Prijedor
Prijedor | |
|---|---|
Grad | |
| Grad Prijedor | |
 Grb | |
 Grad Prijedor u Bosni i Hercegovini | |
  Prijedor | |
| Koordinate: 44°58′51.3″N 16°42′50.6″E / 44.980917°N 16.714056°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Vlada | |
| • Gradonačelnik | Slobodan Javor[1] (SNSD) |
| Površina | |
| • Grad | 834,07 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 17,96 km2 |
| Nadmorska visina | 136 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Grad | 89.397 |
| • Grad (gustoća) | 107,18 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 29.555 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 1.645,6 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 79 000 |
| Pozivni broj | (+387) 52 |
| Matični broj | 218375[2] |
| Matični broj grada | 20486 |
| Veb-sajt | www |
.jpg)
Prijedor je grad i naseljeno mjesto u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Sane, te brežuljcima kojima se planina Kozara spušta u Prijedorsko polje. Područje grada zauzima 834 km2, a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini od 135m.
Historija
[uredi | uredi izvor]
Prijedor, (u turskim izvorima Pridor), grad u sjeverozapadnoj Bosni niže od ušća rječice Gomjenice u Sanu, na istočnoj obali rijeke Sane.
Arheološki nalazi pokazuju naseljenost područja od davnina (gradina Zecovi sa slojevima prethistorije, antike i srednjega vijeka; kasnoantička nekropola Rakovčani; srednjovjekovni grad Kozarac; sojenice, nekropole).
Grad nastaje u 18. st. od iseljenog muslimanskog stanovništva iz Like i Udbine a koji su prešli u Bosnu u doba Bečkog rata (1683-1699). Najstariji dio Prijedora nastao je na ostrvu Svinjarici gdje je strateški bila najbolja odbrana i gdje je napravljeno drveno utvrđenje osigurano sa jugozapada rijekom Sanom, a sa sjeveroistočne strane močvarnom uvalom. Kasnije je izgrađena kamena tvrđava sa tri ulazne kapije, kulom za dizdara i barutanom. Novim dogradnjama grad je dobio tri kule (Šuplja, Grozdanića i Gradska).
Od postanka Prijedor je bio u sastavu kadiluka Kostajničke bekije čije je središte bilo u Kozarcu. Tu je sjedište Prijedorske kapetanije od 1757, a koja je obuhvatala raniju Kamengradsku, Novsku i Kozaračku kapetaniju. Tu je i sjedište samostalnog kadiluka od sredine 18. st., a on je obuhvatao Kozarac, Omarsku, Ljubiju i Prijedor. Prijedorska tvrđava je popravljana 1768. Godine 1835, kada se ukidaju kapetanije, pa i Prijedorska, tvrđava ima 15 topova. Posada napušta tvrđavu 1851. Tvrđava je srušena 1890. kao nepotrebna, a od njenog kamena popločane su ulice u novom dijelu grada. Od 1873. Prijedor je povezan željeznicom sa Banja Lukom. U doba austrougarske uprave je središte kotara u Bihaćkom, a kasnije u Banjalučkom okrugu. Godine 1879. ima 818 kuća i 4.681 stanovnika, a 1910. ima 944 kuća sa 5.184 stanovnika (većina: 2.415 muslimana, 2.089 pravoslavnih, 588 katolika). Pored džamije, grad je imao pravoslavnu (1891) i katoličku crkvu (1896). U 20. st. dobija novu privrednu i stambenu infrastrukturu obilježenu industrijalizacijom. Intenzivniji razvoj nastaje nakon otvaranja željezničke pruge Bosanski Novi - Banja Luka.
Prijedor za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini
[uredi | uredi izvor]S okupacijom grada od vlasti Republike Srpske, Prijedor je nakon Srebrenice i Sarajeva mjesto najvećeg masovnog zločina nad civilnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata od 1992. do 1995. U prijedorskoj općini do sada je otkriveno preko 60 masovnih grobnica prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, u kojima je do sada pronađeno otprilike 2.000 tijela, od kojih je približno 500 identificirano. Prognano je gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo grada, a mnogi su završili u obližnjim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Prema podacima Komisije za nestala lica procjenjuje se da je otprilike 4.100 Bošnjaka i Hrvata ubijeno na prostorima u i oko Prijedora. Najviše Hrvata ubijeno je u Ljubijskog regiji, samo u selu Briševu preko 70 hrvatskih civila je ubijeno u julu 1992. u akciji "Sanske brigade", jedinica Vojske Republike Srpske.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Geografski položaj
[uredi | uredi izvor]| Kostajnica (60 km), Zagreb (173 km), Beč (547 km) |
Kozarska Dubica (33 km), Autoput Е-70 (62 km) |
Gradiška (90 km), Budimpešta (474 km) |
| Novi Grad (32 km), Trst (412 km) |
|
Kozarac (13 km), Omarska (20 km), Beograd (336 km) |
| Ljubija (8 km) | Sanski Most (33 km), Mrkonjić Grad (92 km) |
Banja Luka (48 km), Sarajevo (250 km) |
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, grad Prijedor je imao 89.397 stanovnika, raspoređenih u 71 naseljenih mjesta.
