centralno za tradicijsku fenomenologiju povezanu sa Edmundom Husserlom je tzv. epoha, koja se takođe naziva zagrada. U njemu istraživač obustavlja svoj sud o vanjskom postojanju doživljenih objekata kako bi se fokusirao isključivo na strukturu samog iskustva, odnosno na to kako su ti objekti predstavljeni.^[19][21] Važan metod za proučavanje sadržaja iskustva naziva se eidetička varijacija. Ona ima za cilj razaznati njihovu suštinu zamišljanjem predmetnog objekta, variranjem njegovih karakteristika i procjenom da li predmet može preživjeti ovu imaginarnu promjenu. Samo one karakteristike koje se ne mogu promijeniti na ovaj način pripadaju suštini objekta.^[22] Hermeneutička fenomenologija, nasuprot tome, daje veći značaj našem postojećem poznavanju iskustva.^[20] Ona pokušava razumjeti kako ovo predrazumijevanje sa sobom donosi različite oblike interpretacije koje oblikuju iskustvo i može unijeti distorzije u njega.^[23][24][25] Neuropfenomenologija, s druge strane, ima za cilj da premosti jaz između perspektive u prvom licu tradicijske fenomenologije i pristupa trećeg lica koji favorizuju prirodne nauke. To se događa traženjem veza između subjektivnog iskustva i objektivnih moždanih procesa, naprimjer, uz pomoć skeniranja mozga.^[20][26][27]

Epistemologija

Iskustvo, kada se shvati u smislu senzacije, od posebnog je interesa u epistemologiji. Znanje zasnovano na ovom obliku iskustva naziva se "empirijsko znanje" ili "znanje a posteriori". Empirizam je teza da je svo znanje empirijsko znanje, tj. da ne postoji znanje koje u konačnici ne počiva na čulnom iskustvu. Tradicijski, ovom stavu se suprotstavljaju racionalisti, koji prihvataju da čulno iskustvo može utemeljiti znanje, ali i omogućiti druge izvore znanja. Naprimjer, neki racionalisti tvrde da ljudi imaju ili urođeno ili intuitivno znanje matematike koje se ne zasniva na generalizacijama zasnovanim na čulnim iskustvima.^[28]

Drugi problem je razumjeti kako je moguće da čulna iskustva opravdaju vjerovanja. Prema jednom gledištu, osjetilna iskustva su sama po sebi slična vjerovanju u smislu da uključuju afirmaciju propozicionih sadržaja. Prema ovom gledištu, viđenje bijelog snijega uključuje, između ostalog, afirmacijski prijedlog "snijeg je bijeli".^[29] Uzimajući u obzir ovu pretpostavku, iskustva mogu opravdati vjerovanja na isti način kao što uvjerenja mogu opravdati druga uvjerenja: jer njihovi propozicijski sadržaji stoje u odgovarajućim logičkim i objašnjavajućim odnosima jedan prema drugom. Ali ova pretpostavka ima mnogo protivnika, koji tvrde da su senzacije nekonceptualne i stoga nepropozicione. S takvog gledišta, afirmacija da je snijeg bijel je već nešto što se dodaje čulnom iskustvu, što samo po sebi možda ne predstavlja mnogo više od predstavljanja mrlje bjeline.^[30] Jedan od problema za ovaj nekonceptualističkom pristupu perceptivnom iskustvu je taj što se suočava sa poteškoćama u objašnjavanju kako čulna iskustva mogu opravdati vjerovanja, kao što ona očigledno čine. Jedan od načina da se izbjegne ovaj problem je poricanje ove pojave držeći se da ona ne opravdavaju uvjerenja, već samo uzrokuju uvjerenja.^[31] U teoriji koherentnosti opravdanja, ova uvjerenja još uvijek mogu biti opravdano, ne zbog iskustava koja su odgovorna za njih, već zbog načina na koji se usklađuju s ostalim uvjerenjima osobe.

