Mihalj Kertes

Mihalj Kertes
Rođenje (1947-08-29) 29. august 1947 (77 godina)
Bačka Palanka, FNRJ
Smrt29. decembar 2022(2022-12-29) (75 godina)
Beograd, Srbija

Mihalj Kertes, zvani "Braca" ili "Bracika", (Mađarski: Kertész Mihály) (rođen 29. august 1947 u Bačkoj Palanci[1], umro u Beogradu 29. decembra 2022.[2]) bio je bliski saradnik i povjerenik Slobodana Miloševića, srbijanskog lidera iz 1990-ih. Kao dugogodišnji direktor Savezne Uprave carina Savezne Republike Jugoslavije, Kertes je obezbjeđivao logističku i finansijsku podršku za razne tajne operacije srbijanskog režima. Tokom prve decenije 21 vijeka, nakon 5. oktobra, Kertes je osuđivan, optuživan ili je bio svjedok u nekoliko suđenja.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Kertes je rođen u Bačkoj Palanci. Otac mu se zvao Mihalj, krojač, a majka Olga, domaćica. Završio je osnovnu i srednju školu, kao i Višu školu za upravljanje (smjer socijalni rad) u rodnom gradu. Počeo je raditi kao socijalni radnik u gradskoj administraciji, postao član Saveza Komunista Jugoslavije 1974. godine. Na lokalnom nivou je napredovao do pozicije sekretara gradskog komiteta Saveza Komunista, za koga je postavljen 1986. godine.[3][4][5] Tokom transformacije komunističke partije u Socijalističku partiju Srbije, Kertes je postao pobornik Miloševićeve politike.

Uspon

[uredi | uredi izvor]

Kertes se "katapultirao" u visoku politiku kada je, tokom "Antibirokratske revolucije", popularnog ustanka protiv "starog režima" i podržavajući Miloševićevu politiku srpskog ujedinjenja, započeo proteste u Bačkoj Palanci i vodio protestante do Novog Sada, glavnog grada Vojvodine. Događaj, poznat kao "Jogurt revolucija", doveo je do ostavke pokrajinskog vodstva i postavljanja vodstva odanog Miloševiću. Njegova izjava "Zašto se vi kao Srbi plašite Srbije, kad se ja kao Mađar ne plašim?", posebno ga je proslavila.[6] Zahvaljujući toj ulozi, ubrzo je postao član srbijanskog predsjedništva, a 1990. je izabran za poslanika srbijanskog parlamenta, i to poslanik iz Grocke, beogradskog prigradskog naselja gdje nikada nije živio, pod vrlo sumnjivim okolnostima.[4]

Godine 1991. nakratko se sakrio od očiju javnosti a zatim je, pod pokroviteljstvom Državne bezbjednosti, uoči rata u Hrvatskoj, proputovao oblastima naseljenim Srbima u Hrvatskoj i Hercegovini, dijeleći oružje lokalnim Srbima. U julu 1991, izrekao je još jednu "historijsku" rečenicu u Nikšiću: "Ovdje ćemo napraviti veliku srpsku državu sa granicom na lijevoj obali Neretve i sa glavnim gradom Dubrovnikom."[6]

Nakon toga je postavljen na čelo službe Državne bezbjednosti Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, i (gotovo tajno) za pomoćnika federalnog ministra vanjskih poslova Petra Gračanina.[4] Premijer Milan Panić ga je otjerao nakon incidenta na Londonskoj konferenciji, kada je otkriveno da je nagovorio Vladislava Jovanovića da nosi prisluškivač, da bi on mogao prisluškivati konferenciju.[6] Povezan je s formiranjem paravojnih srpskih formacija u Hrvatskoj (posebno u Istočnoj Slavoniji) i Bosni i Hercegovini 1992 i 1993. godine.[7]

Nesumnjivi "vrh" Kertesove karijere je pozicija direktora Savezne uprave carina, na koju je postavljen 1993, i koju je držao do 2000. Ta pozicija mu je omogućavala da nametne kakvu god taksu je htio na uvoz i izvoz roba, a funkcija carina je bila punjenje državnog budžeta iz "sjenke". Carine su bile finansijski izvor široke lepeze operacija, od finansiranja paravojnih snaga u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, preko pranja novca u inostranim offshore bankama, do punjenja džepova ljudi bliskih Miloševiću.[7] Tokom svoje "vladavine", bio je čovjek kome je Milošević neograničeno vjerovao, a proglašavan je i "bogom carine".[6] Korupcija, nepotizam, krijumčarenje i iznuđivanje novca su stupili na snagu u carinskoj službi. Sankcije UN-a nametnute državi su značile pretvaranje visokoprofitnog prometa roba, posebno duhanskih i naftnih proizvoda u šverc, koji je postao privilegija odabranih. Jedna od osoba koji su enormno profitirale od takve situacije je bio i Miloševićev sin Marko, koji je imao suštinski monopol nad uvozom cigareta firme "Philip Morris" u Jugoslaviju.[7] Sa svoje pozicije, Kertes je dijelio ogroman broj poklona, uglavnom vozila i luksuzne robe, i to nerazvijenim selima, raznim lokalnim i državnim predstavnicima, te raznim pripadnicima specijalne policije, vojske i paravojnih formacija.[7]

