José Raúl Capablanca

José Raúl Capablanca
Država Kuba
Rođenje19. novembar 1888.
Havana, Kuba
Smrt8. mart 1942.
New York, SAD
Titulavelemajstor
Svjetski šampion1921–1927.
Najveći ELO rejting2877 (maj 1921)

José Raúl Capablanca y Graupera bio je kubanski šahist i treći svjetski šahovski prvak. Pored šaha, bavio se i publicistikom. Autor je i nekoliko šahovskih knjiga, a od 1912. do 1915. izdaje šahovski magazin u Havani. U septembru 1913. Capablanca se zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova Kube. Njegova misija je bila da posjećuje glavne gradove Evrope i da, igrajući šah i pobjeđujući, proslavi Kubu. Od oktobra 1913. do marta 1914. odlazi u London, Pariz, Berlin, Varšavu, Rigu, Lenjingrad, Moskvu, Kijev i Beč. U ovim, ali i drugim gradovima demonstrirao je svoje zadivljujuće igranje simultanki, uvijek pred mnogo posmatrača. Igrao je 24 serije protiv nekih od najboljih majstora Evrope: Aljehin, Bernstein, Bogoljubov, Nimzovitsch, Réti, Tartakower i drugi. Decembra 1921. oženio se Glorijom Simoni Betancourt. Dobili su sina, José Raúla mlađeg (1923), i kćer Gloriju (1925).

Šahovski počeci

[uredi | uredi izvor]

Capablanca je naučio igrati šah sa 4 godine gledajući igru svog oca. U petoj godini učlanio se u Havana Chess Club, gdje ga vodeći šahisti kluba nisu mogli pobijediti nakon razmjene kraljica. Godine 1901, kad je tek napunio 13 godina, pobijedio je kubanskog nacionalnog prvaka, Juana Corza, rezultatom od 4 pobjede, 3 poraza i 6 remija.

Obrazovao se u SAD-u, gdje je studirao inženjerstvo na Univerzitetu Columbia. 1908. otac mu je uskratio finansijsku podršku jer je više igrao šah nego što je učio. Tada je odlučio da se izdržava igrajući šah. U slobodnom vremenu igrao je šah u šahovskom klubu Manhatttan u New Yorku, gdje je 1909, kad je imao 20 godina, ostvario senzacionalnu pobjedu u meču s američkim prvakom, Frankom Marshallom, u kojem je ostvario 8 pobjeda, 1 poraz i 14 remija. Samo 2 godine ranije Marshall je igrao protiv Laskera za titulu svjetskog prvaka i izgubio. Poslije ove pobjede igrao je simultanke (od 720 partija 686 je pobijedio, 20 remizirao, a 14 izgubio).

Brzi uspon

[uredi | uredi izvor]

Nakon tog meča Marshall je insistirao da Capablanca učestvuje na turniru u San Sebastiánu (Španija) 1911. To je bio jedan od najjačih turnira tog vremena, na kojem su nastupili svi vodeći svjetski šahisti osim svjetskog prvaka, Emanuela Laskera. Na početku turnira Osip Bernštejn i Aron Nimzowitsch zamjerali su učestvovanje Capablanki jer dotad nije osvojio nijedan značajan turnir. Međutim, nakon što je Capablanca dobio prvu partiju protiv Bernštejna, čime je osvojio i turnirsku nagradu za briljantnost, Bernštejn je potvrdio da je Capablanca veoma talentiran i rekao da se ne bi iznenadio ako osvoji turnir. Nimzowitsch se uvrijedio kad je Capablanca prokomentirao, gledajući ga kako igra jednu blic-partiju, da bi nedokazani šahisti trebali držati jezik za zubima u prisutnosti boljih. Capablanca je ubrzo izazvao Nimzowitscha na seriju blic-partija, koje je s lahkoćom dobio. Okupljeni šahisti zaključili su da Capablanki nema ravnog u brzopoteznom šahu. Na kraju turnira Capablanca je zapanjio šahovski svijet zauzevši 1. mjesto u San Sebastiánu rezultatom od 6 pobjeda i 1 porazom, završivši tako ispred Rubinsteina, Schlechtera i Tarrascha.

