Ivo Josipović

Ivo Josipović
3. Predsjednik Hrvatske
Vrijeme na dužnosti
19. februar 2010 – 18. februar 2015.
PrethodnikStjepan Mesić
NasljednikKolinda Grabar-Kitarović
Lični podaci
Rođenje (1957-08-28) 28. august 1957 (67 godina)
Zagreb, FNRJ
Politička strankaSocijaldemokratska partija Hrvatske
Djeca1
ObrazovanjeUniverzitet u Zagrebu
Potpis
Veb-sajtSlužbena stranica

Ivo Josipović (Zagreb, 28. augusta 1957.) jeste hrvatski političar, treći po redu predsjednik Hrvatske, Univerzitetski profesor i kompozitor. Izabran je 2010. za trećeg predsjednika Hrvatske. Na mjestu predsjednika zamijenila ga je Kolinda Grabar-Kitarović 2015. Jedan je od osnivača političke stranke lijevog centra "Naprijed Hrvatska - progresivni savez". [1]

Politička karijera

[uredi | uredi izvor]

Član je SKH-a od 1980. godine i učestvovao je u njegovoj transformaciji tokom demokratskih promjena. Godine 1994. napušta politiku te se u potpunosti posvećuje pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. godine se vraća u politiku, postaje nezavisni zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru [2] i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U mandatu od 2005. bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. 2007. godine ponovno je izabran u Hrvatski sabor. U Saboru je radio u odborima za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sistem te bio član Komisije za odlučivanje o sukobu interesa.

Predsjednički izbori

[uredi | uredi izvor]

Kandidaturu za predsjednika republike u ime SDP-a osvojio je 12. jula 2009. na unutarstranačkim izborima pobijedivši protivkandidata Ljubu Jurčića sa rezultatom 65%-35%.[3][4] U anketama uoči prvog kruga izbora za predsjednika države 2009. je uvjerljivo vodio, te je, 27. decembra 2009., i dobio najviše glasova (32,42%), te je zajedno s Milanom Bandićem, koji je kao nezavisni kandidat bio na drugom mjestu (14,83%), izborio ulaz u drugi krug.

U drugom krugu izbora, 10. januara 2010., Josipović je izabran za trećeg hrvatskog predsjednika s osvojenih 60,26% glasova.[5]

Predsjednički mandat

[uredi | uredi izvor]
Josipović sa hrvatskim članom predsjedništva Bosne i Hercegovine Draganom Čovićem 2014.

Prvi grad koji je posjetio kao novoizabrani predsjednik bio je Zadar, 22. januara.[6][7] Tom prilikom je bio na obilježavanju "akcije Maslenica".[7] 23. januara posjetio je Sinj. U razgovoru sa alkarima izrazio mogućnost da Predsjednik Republike opet bude pokrovitelj Alke.[8]

Ceremonija svečane predsjedničke zakletve održala se 18. februara 2010. na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a na dužnost je stupio u ponoć 19. februara.[9]

Kritike

[uredi | uredi izvor]

Andrija Hebrang je upozorio da Josipović svojim izjavama u Sarajevu, 14. i 15. aprila 2010. uvodi Hrvatsku u „red svjetskih agresora.“[10] Naime, Josipović se za vrijeme službene posjete Bosni i Hercegovini izvinio za pokušaje Hrvatske da podijeli BiH tokom rata u Bosni i Hercegovini. Također se u toj državi poklonio žrtvama masakra u Ahmićima i pokolja u Križančevom Selu.

Citati

[uredi | uredi izvor]

Vrijeme je da se prestane baviti ustašama i partizanima, da se prestane pitati ko je gdje bio 1941, 1971. i 1991. Pitajmo se gdje ćemo biti 2021.

Ono što je ključno je promjena odnosa prema investicijama i privredi, ali i odnos rada i kapitala. Danas, posebno u privatnom sektoru, radnici su prilično na vjetrometini, nezaštićeni.