Dok je bio na vlasti, bio je čovjek neograničenih ovlasti u svom rodnom gradu Bačkoj Palanci. Pored njegove (samopriznate) ljubavi prema pecanju mrežom i dinamitom, ostao je upamćen i po vožnji po gradu blindiranom limuzinom do kuće njegove majke. Imao je moć otpuštanja koga god nije smatrao podobnim i nagrađivanja lojalnih. Od ukupno 2.300 zaposlenih u Saveznoj upravi carina tokom njegovog mandata oko 800 je bilo iz njegovog rodnog grada.[7]

Pad

[uredi | uredi izvor]

Nakon zbacivanja Miloševića 5. oktobra 2000, aktivisti Demokratske Opozicije Srbije su provalili u centralu Uprave carina, zatekavši Kertesa i saradnike kako uništavaju dokumentaciju. Od stvari nađenih u zgradi su i 1,3 miliona US$ (u raznim valutama), 18 funti droge, oko 50 komada oružja, i 10 blindiranih limuzina. Nakon kratkog pritvora, Kertesu je dozvoljeno da napusti zgradu, ali je nakon toga protiv njega podnijeto više optužnica.[7]

Nakon dva ponovljena suđenja, u februaru 2007, Kertes je osuđen na 2,5 godine zatvora zbog obezbjeđenja vozila ubicama opozicionih političara, u atentatu na Ibarskoj magistrali 1999.[8]

U septembru 2007. je optužen za zloupotrebu položaja i pronevjeru. Između ostalog, tužilaštvo je teretilo grupu koja se sastojala od Slobodana Miloševića, Jovana Zebića i Nikolu Šainovića za prenos 120 miliona njemačkih maraka na kiparske banke, gdje im se gubi trag. Samo se Kertesu sudi, jer su Milošević i Zebić umrli, a Šainoviću se trenutno sudi u Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu.[9]

Također je bio pod istragom, a špekulisalo se i da bi mogao biti potencijalni svjedok, u slučaju tzv. "duhanske mafije", povezanom sa švercom cigareta u 1990-im. Među glavnooptuženima su Marko Milošević, Mira Marković i Stanko Subotić.[10]

Lični podaci

[uredi | uredi izvor]

Mihalj Kertes se izjašnjava kao etnički Mađar.[4] Žena mu je Mira, a ima dvije kćerke, Sanju i Draganu.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "The Milosevic charge sheet". BBC. 2. 4. 2001. Pristupljeno 7. 9. 2007.
  2. ^ https://www.tanjug.rs/srbija/hronika/5865/preminuo-mihalj-kertes/vest
  3. ^ Lopušina, Marko (2003). Tajni ratnici ex-Jugoslavije (jezik: Serbian). Evro. ISBN 978-86-505-0056-9. Arhivirano s originala, 28. 9. 2007. Pristupljeno 7. 9. 2007.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  4. ^ a b c d Zorica Vulić (20. 5. 2000). "Ko je ovaj čovek? Mihalj Kertes" (jezik: Serbian). Glas javnosti (Srbija). Arhivirano s originala, 30. 4. 2008. Pristupljeno 7. 9. 2007.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  5. ^ "Deda Mraz na optužnici" (jezik: Serbian). Danas (Srbija). 19. 3. 2007. Arhivirano s originala, 7. 5. 2008. Pristupljeno 7. 9. 2007.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  6. ^ a b c d "Čudesni svet Bracike Kertesa" (jezik: Serbian). Vreme. 20. 12. 2000. Arhivirano s originala, 18. 8. 2007. Pristupljeno 7. 9. 2007.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  7. ^ a b c d e f Michael Dobbs (29. 11. 2000). "Crash of Yugoslavia's Money Man". Washington Post.
  8. ^ "Milosevic commander convicted in '99 attack". International Herald Tribune. 16. 2. 2007. Arhivirano s originala, 29. 6. 2005. Pristupljeno 26. 7. 2008.
  9. ^ "Milosevic Ally's Trial Opens". Balkan Investigative Report Network. Arhivirano s originala, 10. 7. 2011. Pristupljeno 26. 7. 2008. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |4= (pomoć)
  10. ^ "U istrazi o duvanskoj mafiji saslušano sedam svedoka". Danas (Srbija). 15. 8. 2007. Arhivirano s originala, 26. 5. 2008. Pristupljeno 7. 9. 2007.