Na velikom turniru 1914. u Sankt Peterburgu, uz prisustvo većine svjetskih šahista (osim onih iz Austro-Ugarske), Capablanca je prvi put odigrao partiju protiv velikog Laskera. Capablanca je poveo za 1,5 bodova u preliminarnoj rundi i natjerao Laskera da se grčevito bori za remi. Ponovo je osvojio nagradu za briljantnost partijom protiv Bernštejna i ostvario veoma cijenjene pobjede protiv Janowskog, Nimzowitscha i Aljehina. No ipak, Capablanca je zbog Laskerovog povratka u drugom dijelu takmičenja završio samo kao drugi s rezultatom od 13 bodova, dok je Lasker imao 13.5, ali ipak ispred trećeplasiranog Aljehina. Zanimljivo, u finalnom dijelu turnira Capablanca gubi i od Tarrascha i od Laskera u istoj varijanti Španske partije, što se moglo pripisati samo nemaru jer je bio šahist koji se nije bavio analizama (slobodno vrijeme provodio je igrajući bridž, bilijar i slično). Nakon turnira ruski car Nikola II proglasio je 5 dobitnika nagrada (Lasker, Capablanca, Aljehin, Tarrasch, Marshall) za šahovske velemajstore. Iste godine Capablanca je odigrao prvi meč u historiji po ubrzanom tempu protiv Laskera u Berlinu. Pobjednik je dobio tada ogromnih 100 DEM. Meč se igrao u 10 partija, a svaka je trajala po 45 minuta. Završen je rezultatom 6,5-3,5 za Kubanca.

Meč s Laskerom za titulu svjetskog prvaka

[uredi | uredi izvor]

Prvi svjetski rat prekinuo je šahovske aktivnosti u Evropi. Poslije rata Lasker nije bio spreman za šah. Njegovi napori da osigura finansijsku sigurnost igrajući šah nisu rezultirali uspjehom. Iz tih razloga složio se da brani titulu protiv Capablanke 1920, ali je predao titulu izazivaču jer je bio bolestan. Rekao je Capablanki: "Stekli ste titulu bez igre, ali ste je zaslužili zbog Vašeg briljantnog igranja šaha."

Bilo je pritisaka od šahovskog svijeta na Laskera da ipak igra s Capablankom i kad je Capablanca našao sponzore na Kubi, koji su bili spremni finansirati meč sa 25.000 dolara, po pola svakom učesniku, bez obzira na krajnji ishod meča, Lasker je prihvatio. Održao je obećanje i pošto je predao titulu šampiona, bio je taj koji je izazvao Capablanku. Meč se održao u Havani 1921, ali je bio veliko razočarenje za šahovske zaljubljenike. Iako je bilo planirano 30 partija, meč je trajao samo 14, u kojem je Lasker izgubio 4 partije, nijednu nije dobio, uz 10 remija (+4 -0 =10). Predao je meč zbog narušenog zdravlja. Capablanca je tada postao novi svjetski prvak, zadržavši titulu do 1927. Taj podvig (osvajanje titule svjetskog prvaka bez izgubljenog susreta) nije se ponovio gotovo 80 godina, sve dok Vladimir Kramnik 2000. nije pobijedio Garija Kasparova +2 -0 =13.

Svjetski prvak

[uredi | uredi izvor]

Novi svjetski prvak imao je prevlast na velikom turniru u Londonu 1922. Porastao je broj svjetski jakih šahista. Na spomenutom turniru Capablanca je bio uvjerljivo najbolji, osvojivši prvo mjesto s 1,5 bodova više od najbližeg pratitelja Aljehina. Skor koji je ostvario na turniru bio je 11 pobjeda, 4 remija i nijedan poraz. Poslije Aljehina, najviše bodova na turniru imali su Vidmar, Rubinstein i Bogoljubov.

Capablanca i Lasker u Moskvi 1925.

1924. održan je turnir u New Yorku. Ovaj turnir izdvaja se time što je na njemu Capablanca doživio jedan poraz, prvi nakon punih 8 godina (posljednji put Capablanca je izgubio partiju 1916. protiv Oscara Chajesa. Rezultat koji je ostvario na turniru u New Yorku bio je +10 =9 -1. Završio je kao drugi, iza Laskera, ali ispred Aljehina. Ipak, treba napomenuti i to da je Capablanca pobijedio Laskera u međusobnom susretu.