Zbog svog odnosa prema opravdanju i znanju, iskustvo igra centralnu ulogu za empirijsku racionalnost.^[3] Da li je racionalno da neko vjeruje u određenu tvrdnju zavisi, između ostalog, od iskustava koje ta osoba ima prethodno.^[32][33] Naprimjer, nastavnik može opravdano vjerovati da će određeni učenik položiti ispit na osnovu nastavnikovog iskustva sa učenikom u učionici. Ali isto vjerovanje ne bi bilo opravdano za stranca koji nema ova iskustva. Racionalnost je u tom smislu relativna u odnosu na iskustvo. Ovo implicira da bi moglo biti racionalno da jedna osoba prihvati određenu tvrdnju, dok druga osoba može racionalno odbiti istu tvrdnju.^[3][32][33]

Nauka

Usko povezana sa ulogom iskustva u epistemologiji je njegova uloga u nauci.^[5] Često se tvrdi da je iskustvo posmatranja centralno za naučne eksperimente. Dokazi dobijeni na ovaj način se zatim koriste za potvrđivanje ili poništavanje naučnih teorija. Na taj način iskustvo djeluje kao neutralni arbitar između suprotstavljenih teorija.^[31][34][35] Naprimjer, astronomska zapažanja Galilea Galileija u vezi sa orbitama planeta korištena su kao dokaz u Kopernikanskoj revoluciji, u kojoj je tradicionalni geocentrični model odbačen u korist heliocentričnog.^[36] Jedan od problema za ovo gledište je da je neophodno da naučni dokazi budu javni i nekontroverzni. Razlog za to je što bi različiti naučnici trebali biti u mogućnosti da dijele iste dokaze kako bi došli do dogovora o tome koja je hipoteza tačna. Ali iskustvo se obično shvata kao privatno mentalno stanje, a ne kao javno vidljiv fenomen, čime se dovodi u pitanje njegova uloga kao naučnog dokaza.^{[1][31][35][37]}

Metafizika

Centralni problem u metafizici je problem uma i tijela. Uključuje pitanje kako zamisliti odnos između tijela i uma.^[38][39] Shvaćen u svom najširem smislu, ne tiče se samo iskustva, već i bilo kojeg oblika uma, uključujući i nesvjesna mentalna stanja.^[39] Ali tvrdi se da iskustvo ovdje ima posebnu važnost jer je često viđeno kao paradigmatski oblik uma.^[40][41] Ideja da za početak postoji "problem" često se vodi unazad do toga koliko se čini da su materija i iskustvo različiti.^[40][42] Fizička svojstva, poput veličine, oblika i težine, su javna i pripisuju se objektima. Iskustva su, s druge strane, privatna i pripisuju se subjektima.^[39] Još jedno važno karakteristično obilježje je da su iskustva namjerna, tj. da su usmjerena na objekte različite od njih samih. Ali uprkos tim razlikama, tijelo i um izgledaju da međusobno uzročno komuniciraju, što se naziva psiho-fizička uzročnost.^[43][44] Ovo se odnosi i na način na koji fizički događaji, kao što je kamen koji pada na nečiju nogu, izazivaju iskustva, poput oštre boli, i kako iskustva, poput namjere da se zaustavi bol, uzrokuju fizičke događaje, kao što je izvlačenje stopala ispod stijene.^[44]

Predstavljena su različita rješenja problema uma i tijela.^[45] Dualizam je tradicijski važan pristup. On kaže da tijela i umovi pripadaju različitim ontološkim kategorijama i da postoje nezavisno jedan od drugog.^[39][46] Centralni problem za dualiste je da daju uvjerljivo objašnjenje o tome kako je njihova interakcija moguća ili zašto se čini da djeluju. Monisti, s druge strane, poriču ovaj tip ontološke bifurkacije.^[47] Umjesto toga, oni tvrde da, na najosnovnijem nivou, postoji samo jedna vrsta entiteta. Prema materijalizmu, sve je na kraju materijalno. Prema ovom mišljenju, umovi ili ne postoje ili postoje kao materijalni aspekti tijela.^[48] Prema idealizmu, sve je na kraju mentalno. Prema ovom mišljenju, materijalni objekti postoje samo u obliku ideja i stoga zavise od iskustva i drugih mentalnih stanja.^[49] Monisti se suočavaju s problemom objašnjenja kako dva tipa entiteta koji izgledaju toliko različiti mogu pripadati istoj ontološkoj kategoriji.^[40][42]

