Opozicija (šah)

U šahu, opozicija (ili direktna opozicija) jest situacija kada se kraljevi nalaze jedan nasuprot drugome na istom redu ili liniji, s jednim poljem razmaka između njih. U takvoj situaciji za igrača koji nije na potezu kaže se da "ima opoziciju" (Flear 2004, str. 12). To je posebna vrsta iznudice (cugcvanga) i najčešće se dešava u završnicama u kojima su na tabli samo kraljevi i pješaci. Igrač koji je na potezu možda će morati odmaći kralja i potencijalno dopustiti protivničkom kralju pristup važnim poljima. Uzimanje opozicije samo je sredstvo za postizanje cilja (a to je obično prisiljavanje protivničkog kralja da ode u slabiju poziciju) i nije uvijek najbolja stvar koju treba uraditi.

Postoje i podvrste opozicije: dijagonalna i daljinska, pomoću kojih se može doći do direktne. Sve tri vrste mogu se nazvati jednostavno opozicija ako je vrsta jasna iz konteksta.

Direktna opozicija

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Direktna opozicija. Ako je na potezu crni, bijeli ima opoziciju i dobija. Ako je na potezu bijeli, onda crni ima opoziciju i remizira.

Direktna opozicija jest pozicija u kojoj su kraljevi na istom redu ili liniji, a razdvojeni su jednim poljem. Kad se koristi termin opozicija, obično se misli na direktnu.

Na ovom dijagramu igrač koji nije na potezu ima opoziciju. Ako je na potezu crni, bijeli ima opoziciju i dobija (Flear 2004, str. 23). Ako bi na potezu bio bijeli, onda bi crni imao opoziciju i remizirao bi.

Kako bismo zapamtili kako igrati u situacijama poput ove na dijagramu desno, svaki put kad se pješak pomjeri to mora biti bez davanja šaha. Ako pješak šahira protivničkog kralja, opozicija je izgubljena i partija je neriješena.

Primjer

Gligorić – Fischer (1959)

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Pozicija nakon 57. Kc4. Označena polja su ključna polja; crni remizira.

U partiji između Svetozara Gligorića i Bobbyja Fischera iz 1959^[1] crni može remizirati sprečavajući bijelog kralja da dođe na bilo koje od ključnih polja (označenih tačkama). To se postiže ne dozvoljavajući bijelom da uzme opoziciju, odnosno uzimajući opoziciju ako bijeli kralj krene naprijed:

57...Kb8!

Ovaj čekajūćī potez jedini je koji remizira. (U partiji su se Gligorić i Fischer dogovorili za remi u ovom trenutku.) Ostali potezi dozvoljavaju bijelom da uzme opoziciju i dođe na ključno polje, čime dobija i partiju. Naprimjer: 1...Kb7? 2. Kb5, zatim se crni kralj pomjera, a bijeli dolazi na ključno polje i dobija forsirajući promociju pješaka:

58. Kc5 Kc7

59. Kb5 Kb7

60. Ka5 Ka7 i crni remizira. U ovom nizu poteza bilo koji drugi potezi crnog vode do poraza (Müller i Lamprecht 2007, str. 20), (Fischer 2008, str. 86).

Dijagonalna opozicija

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Crni na potezu. Bijeli ima direktnu opoziciju, ali ona nije dovoljna za pobjedu – mora se prvo pretvoriti u dijagonalnu.

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Crni na potezu; bijeli ima dijagonalnu opoziciju.

Opozicija po dijagonali (umjesto po redu ili liniji) naziva se dijagonalnom. Ona se ponekad koristi da bi se došlo do direktne. Primjer za to jest pozicija na dijagramu lijevo, s crnim na potezu. Bijeli ima direktnu opoziciju u ovoj poziciji, ali mu to ne pomaže budući da njegov kralj ne može napasti crnog pješaka nakon što se crni kralj odmakne. Stoga prvo mora doći do dijagonalne opozicije bliže pješaku:

1. ...Kf8

2. Kd6 i bijeli ima dijagonalnu opoziciju (dijagram desno).

2. ...Ke8

3. Ke6 – bijeli sad ima direktnu opoziciju na pravom polju i dobija:

3. ...Kf8

4. Kd7 Kg8

5. Ke7 Kh8

6. f6 gxf6

7. Kf7 ili 7. Kxf6 dobija partiju (Flear 2004, str. 33).

Daljinska opozicija

Od Capablanke

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Bijeli uzima daljinsku opoziciju nakon 1. Ke2.

