Lezija

Lezija
Klasifikacija i vanjski resursi
Lezije na nosu

Lezija je bilo oštećenje ili nenormalna promjena u tkivu organizma, obično uzrokovana bolešću ili traumom. Termin "lezija" je izvedena iz latinske oznake za ozljedu = laesio.[1]

Lezije se mogu pojaviti i kod u biljaka i životinja.

Tipovi

[uredi | uredi izvor]

Za lezije ne postoji određena klasifikacija ili imenovanje. Pošto je definicija lezije toliko široka, varijante su gotovo beskrajne. Lezije se mogu pojaviti bilo gdje u i na tijelu. Generalno, lezije se mogu klasificirati po obrascima, njihovoj veličini, lokaciji ili uzrocima. Ponekad se nazivaju i po osobi koja ih je otkrila. Neke lezije imaju specijalizovana imena, kao što su Ghonova lezija u plućima žrtava tuberkuloze, koja je dobila ime po otkrivatelju. Karakteristična lezija kože zbog infekcije varičela zoster virusom (VZV) naziva se kozice . Lezije zuba obično se nazivaju karijes zuba.

Lokacija

[uredi | uredi izvor]

Lezije se često klasificiraju prema tipovima ili lokacijama tkiva. Na primjer, "lezija kože" ili "lezija mozga" su imenovani za tkivo na kojem su pronađeni. Ako ima dodatni značaj za regije unutar tkiva – kao što su neuronske ozljede gdje različite lokacije odgovaraju različitom neurološkom deficitu – tada se dalje klasificiraju prema lokaciji. Naprimjer, lezija u centralnom nervnom sistemu naziva se centralna lezija, a lezija u perifernom nervnom sistemu naziva se periferna lezija.

Lezija miokarda je rezultat oštećenja srčanog mišića, a koronarna lezija je podtip koji opisuje leziju u koronarnim arterijama. Koronarne lezije se zatim dalje klasificiraju prema strani srca koja je zahvaćena i promjeru arterije u kojoj se nalaze.[2]

Uzrok i ponašanje

[uredi | uredi izvor]

Ako je leziju uzrokovao tumor, nakon analize biopsije može se klasificirati kao maligna ili benigna. Dobroćudna lezija koja se razvija u malignu leziju naziva se "premaligna". Kancerozne lezije se ponekad klasificiraju prema kinetikama rasta, kao što je klasifikacija po Lodwicku, koja karakterizira klase lezija kostiju.[3] Druga vrsta lezije su ekscitotoksične lezije, koje mogu biti uzrokovane ekscitacijskim aminokiselinama poput kainske kiseline koje ubijaju neurone, prekomjernom stimulacijom.

Veličina i oblik

[uredi | uredi izvor]

Veličina lezije može se specificirati kao bruto ili histološki ovisno o tome jesu li vidljivi očima ili je za uočavanje potreban mikroskop. "Lezija koja zauzima prostor", kao što ime kaže, ima prepoznatljiv volumen i može uticati na obližnje strukture, dok je "lezija koja ne zauzima prostor" jednostavno rupa u tkivu, npr. mali dio mozga koji se pretvorio u tekućinu nakon udara.

Lezije se mogu klasificirati i prema obliku koji formiraju, kao što je slučaj s mnogim čirevima koji mogu imati izgled mete ili njenog centra. Lezija u obliku kovanice na rendgenu se može prepoznati kao kovanica koja bi bila na grudima pacijenta.

Istraživanje pomoću lezija

[uredi | uredi izvor]

Lezije na mozgu mogu pomoći istraživačima u razumijevanju moždanih funkcija. Istraživanje koje uključuje lezije oslanja se na dvije pretpostavke: da oštećenje mozga može nezavisno uticati na različite aspekte spoznaje i da lokalno oštećeni mozak funkcionira identično normalnom mozgu u "neoštećenim" dijelovima.[4]

Lažna lezija je naziv za one u kontrolnom postupku tokom eksperimenta lezije. U slučaju lažne lezije, životinja se može smjestiti u stereotaksični aparat i umetnuti elektrode kao u eksperimentalnom postupku, ali struja ne prolazi, pa šteta na tkivu treba biti minimalna.

Istraživanje na ljudima

[uredi | uredi izvor]

Ljudi s oštećenjima mozga često su predmet istraživanja s ciljem uspostavljanja funkcije područja na kojem se dogodila njihova lezija.

Nedostatak upotrebe traženih predmeta je poteškoća u pronalaženju ispitanika koji imaju leziju na području koje istraživač želi proučavati. Kao takva, transkranijalna magnetska stimulacija se često koristi u testovima kognicije i neuronauke kako bi se imitirao učinak.[5]

Istraživanje na životinjama

[uredi | uredi izvor]

Korištenje životinjskih ispitanika pruža istraživačima mogućnost lezije određenih područja, omogućavajući im da brzo steknu veliku grupu ispitivanih životinja. Primjer takve studije je lezija hipokampusa štakora, kako bi se utvrdila uloga hipokampusa u prepoznavanju i prepoznavanju predmeta.[6]

Uočljive lezije

[uredi | uredi izvor]
Lezije mehkog tkiva

Dijabetesne lezije

Lezije kostiju

Lezije u mozgu

Kožne lezije

Gastrointestinalne lezije

Endodermne lezije

Razne lezije povezane s bolešću

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Lesion...What Does The Doctor Mean?". MedicineNet. Arhivirano s originala, 30. 11. 2021. Pristupljeno 3. 3. 2016.
  2. ^ Farooq, Vasim; Brugaletta, Salvatore; Serruys, Patrick W. (1. 12. 2011). "Contemporary and evolving risk scoring algorithms for percutaneous coronary intervention". Heart. 97 (23): 1902–1913. doi:10.1136/heartjnl-2011-300718. ISSN 1468-201X. PMID 22058284.
  3. ^ Bennett, D. Lee; El-Khoury, Georges H. (6. 5. 2004). "General approach to lytic bone lesions". Appliedradiology.com. Pristupljeno 3. 3. 2016.
  4. ^ Kosslyn, Stephen M.; Intriligator, James M. (1992). "Is Cognitive Neuropsychology Plausible? The Perils of Sitting on a Juan-Legged Stool". Journal of Cognitive Neuroscience. 4 (1): 96–105. doi:10.1162/jocn.1992.4.1.96.
  5. ^ Sliwinska, M. W., Vitello, S., & Devlin, J. T. (2014). Transcranial magnetic stimulation for investigating causal brain-behavioral relationships and their time course. Journal of visualized experiments : JoVE, (89), 51735. doi:10.3791/51735
  6. ^ Albasser, Amin, Lin, Iordanova, Aggelton. Evidence That the Rat Hippocampus Has Contrasting Roles in Object Recognition Memory and Object Recency Memory

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]