Konrad Lorenz

Konrad Lorenz
Rođenje (1903-11-07) 7. novembar 1903.
Beč, Austro-Ugarska -->
Smrt27. februar 1989(1989-02-27) (85 godina)
Beč, Austrija
DržavljanstvoAustrijsko
Alma materUniverzitet Columbia
Univerzitet u Beču

Konrad Zacharias Lorenz (Njemački izgovor: [ˈkɔnʁaːt ˈloːʁɛnts] ( poslušaj); 7. novembar 1903 – 27. februar 1989.) bio je austrijski zoolog, etolog i ornitolog. Podijelio je Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu 1973. s Nikolaasom Tinbergenom i Karlom von Frischom. Često se smatra jednim od osnivača moderne etologije, proučavanja ponašanja životinja. Razvio je pristup koji je započeo s ranijom generacijom, uključujući njegovog učitelja Oskara Heinrotha.

Lorenz je proučavao instinktivno ponašanje kod životinja, posebno kod sivih gusaka i čavki. Radeći s guskama, istražio je princip utiskivanja, proces kojim se neke ptice nidifugoze (ptice koje rano napuštaju gnijezdo) instinktivno vežu za prvi pokretni objekt koji vide u prvim satima nakon izleganja. Iako Lorenz nije otkrio tu temu, postao je nadaleko poznat po svojim opisima utiskivanja kao instinktivne veze. Godine 1936. upoznao je Tinbergena i njih dvojica su sarađivali u razvoju etologije kao zasebne poddiscipline biologije. Istraživanje o općoj psihologiji, objavljeno 2002, rangiralo je Lorenza kao 65. najcitiranijeg naučnika 20. vijeka u časopisima tehničke psihologije, uvodnim udžbenicima psihologije i odgovorima na ankete.[1]

Lorenzov rad je prekinut početkom Drugog svjetskog rata i 1941. je regrutovan u njemačku vojsku kao medicinar.[2] Godine 1944. poslan je na Istočni front gdje ga je zarobila sovjetska Crvena armija i proveo četiri godine kao njemački ratni zarobljenik u Sovjetskoj Jermeniji. Nakon rata požalio je što je postao član NSDAP.[3]

Lorenz je napisao brojne knjige, od kojih su neke, poput Prsten kralja Solomona, O agresiji i Čovjek upoznaje psa, postale popularno štivo. Njegovo posljednje djelo "Evo me - gdje si?" je sažetak njegovog životnog rada i fokusira se na njegove poznate studije o sivim guskama.

Lorenz 1904. sa svojim starijim bratom

Na zahtjev svog oca, Adolfa Lorenza, započeo je predmedicinski nastavni plan i program 1922. na Univerzitetu Columbia,[4] ali se vratio u Beč 1923. kako bi nastavio studije na Univerzitetu u Beču. Diplomirao je kao doktor medicine 1928. i postao docent na Institutu za anatomiju do 1935. Studije zoologije završio je 1933. i drugi doktorirao.[5]

Lorenz kao sovjetski zarobljenik 1944.

Lorenz se pridružio NSDAP 1938. i prihvatio je fakultetsku katedru pod nacističkim režimom. U svojoj prijavi za članstvo u partiji napisao je: "Mogu reći da je cijeli moj naučni rad posvećen idejama nacionalsocijalista." Njegove publikacije u to vrijeme dovele su kasnijih godina do navoda da je njegov naučni rad bio kontaminiran nacističkim simpatijama. Njegovo publikovano pisanje tokom nacističkog perioda uključivalo je podršku nacističkim idejama o "rasnoj higijeni" predstavljenim u pseudonaučnim metaforama.[6][7][8][9][10][11]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Haggbloom, Steven J.; Warnick, Renee; Warnick, Jason E.; Jones, Vinessa K.; Yarbrough, Gary L.; Russell, Tenea M.; Borecky, Chris M.; McGahhey, Reagan; Powell, John L., III (2002). "The 100 most eminent psychologists of the 20th century". Review of General Psychology. 6 (2): 139–52. doi:10.1037/1089-2680.6.2.139.
  2. ^ "Konrad Lorenz – Biographical, The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1973". Nobel prize The Official Web Site of The Nobel Prize. Pristupljeno 7 November 2013.
  3. ^ Campbell, Donald T. (1975). "Reintroducing Konrad Lorenz to Psychology". u Evans, R. I. (ured.). Konrad Lorenz: The Man and His Ideas. New York: Harcourt Brace Jovanovich. str. 106. ISBN 978-0-15-147285-7.
  4. ^ Columbia College (Columbia University). Office of Alumni Affairs and Development; Columbia College (Columbia University) (1989). Columbia College today. Columbia University Libraries. New York, N.Y. : Columbia College, Office of Alumni Affairs and Development.
  5. ^ Lorenz, Konrad (2007). King Solomon's Ring (3rd izd.). London: Routledge. str. 4–5. ISBN 978-0-415-26747-2.
  6. ^ Eisenberg, L. (2005). "Which Image for Lorenz?". American Journal of Psychiatry. 162 (9): 1760. doi:10.1176/appi.ajp.162.9.1760. PMID 16135651.
  7. ^ Sax, Boria (2007). "Konrad Lorenz and the Mythology of Science". u Aftandilian, Dave; et al. (ured.). What Are Animals to Us? Approaches from Science, Religion, Folklore, Literature and Art. Knoxville: U. of Tennessee Press. str. 269–276. ISBN 978-1-57233-472-4.
  8. ^ Sax, Boria (1997). "What is a 'Jewish Dog'?: Konrad Z. Lorenz and the Cult of Wildness". Society and Animals. 5 (1): 3–21. doi:10.1163/156853097X00196.
  9. ^ Föger, B., & Taschwer, K. (2001). Die andere Seite des Spiegels: Konrad Lorenz und der Nationalsozialismus. Czernin-Verlag.
  10. ^ Kalikow, T. J. (1983). "Konrad Lorenz's ethological theory: Explanation and ideology, 1938–1943". Journal of the History of Biology. 16 (1): 39–73. doi:10.1007/bf00186675. PMID 11611248.
  11. ^ Kalikow, T. J. (1978). Konrad Lorenz's "brown past": A reply to Alec Nisbett.