Teški problem svijesti je usko povezano pitanje. Bavi se objašnjenjem zašto su neki fizički događaji, kao što su moždani procesi, praćeni svjesnim iskustvom, tj. da se podvrgavanje njima osjeća na određeni način subjektu.<.^[50][51][52] Ovo je posebno relevantno iz perspektive prirodnih nauka jer se čini da je moguće, barem u principu, objasniti ljudsko ponašanje i spoznaju bez pozivanja na iskustvo. Takvo objašnjenje se može dogoditi u odnosu na obradu informacija u obliku električnih signala. U tom smislu, teški problem svijesti ukazuje na razjašnjavajući jaz između fizičkog svijeta i svjesnog iskustva.^[50][51][52] Postoji značajno preklapanje između rješenja predloženih za problem uma i tijela i rješenja predloženih za teški problem svijesti.^[39][50]

Psihologija

Još jedno neslaganje između empirista i racionalista, osim njihovog epistemološkog spora, tiče se uloge iskustva u formiranju koncepata.^[28] Koncepti su opći pojmovi koji čine temeljne gradivne blokove misli. Neki empiristi smatraju da se svi koncepti uče iz iskustva. Ovo se ponekad objašnjava tvrdnjom da koncepti samo predstavljaju generalizacije, apstrakcije ili kopije originalnog sadržaja iskustva.^[3] Logički empiristi, naprimjer, koristili su ovu ideju u nastojanju da smanje sadržaj svih empirijske propozicije protokolarnih rečenica koje ne bilježe ništa osim neposrednih iskustava naučnika.^[1][53][54] Ova ideja je uvjerljiva za neke koncepte, poput koncepta "crvenog" ili "pasa", za koje se čini da se stiču iskustvom sa svojim primjerima. Ali kontroverzno je da li je to tačno za sve koncepte.^[1] Immanuel Kant, naprimjer, brani racionalističku poziciju držeći da iskustvo zahtijeva određene koncepte tako osnovne da to ne bi bilo moguće bez njih. Ovi pojmovi, takozvane kategorije, ne mogu se steći iskustvom jer su oni „uslovi mogućnosti iskustva“, prema Kantu.^[55][56][57]

Također pogledajte

Portal Filozofija

• Korisničko iskustvo
• Empirizam
• Ekonomija iskustva
• Iskustveno obrazovanje
• Iskustveni marketing
• Ideastezija
• Percepcija
• Uzbuđenje
• Mudrost#Konfucijanizam
  • Refleksija
  • Imitacija

