Marko Marulić

Marko Marulić

Marko Marulić (Split, 18. august 1450 - Split, 5. januar 1524) bio je hrvatski književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti. Često mu se dodijeva i atribut Splićanin.^[1]

Biografija

Bio je glavni predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima. U Splitu je završio humanističku školu, ali se ne zna gdje je studirao, pretpostavlja se u Padovi. U rodnom gradu je bio advokat i obavljao sudsku službu. Smatra se centralnom osobom splitskog humanističkog kruga.

O Marulićevim ranim godinama se stvorila dva suprotna mišljenja: s jedne strane Franjo Božičević Natalis je u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno, pa da je sa svojim prijateljem Dminom Papalićem posjećivao istu djevojku, a na tom bludnom poslu Papalić bijaše ubijen; šokiran, Marko se obratio. Prema drugoj priči Marulić je od početka živio poluisposničkim životom.

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Osmanlija. I sami pjesnikovi pozivi na borbu protiv Osmanlija zrače hrvatskim patriotizmom. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi "Molitva suprotiva Turkom".

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskom i hrvatskom jeziku. Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, savremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima. Evropsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u 16. i 17. vijeku doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili među najčitanijim tadašnjim duhovnim djelima.

Djela

• Pouke za čestit život prema primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, 1498.) je moralistički spis biblijskog i hagiografskog nadahnuća. Njegovo, u svijetu najprevođenije djelo, koje je u njegovo vrijeme prevedeno čak i na japanski.
• Evanđelistar (Evangelistariutn, 1500.) je sistemska moralistička rasprava o etičkim načelima i moralnim dužnostima, sagledana kroz odnos bogoslovnih i stožernih krjeposti.
• Davidijada (Davidias, 1954.), religiozni ep na latinskom u kojem Marulić daje sintezu biblijskog motiva i vergilijevske poetike u heksametrima.
• Judita (napisana 1501., objavljena 1521.) "u versi haruacchi slozhena.." religiozni ep na čakavskom narječju hrvatskog jezika, nadahnuta je starozavjetnom junakinjom Juditom, tadašnjim zbivanjima (osmanlijski prodor na područje današnje Hrvarske), a istovremeno je i tumač kršćanskog svjetonazora.
• Suzana, također napisana na hrvatskom jeziku, ponovno zasnovana na biblijskom motivu, ovaj put o babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.

Prema navodima Hrvatskog psihološkog društva, Marulić je navodno prvi upotrijebio pojam psihologija, i to 60ak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela, koji se u literaturi obično spominje kao tvorac navedenog pojma.^[2]

Posveta Judite

Zanimljiva je Marulićeva posveta Judite kumu Dom Dujmu Balistriću: uzorak krjepke proze i kratko objašnjenje nekih poetičkih pogleda, rasprava to dragocjenija što je prva^{[nedostaje referenca]} te vrste na hrvatskom jeziku.

Čitajući latinski tu starozavjetnu historiju, kaže Marulić, "ulize mi u pamet da ju stumačim našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke".

Prema sudu poznatog hrvatskog jezikoslovca Petra Skoka, u "Juditi" ...je njegovo (Marulićevo) slikarsko oko (...) došlo do punog izražaja i u deskriptivnim dijelovima njegova eposa, u prikazivanju pokreta vojske, opsade, gozbi, odijevanja itd... Deskriptivni dio eposa protkan je obilnom i svježom pikturalnošću...

Važnost Judite

Važnost je dvojaka. Prvo, jer je to prvo veće književno djelo u cjelosti napisano hrvatskim jezikom, i to mu je donijelo "titulu" oca hrvatske književnosti. Važno je to i stoga što je Marulić, kao prvi koji je krenuo tom neutabanom stazom današnjeg hrvatskog jezika, već tada svjestan važnosti svoje uloge. Proći će još dugo vremena i još puno pozivanja na važnost pisanja književnosti na hrvatskom jeziku dok se književnosti na tom jeziku ne prizna postojanje, ali Marulić je svakako onaj koji je načinio prvi korak na tom dugom putovanju.

Druga važnost je svojevrsno književnoteorijsko razmišljanje koje donosi u predgovoru epa.

Suzana

Osim "Judite", najvažniji Marulićev hrvatski spjev je "Susana". Na kraju i "Susane" i "Judite" Marulić spominje hrvatske knjige. Završetak "Susane" se može shvatiti tako da se nakon čitanja zabavnog štiva o Susani valja prihvatiti nečeg drugog.

Reference

1. https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/hrstud:1265/datastream/PDF/download
2. "Članak Krune Krstića na stranicama Hrvatskog psihološkog društva". Arhivirano s originala, 23. 7. 2006. Pristupljeno 5. 1. 2007.

Vanjski linkovi

• Judita
• Suzana
• Hrvatski nacionalni korpus: Cjelokupna Marulićeva hrvatska djela
• Marko Marulić Arhivirano 19. 3. 2007. na Wayback Machine
• Marulianum Arhivirano 3. 3. 2016. na Wayback Machine
• Marko Marulić , projekt VALMAR: Valorizzazione e recupero degli scritti e dei luoghi dell'umanista spalatino Marko Marulić/ Marcus Marulus (italijanski, ali s bibliografijom Marulićevih djela, rukopisa i sekundarne literature, te s nekim Marulićevim tekstovima u pdf formatu).

Reference