1925. održan je turnir u Moskvi, gdje su se desila, za Capablancu, 2 zanimljiva događaja. Prvi je bio za vrijeme simultanki, gdje je Capablanca dobio sve partije osim jedne, u kojoj je remizirao, i to protiv 12-godišnjeg dječaka, kome je na kraju meča rekao: "Jednog dana postat ćeš prvak!" To dijete bio je Mihail Botvinik. 13 godina kasnije Botvinik nije samo pobijedio Capablancu već i postao svjetski prvak. U jednom trenutku za vrijeme turnira Capablankina prelijepa žena ušla je u salu i on se očito toliko zaljubio da je previdio da mu je skakač napadnut od protivničkog pješaka. Izgubio je i skakača i partiju.

Ustanovljavanje prvih pravila za igranje meča za svjetskog prvaka

[uredi | uredi izvor]

U to vrijeme u šahovskoj historiji bio je značajan broj vrhunskih šahista koji nisu mogli igrati za titulu prvaka svijeta jer Capablanca nije želio igrati, a nisu postojala ni pravila koja bi ga na to obavezivala. U Londonu 1922. najveći šahisti tog toba - Aljehin, Bogoljubov, Maróczy, Réti, Rubinstein, Tartakower i Vidmar - sastali su se da diskutiraju o pravilima za igranje za titulu prvaka svijeta. Između ostalog, jedan od uvjeta, koji je nametnuo Capablanca, bio je da izazivač osigura nagradu za pobjednika od najmanje 10.000 dolara.

Sljedećih godina Rubinstein i Nimzowitsch izazivaju Capablanku, ali nisu uspjeli osigurati neophodnih 10.000 dolara. Aljehin uspijeva naći sponzore, grupu argentinskih biznismena, i izaziva Capablanku. Tada Capablanka postavlja drugi uvjet: ako Aljehin želi biti izazivač, mora igrati na turniru u New Yorku. Pobjednik ovog turnira igrat će s Capablankom za titulu prvaka svijeta. Aljehin je ovo shvatio kao poniženje, ali zbog velkog truda da pronađe sponzore, ipak je prihvatio. Capablanca sada nije imao kud. Izabrao je igrače za ovaj turnir koji protiv njega nisu osvojili nijedan poen. To su bili Nimzowitsch, Vidmar, Spielmann i Marshall. Igrajući po 4 meča protiv svakog protivnika, Capablanca je ostvario 8 pobjeda i 12 remija, pobijedivši Aljehina, Vidmara i Spielmanna 2.5-1.5, Nimzowitscha 3-1 i Marshalla 3,5-0,5. Osvojio je uvjerljivo 1. mjesto, sa čak 2,5 bodova ispred Aljehina.

Gubitak titule u meču s Aljehinom

[uredi | uredi izvor]
Slijeva nadesno: Aljehin, sudija dr. Carlos Augusto Querencio i Capablanca tokom meča za titulu svjetskog prvaka u Buenos Airesu 1927.

Možda se zbog lahko dobijenog turnira u New Yorku Capablanca prepustio samozadovoljstvu. Postao je previše siguran u sebe, potcjenjujući pritom Aljehina u predstojećem susretu za naslov svjetskog prvaka. Meč za prvaka svijeta održao se u Buenos Airesu 1927. Prvi koji ostvari 6 pobjeda postaje svjetski prvak. Ovaj meč bio je najduži koji je dotad viđen: nakon 34 partije i 73 dana na kraju je Aljehin ostvario skor od 6 pobjeda uz 3 poraza, što mu je osiguralo titulu.

Netrpeljivost između Aljehina i Capablanke

[uredi | uredi izvor]

Aljehin je otada očito počeo izbjegavati mečeve protiv Capablanke. Nije se pojavljivao na turnirima na kojima je učestvovao Capablanca. Nije prihvatao izazove od njega. U Amsterdamu 1931. pobjeđuje Euwea rezultatom +2 -0 =8. Nakon što je 1935. Aljehin izgubio titulu od Euwea nije mogao odbiti pojavljivanje na jakom turniru u Nottinghamu, na kojem je učestvovao i Capablanca. Capablanca je konačno dobio priliku zaigrati protiv njega i trijumfirao je u obje partije.