Reference

1. Borchert, Donald (2006). "Experience". Macmillan Encyclopedia of Philosophy, 2nd Edition. Macmillan.
2. Smith, David Woodruff (2018). "Phenomenology: 1. What is Phenomenology?". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 20. 9. 2021.
3. Gupta, Anil (2012). "An Account of Conscious Experience". Analytic Philosophy. 53 (1): 1–29. doi:10.1111/j.2153-960X.2012.00545.x.
4. Jorba, Marta (2010). "Is There a Specific Experience of Thinking?". Theoria: An International Journal for Theory, History and Foundations of Science. 25 (2): 187–196.
5. Masiello, R. J. "Experience". New Catholic Encyclopedia.
6. Mittelstraß, Jürgen (2005). "Erfahrung". Enzyklopädie Philosophie und Wissenschaftstheorie. Metzler. Arhivirano s originala, 20. 10. 2021. Pristupljeno 2. 8. 2022.
7. "Experience". Merriam-Webster. Pristupljeno 16. 7. 2020.
8. Siewert, Charles (2004). "Is Experience Transparent?". Philosophical Studies. 117 (1/2): 15–41. doi:10.1023/B:PHIL.0000014523.89489.59. ISSN 0031-8116. JSTOR 4321434. S2CID 170961261.
9. Chediak, Karla (2016). "Intentionalism and the Problem of the Object of Perception". Trans/Form/Ação. 39 (2): 87–100. doi:10.1590/S0101-31732016000200005.
10. Mitchell, Jonathan (12. 9. 2020). "Another Look at Mode Intentionalism". Erkenntnis (jezik: engleski). doi:10.1007/s10670-020-00314-4. ISSN 1572-8420.
11. Pace, Michael (2007). "Blurred Vision and the Transparency of Experience". Pacific Philosophical Quarterly. 88 (3): 328–354. doi:10.1111/j.1468-0114.2007.00296.x.
12. Crane, Tim; French, Craig (2021). "The Problem of Perception: 1. Our Ordinary Conception of Perceptual Experience". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 2. 10. 2021.
13. Silins, Nicholas (2019). "Perceptual Experience and Perceptual Justification". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 13. 10. 2021.
14. Hirst, R. "Encyclopedia of Philosophy: Perception".
15. Stokes, Dustin; Matthen, Mohan; Biggs, Stephen (2014). "Sorting the senses". Perception and Its Modalities. Oxford University Press.
16. Coates, Paul. "Sense-Data". Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 2. 10. 2021.
17. Crane, Tim; French, Craig (2021). "The Problem of Perception: 3. Theories of Experience". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 2. 10. 2021.
18. Fish, William. "Disjunctivism". Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 2. 10. 2021.
19. Smith, Joel. "Phenomenology". Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 10. 10. 2021.
20. Smith, David Woodruff (2018). "Phenomenology: 2. The Discipline of Phenomenology". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 10. 10. 2021.
21. Beyer, Christian (2020). "Edmund Husserl: 5. The phenomenological epoché". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 10. 10. 2021.
22. Drummond, John J. (2009). "Eidetic variation". Historical Dictionary of Husserl's Philosophy. Scarecrow Press.
23. Laverty, Susann M. (1. 9. 2003). "Hermeneutic Phenomenology and Phenomenology: A Comparison of Historical and Methodological Considerations". International Journal of Qualitative Methods (jezik: engleski). 2 (3): 21–35. doi:10.1177/160940690300200303. ISSN 1609-4069. S2CID 145728698.
24. George, Theodore (2021). "Hermeneutics: 1. Interpretive Experience". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 10. 10. 2021.
25. Sammel, Ali (1. 1. 2003). "An Invitation to Dialogue: Gadamer, Hermeneutic Phenomenology, and Critical Environmental Education". Canadian Journal of Environmental Education (CJEE). 8 (1): 155–168. ISSN 1205-5352.
26. Bockelman, Patricia; Reinerman-Jones, Lauren; Gallagher, Shaun (2013). "Methodological lessons in neurophenomenology: Review of a baseline study and recommendations for research approaches". Frontiers in Human Neuroscience. 7: 608. doi:10.3389/fnhum.2013.00608. ISSN 1662-5161. PMC 3794193. PMID 24133430.
27. Berkovich-Ohana, Aviva; Dor-Ziderman, Yair; Trautwein, Fynn-Mathis; Schweitzer, Yoav; Nave, Ohad; Fulder, Stephen; Ataria, Yochai (2020). "The Hitchhiker's Guide to Neurophenomenology – The Case of Studying Self Boundaries With Meditators". Frontiers in Psychology. 11: 1680. doi:10.3389/fpsyg.2020.01680. ISSN 1664-1078. PMC 7385412. PMID 32793056.
