Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Jožef Košič (mađ.: Kossics József) (oko 9. oktobra 1788. Bogojina – 26. decembra 1867. Gornji Senik) bio je slovenski pjesnik, pisac, historičar, etnolog i rimokatolički svećenik porijeklom iz Hrvatske.
Rođen je u Prekmurju u Mađarskoj (danas Slovenija). Njegov otac Jožef Košič je bio varaždinski školmeštar (učitelj), majka mu je bila Ana Kregar, niža plemkinja iz Ivancima, kod Bogojine, a brat mu je bio Franjo Košič, također svećenik iz Zagreba.
Pohađao je gimnaziju u Kisegu (mađ. Kőszeg) i Sambotelu (mađ. Szombathely). Bio je kapelan u Prekmurju, Beltincima (Belatinc), Turnišću (Bántornya), Rogašovcima (Szarvaslak) i Svetom Jurju (Vízlendva). Svećeničku službu isprva je obavljao u Donjem Seniku (Alsószölnök) (1816–1829). Od 1829. do 1867. bio je svećenik u Gornjem Seniku. Tamo je i umro u 80. godini života.
Prvo svoje djelo napisao je na mađarskom, a naslovio ga je "Jeslu li u Mađarskoj Vandali?" (Vannak e Magyar Országban Vandalusok?), jer je držao da su Slovenci u Mađarskoj potomci Vandala. Monografija "O Vendima i Totima u Mađarskoj" (A Magyar Országi Vendus-Tótokról 1824.-28.) prvo se pojavila anonimno u Beču 1824, a zatim pod pravim imenom u novinama "Tudmányos gyűjtemény" (Naučna zbirka) 1828. Godine 1829. pojavila se i na njemačkom. Na slovenskom (prekmurskom) jeziku pojavila se tek 1992. Djelo govori također o Slovencima u Mađarskoj.
Na groblju se nalazi njegov grob s pločom i natpisom na mađarskom jeziku. U crkvi mu je postavljena spomen ploča, a i seniška osnovna škola nazvana je po njemu. Ta činjenica ima veliku važnost za očuvanje nacionalne svijesti u mađarskih Slovenaca. Košič se dosta zanimao za historiju, a pogotovo historiju Prekmurja.