Nacionalni sastav stanovništva – grad Prijedor
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – grad Prijedor | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[3] | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | 1961.[7] | |||
| Osoba | 89 397 (100,0%) | 112 543 (100,0%) | 108 868 (100,0%) | 97 894 (100,0%) | 39 751 (100,0%) | ||
| Srbi | 55 895 (62,52%) | 47 581 (42,28%) | 45 279 (41,59%) | 46 487 (47,49%) | 21 532 (54,17%) | ||
| Bošnjaci | 29 034 (32,48%) | 49 351 (43,85%)1 | 42 129 (38,70%)1 | 39 190 (40,03%)1 | 10 140 (25,51%)1 | ||
| Hrvati | 1 762 (1,971%) | 6 316 (5,612%) | 7 297 (6,703%) | 8 845 (9,035%) | 2 384 (5,997%) | ||
| Nisu se izjasnili | 746 (0,834%) | – | – | – | – | ||
| Nepoznato | 389 (0,435%) | – | – | – | – | ||
| Ukrajinci | 356 (0,398%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 278 (0,311%) | 2 836 (2,520%) | 1 684 (1,547%) | 1 559 (1,593%) | 207 (0,521%) | ||
| Romi | 239 (0,267%) | – | 100 (0,092%) | 10 (0,010%) | – | ||
| Muslimani | 192 (0,215%) | – | – | – | – | ||
| Pravoslavci | 129 (0,144%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | 123 (0,138%) | 6 459 (5,739%) | 12 025 (11,05%) | 1 458 (1,489%) | 5 290 (13,31%) | ||
| Bosanci | 107 (0,120%) | – | – | – | – | ||
| Slovenci | 69 (0,077%) | – | 81 (0,074%) | 73 (0,075%) | 64 (0,161%) | ||
| Crnogorci | 37 (0,041%) | – | 117 (0,107%) | 119 (0,122%) | 42 (0,106%) | ||
| Albanci | 16 (0,018%) | – | 116 (0,107%) | 101 (0,103%) | 43 (0,108%) | ||
| Makedonci | 14 (0,016%) | – | 26 (0,024%) | 37 (0,038%) | 39 (0,098%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 11 (0,012%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 14 (0,013%) | 15 (0,015%) | 10 (0,025%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva – naseljeno mjesto Prijedor
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Prijedor | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[3] | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | 1961.[7] | |||
| Osoba | 29 555 (100,0%) | 34 635 (100,0%) | 29 449 (100,0%) | 22 223 (100,0%) | 11 847 (100,0%) | ||
| Srbi | 22 514 (76,18%) | 13 927 (40,21%) | 10 478 (35,58%) | 9 454 (42,54%) | 6 233 (52,61%) | ||
| Bošnjaci | 4 812 (16,28%) | 13 388 (38,65%)1 | 10 173 (34,54%)1 | 9 433 (42,45%)1 | 1 574 (13,29%)1 | ||
| Hrvati | 681 (2,304%) | 1 757 (5,073%) | 1 689 (5,735%) | 1 727 (7,771%) | 1 348 (11,38%) | ||
| Nisu se izjasnili | 439 (1,485%) | – | – | – | – | ||
| Nepoznato | 291 (0,985%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 167 (0,565%) | 1 281 (3,699%) | 378 (1,284%) | 342 (1,539%) | 101 (0,853%) | ||
| Romi | 163 (0,552%) | – | 58 (0,197%) | – | – | ||
| Muslimani | 118 (0,399%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | 80 (0,271%) | 4 282 (12,36%) | 6 465 (21,95%) | 1 063 (4,783%) | 2 452 (20,70%) | ||
| Ukrajinci | 79 (0,267%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci | 75 (0,254%) | – | – | – | – | ||
| Slovenci | 50 (0,169%) | – | 54 (0,183%) | 40 (0,180%) | 53 (0,447%) | ||
| Pravoslavci | 35 (0,118%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 30 (0,102%) | – | 78 (0,265%) | 86 (0,387%) | 35 (0,295%) | ||
| Makedonci | 8 (0,027%) | – | 13 (0,044%) | 16 (0,072%) | 32 (0,270%) | ||
| Albanci | 8 (0,027%) | – | 51 (0,173%) | 51 (0,229%) | 13 (0,110%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 5 (0,017%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 12 (0,041%) | 11 (0,049%) | 6 (0,051%) | ||
Privreda
[uredi | uredi izvor]
U prijeratnom Prijedoru, najveći poslodavac bila je fabrika paprnih proizvoda Celpak čija su postrojenja dijelom demontirana a dijelom zastarjela. Pogon u cjelini danas stoji na prodaji. Osim Celpaka na području općine se nalazi najveći rudnik željezne rude Evrope, Ljubija. Fabrika namještaja Javor iz sklopa prijeratnog Šipada je preuzeta u privatno vlasništvo. Jedan od sadašnjih većih poslodavaca je trgovačka firma Janjoš u privatnom vlasništvu.
Kultura
[uredi | uredi izvor]U Prijedoru se svake godine dodjeljuje književna Nagrada "Skender Kulenović", a svake treće godine Književni vijenac Kozare.
Nacionalni spomenici
[uredi | uredi izvor]
Sport
[uredi | uredi izvor]Razno
[uredi | uredi izvor]O Prijedoru su opjevane mnogobrojne pjesme i sevdalinke, kao što je "Čaršijska".
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- KUD Kozara Donja Ljubija
- Koncentracijski logor Keraterm
- Koncentracijski logor Omarska
- Koncentracijski logor Trnopolje
- Prijedorsko polje
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Prijedor i okolina, Prijedor-Beograd 1961.
- Hamdija Kapidžić, Prijedor, Enciklopedija Jugoslavije 6, Zagreb 1965, 615.
- Svjetlost Evrope u BiH, Sarajevo 2004, 30-31.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Lokalni izbori 2024 - Prijedor". izbori.ba. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. 5. 11. 2024. Pristupljeno 16. 11. 2024.
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ a b "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 82/3/4)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 20. 4. 2016.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
.svg){kind=small}