Daljinska opozicija jest pozicija u kojoj su kraljevi na istom redu ili liniji, ali se između njih nalazi više od jednog polja. Ako je između kraljeva neparan broj polja, igrač koji nije na potezu ima (daljinsku) opoziciju. Poput dijagonalne, i ova opozicija često se konvertira u direktnu, kao na dijagramu desno (Capablanca i de Firmian 2006, str. 41):

1. Ke2 (bijeli uzima daljinsku opoziciju) ...Ke7
2. Ke3 Ke6
3. Ke4 (uzima direktnu opoziciju i crni sad mora odstupiti ustranu) Kd6 (...Kf6 dozvoljava odgovarajući potez Kf4!)
4. Kd4! (Kf5 dovelo bi do promocije oba pješaka) Kc6 (...Ke6 5. Kc5 i bijeli je daleko ispred u utrci za promociju pješaka)
5. Ke5 (i bijeli ima izbor kojeg će pješaka osvojiti i zatim koristiti svog vanjskog slobodnjaka osim ako ga direktno može promovirati).

Crni može pokušati biti lukav i odigrati:

1. ...Kf8 i ako
2. Ke3, onda Ke7 i sada crni ima daljinsku opoziciju i remizira. Slično tome jest 2. Kf3 Kf7.

Bijeli bi umjesto toga trebao imati na umu da je cilj opozicije prodiranje, stoga odstupa ustranu i naprijed:

1. ...Kf8
2. Kd3! Ke7 (inače bijeli prodire sa Kc5 i dobija utrku za promociju pješaka)
3. Ke3! (bijeli ponovo ima daljinsku opoziciju i dolazi do transpozicije u glavnu varijantu).

Alat za učenje

Ortvin Sarapu

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Alat za učenje: Bijeli treba matirati i pritom pomaći topa samo jednom.

Ova pozicija vrlo je slična prethodnoj. Bijeli treba matirati i pritom pomaći topa samo jednom. Glavna varijanta jest:

1. Kg2 (uzimanje daljinske opozicije) Kg7
2. Kg3 Kg6
3. Kg4 Kh6 (i budući da je crni kralj prisiljen otići na h-liniju, bijeli sad može prodrijeti po f-liniji)
4. Kf5! Kg7 (...Kh5 5. Th1#)
5. Kg5 Kh7
6. Kf6 Kg8 (...Kh8 7. Kf7 Kh7 Th1#)
7. Kg6 Kh8
8. Tf8#.

Ponovo, ako je crni lukav, može pokušati:

1. ...Kh8 (ponovo, bijeli prodire)
2. Kf3! (Kg3 Kg7; Kh3 Kh7 daje crnom daljinsku opoziciju) Kg7 (Kh7 3. Kf4!)
3. Kg3.

Svrha

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Bijeli kralj treba jednostavno marširati na ključno polje (c5 i zatim b6); uzimanje opozicije sa 1. Ke4 samo remizira.

Jurij Averbah istakao je da je opozicija sredstvo za cilj; cilj je prodiranje na ključno polje (Averbah 1987, str. 5). To može biti polje ispred pješaka, tako da ga kralj može odvesti do polja promocije, ili kralj može otići u kritičnu zonu i osvojiti blokiranog protivničkog pješaka.

U poziciji na dijagramu bijeli treba odigrati 1. Kc5; uzimanje opozicije sa 1. Ke4 remizira.

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Bijeli na potezu

Druga pozicija pokazuje jednostavniji primjer. Ako bijeli uzme opoziciju sa 1. Ke6, ne ostvaruje nikakav napredak. Dobitni potez jest 1. Kc7.

Također pogledajte

• Iznudica
• Ključno polje
• Kralj i pješak protiv kralja
• Odgovarajuća polja
• Šahovska završnica
• Triangulacija

Napomene

1. Prikaz partije Gligorić – Fischer, 1959. na Chessgames.com (en)

Reference

• Averbah, Jurij (1987), Comprehensive Chess Endings: Pawn Endings, sv. 4, Pergammon, ISBN 0-08-026906-0
• Capablanca, José Raúl; de Firmian, Nick (2006), Chess Fundamentals (Completely Revised and Updated for the 21st Century), Random House, ISBN 0-8129-3681-7
• Fischer, Bobby (2008) [1969], Mojih 60 znamenitih partija, Batsford, ISBN 978-1-906388-30-0
• Flear, Glenn (2000), Improve Your Endgame Play, Everyman Chess, ISBN 1-85744-246-6
• Flear, Glenn (2004), Starting Out: Pawn Endings, Everyman Chess, ISBN 1-85744-362-4
• Müller, Karsten; Lamprecht, Frank (2007), Secrets of Pawn Endings, Gambit Publications, ISBN 978-1-904600-88-6

Dodatna literatura

• Nunn, John (2007), Secrets of Practical Chess (2. izd.), Gambit Publications, str. 113–18, ISBN 978-1-904600-70-1