28. Markie, Peter; Folescu, M. (2021). "Rationalism vs. Empiricism". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 21. 9. 2021.
29. Oppy, Graham. "Propositional attitudes". Routledge Encyclopedia of Philosophy (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 9. 2021.
30. Balog, Katalin (2009). "Jerry Fodor on Non-Conceptual Content". Synthese. 167 (3): 311–320. doi:10.1007/s11229-009-9585-x. S2CID 18583257.
31. DiFate, Victor. "Evidence". Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 11. 6. 2021.
32. Audi, Robert (2003). "Précis of the Architecture of Reason". Philosophy and Phenomenological Research. 67 (1): 177–180. doi:10.1111/j.1933-1592.2003.tb00031.x.
33. Rescher, Nicholas (1988). "10. The Universality of the Rational". Rationality: A Philosophical Inquiry Into the Nature and the Rationale of Reason. Oxford University Press.
34. Crupi, Vincenzo (2021). "Confirmation". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 13. 6. 2021.
35. Kelly, Thomas (2016). "Evidence". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 11. 6. 2021.
36. "Copernican Revolution". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 9. 2021.
37. Gage, Logan Paul (2014). "1. Introduction: Two Rival Conceptions of Evidence". Objectivity and Subjectivity in Epistemology: A Defense of the Phenomenal Conception of Evidence (PhD Thesis). Baylor University.
38. Borchert, Donald (2006). "Mind-Body Problem". Macmillan Encyclopedia of Philosophy, 2nd Edition. Macmillan.
39. Robinson, Howard (2020). "Dualism: 1.1 The Mind-Body Problem". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 11. 10. 2021.
40. Pernu, Tuomas K. (2017). "The Five Marks of the Mental". Frontiers in Psychology (jezik: English). 8: 1084. doi:10.3389/fpsyg.2017.01084. ISSN 1664-1078. PMC 5500963. PMID 28736537.
41. Bourget, David; Mendelovici, Angela (2019). "Phenomenal Intentionality: 2. The phenomenal intentionality theory". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 11. 10. 2021.
42. Kim, Jaegwon (2006). "1. Introduction". Philosophy of Mind (Second izd.). Boulder: Westview Press.
43. Lowe, E. J. (1992). "The Problem of Psychophysical Causation". Australasian Journal of Philosophy. 70 (3): 263–76. doi:10.1080/00048409212345161.
44. Robb, David; Heil, John (2021). "Mental Causation". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 11. 10. 2021.
45. "Philosophy of mind - Traditional metaphysical positions". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 10. 2021.
46. Calef, Scott. "Dualism and Mind". Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 12. 10. 2021.
47. Schaffer, Jonathan (2018). "Monism". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 12. 10. 2021.
48. "Materialism". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 10. 2021.
49. Guyer, Paul; Horstmann, Rolf-Peter (2021). "Idealism: 1. Introduction". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University. Pristupljeno 12. 10. 2021.
50. Weisberg, Josh. "Hard Problem of Consciousness". Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 11. 10. 2021.
51. Vasilyev, Vadim V. (2009). ""The Hard Problem of Consciousness" and Two Arguments for Interactionism". Faith and Philosophy. 26 (5): 514–526. doi:10.5840/faithphil200926552.
52. McClelland, Tom (2017). "The Problem of Consciousness: Easy, Hard or Tricky?". Topoi. 36 (1): 17–30. doi:10.1007/s11245-014-9257-4. S2CID 145287229.
53. Uebel, Thomas (2. 11. 2015). Empiricism at the Crossroads: The Vienna Circle's Protocol-Sentence Debate Revisited (jezik: engleski). Open Court. ISBN 978-0-8126-9929-6.
54. "Logical positivism". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 9. 2021.
55. Piché, Claude (2016). "Kant on the "Conditions of the Possibility" of Experience". Transcendental Inquiry: Its History, Methods and Critiques (PDF) (jezik: engleski). Springer International Publishing. str. 1–20. ISBN 978-3-319-40715-9.
56. Thomasson, Amie (2019). "Categories". The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University.
57. Wardy, Robert. "Categories". Routledge Encyclopedia of Philosophy (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 9. 2021.

Šablon:Filozofske teme Šablon:Metafizika Šablon:Svijest