Lično neprijateljstvo između Aljehina i Capablanke kulminiralo je odbijanjem Aljehina da igra na istom turniru sa starim rivalom. Na turniru u Nottinghamu 1936. sjedili su u isto vrijeme za šahovskom tablom ne više od nekoliko sekundi. Svaki od igrača odigrao bi potez i odlazio od stola sve do sljedećeg poteza. Za vrijeme turnira AVRO 1938. Capablanca je pretrpio prvi lakši moždani udar, zbog čega je završio na pretposljednjem mjestu. Keres, Aljehin i Botvinik ubilježili su pobjede protiv Kubanca i to su im jedine pobjede na turnirima protiv Capablanke.

Capablanca je umro od srčanog udara u ŠK Manhattan 8. 3. 1942. (Inače je dugo imao problema s visokim krvnim pritiskom.) Četiri godine kasnije umro je i Aljehin. Tada je pronađen Aljehinov rukopis s najboljim partijama Capablanke. U uvodu je napisao: "Njegovom smrću izgubili smo šahovskog genija kakvog više nikada nećemo vidjeti."

Nakon gubitka titule

[uredi | uredi izvor]

Otkad je izgubio naslov svjetskog prvaka, Capablanca je osvojio još nekoliko značajnih turnira. Godinu dana nakon izgubljene titule svjetskog prvaka osvojio je 1. mjesto na turniru u Berlinu. 1929. osvaja turnire u Budimpešti i Barceloni, a 1931. turnir u New Yorku. Na turniru u Nottinghamu 1936. ("Turnir petorice prvaka svijeta", kako su ga nazivali zbog broja svjetskih prvaka koji su učestvovali) pobjeđuje ispred igrača poput Botvinika, Euwea (tadašnjeg svjetskog prvaka), Finea, Reshevskyja, Aljehina i Flohra, a na turniru u Moskvi iste godine pobjeđuje s 13 bodova ispred Botvinika (12) i Flohra (9,5). Posljednje ozbiljno Capablankino takmičenje bila je Šahovska olimpijada u Buenos Airesu iste godine, gdje je igrao na prvoj tabli za Kubu. Ostvario je najbolji skor sa 6 pobjeda i 4 remija.

Po nekim kalkulacijama, Capablankin rejting bio bi 2725.

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]
  • Capablanca nikad nije otvorio nijednu šahovsku knjigu niti učio šahovska otvaranja. To što je postao svjetski prvak uprkos toj činjenici čini ga vjerovatno i najvećim prirodnim šahovskim talentom koji je ikad živio.
  • Učestvovao je na 29 velikih turnira uz izvanredan učinak - osvojio je 15 prvih i 9 drugih mjesta.
  • U mečevima od 1909. do 1939. ostvario je +318 =249 -34. Nijedan drugi majstor nije doživio tako mali broj poraza. Spektakularno, nije izgubio nijedan meč od 1916. do 1924, zbog čega je prozvan "šahovskom mašinom".
  • Capablankin međusobni omjer protiv vodećih igrača njegovog vremena:
    • Marshall: +20 -2 =28
    • Lasker: +6 -2 =16
    • Aljehin: +9 -7 =33
    • Spielmann: +2 -2 =8
    • Keres: +0 -1 =5.

Iz ovoga se vidi da je samo Keres imao pozitivan rezultat protiv Capablanke, ostvaren na turniru AVRO 1938, kad je Capablanca imao 50, a Keres 22 godine.

Izabrane partije

[uredi | uredi izvor]

Djela

[uredi | uredi izvor]
  • My Chess Career (Moja šahovska karijera), autobiografija, 1920.
  • Chess Fundamentals (Osnove šaha), 1921; zanimljivo je da su britanski kritičari kritizirali njegovo prvo djelo My Chess Career jer su se u njemu mogle naći samo njegove pobjede; kao reakciju na to Capablanca je izdao knjigu sa svim njegovim dotadašnjim porazima; knjiga je sadržavala samo 24 meča!
  • Priručnik na španskom jeziku (1913)
  • Knjiga o turniru u Havani 1913 (1913)
  • A Primer of Chess (Šahovski bukvar), 1935.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • David Hooper, Dale Brandreth, The Unknown Capablanca, "B. T. Batsford Limited", London, 1975; ISBN 0 7134 2964
  • Irving Chernev, Capablanca’s best chess ending, "Dover Publications, Inc.", New York; ISBN 0-486-24249-8

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: José Raúl Capablanca
Prethodi: Svjetski šahovski prvak
1921 – 1927. 		Slijedi:
Emanuel Lasker Aleksandar Aljehin