Pravna i muzička karijera

[uredi | uredi izvor]

Godine 1980. je završio studij prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, a zatim studij komponovanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Stanko Horvat, 1983.). Autor je šezdesetak naučnih i stručnih radova s područja krivičnog i međunarodnog krivičnog prava, te saradnik u više zakonskih projekata. Vanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inostranim fakultetima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima (suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu) i učestvovao na više međunarodnih konferencija.

Nagrade i priznanja na polju muzike

[uredi | uredi izvor]
  • Nagrada Rektora Univerziteta u Zagrebu (najbolji student na Pravnom fakultetu, 1978.)[11]
  • Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za kompozicije "Varijacije za glasovir " i "Passacaglia za gudače" (1981.)[11]
  • Nagrada Evropske radijske unije (EBU) za kompoziciju "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
  • Prva nagrada žirija i prva nagrada publike na Međunarodnom takmičenju Muzičke omladine za kompoziciju "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
  • Nagrada Pajo Kolarić za kompoziciju "Drmeš za Pendereckog" (1987.)[11]
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)[11]
  • Diskografska nagrada Porin za kompoziciju "Samba da camera", za gudački orkestar (1999.)[11]
  • Diskografska nagrada "Porin" za kompoziciju "Hiljadu lotosa", za mješoviti hor i instrumentalni ansambl (2000.)[11]
  • Nagrada Ministarstva kulture RH za muzičko stvaralaštvo, za kompoziciju "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]
  • Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva kompozitora za kompoziciju "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]

Ostala priznanja i nagrade

[uredi | uredi izvor]

Čitaoci i uredništvo banjalučkih Nezavisnih novina proglasili su Ivu Josipovića osobom godine.[12][13]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Josipović je porijeklom iz Baške Vode odakle su se njegovi roditelji Ante i Milica doselili u Zagreb.[14] Oženjen je Tatjanom Josipović, univerzitetskom profesoricom prava[15], s kojom ima kćerku Lanu.[15]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ivo Josipović osniva novu stranku Arhivirano 6. 3. 2016. na Wayback Machine pristupljeno 31. maja 2015.
  2. ^ "Stranice Hrvatskog sabora - Zastupnici 5. saziva Hrvatskoga sabora". Arhivirano s originala, 19. 2. 2015. Pristupljeno 29. 12. 2011.
  3. ^ http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=79982[mrtav link]
  4. ^ http://www.voanews.com/croatian/archive/2009-07/2009-07-12-voa7.cfm[mrtav link]
  5. ^ "Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske - Potpuni službeni rezultati izbora za predsjednika Republike Hrvatske - 2. krug". Arhivirano s originala, 14. 1. 2010. Pristupljeno 29. 12. 2011.
  6. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 12. 3. 2012. Pristupljeno 29. 12. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 11. 2013. Pristupljeno 29. 12. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. ^ http://www.sbiportal.hr/slavonski-brod/rss/44035[mrtav link]
  9. ^ "Ivo Josipović prisegnuo!, www.jutranji.hr". Arhivirano s originala, 21. 2. 2010. Pristupljeno 29. 12. 2011.
  10. ^ Jarić Dauenhauer, Nenad. »Hebrang: Josipović je Hrvatsku uveo u red svjetskih agresora!« // Jutarnji list, četvrtak, 15. aprila 2010., URL: http://www.jutarnji.hr Arhivirano 17. 4. 2010. na Wayback Machine ISSN 1331-5692
  11. ^ a b c d e f g h i j "Stranice Hrvatskog društva skladatelja". Arhivirano s originala, 27. 6. 2007. Pristupljeno 29. 12. 2011.
  12. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 14. 11. 2011. Pristupljeno 29. 12. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  13. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 24. 12. 2010. Pristupljeno 29. 12. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  14. ^ Članak u Slobodnoj Dalmaciji od 24. aprila 2009.[mrtav link]
  15. ^ a b "Biografija I. Josipovića na službenim stranicama". Arhivirano s originala, 18. 3. 2011. Pristupljeno 29. 12. 2011.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Ivo Josipović